Čujte Srbi! … Vaše mane #1
Dr Rudolf Arčibald Rajs
* * *
Pogledajmo sada mane vašeg naroda.
Niste veliki radnici. Često odlažete za sutra, čak i za prekosutra, ono što biste mogli da uradite danas. Posledica je da se to, često, nikada i ne uradi. Koliko ste samo ličnih i, još gore, koliko ste gubitaka po svoju zemlju podneli zbog tog olakog dangubljenja! I vaš seljak gubi, zbog nedovoljnog zalaganja u radu, dobar deo onoga što bi mogao dobiti od svoje mnogo plodne zemlje. On ne primenjuje savremene i racionalne postupke u poljoprivredi pošto bi ga oni bar dok se ne bi na njih privikao, terali da više radi. „Tradicija“ mu je izgovor što ih ne primenjuje.
Koliko sam puta, obilazeći vašu zemlju, video u parlogu savršeno obradive, ponekad čak i izvanredne površine pokrivene šipražjem i travom po kojima često pasu ovce i koze. Međutim, kad bi se to zemljište obradilo ili, ako je močvarno, isušilo, davalo bi ne samo svu hranu za stoku, već donosilo kvintale i kvintale žita, koje biste skupo prodavali zemljama kojima priroda nije tako darežljiva. Evo jednog primera: Makiš, na samom ulazu u Beograd. Kad bi se na njemu izvršila irigacija i kada bi se zaštitio branom od poplava, on bi vam bio ne samo prostrani vrt dovoljan da snabdeva svim povrćem tržišta glavnog grada vsć i žitnica neprocenjive vrednosti. Danas on pruža oskudnu hranu samo izgladnelim svinjama i mršavim kravama, često je neizvesno lovište beogradskim lovcima i zborno mesto svim Ciganima iz Jarkova radi ribolova na koš, po mulju. Znam da ćete pokušati da nađete opravdanje i da ćete reći da brana i odvodnjavanje skupo koštaju. Istina je da u ovaj poduhvat treba uložiti neki kapital. Međutim, zar ne mislite da ćete novac koji u to uložite brzo povratiti i da ćete ga udesetostručiti? Zemlja bi vam zasigurno odatle izvlačila veću korist nego danas. I nemojte mi govoriti kako nemate novca potrebnog za izvođenje takvih radova od državnog interesa. Trošite ga na milione za političke „agitacije“ koje ne donose dobro, već zlo ovoj zemlji.
Na isti taj nedostatak poleta u radu ne nailazimo samo na selu, nailazimo na njega i u gradu, čak u izraženijoj meri. Pre svega, zašto vam se sela sve više prazne, a seoska omladina, koja sigurno ne bi bila suvišna na selu navaljuje u gradove da bi tu potražila zaposlenje. Sigurno ne zato što ih vaše selo, koje je osim retkih izuzetaka, jedno od najplodnijih i najnenaseljenijih u Evropi, ne bi moglo hraniti. Ne, ona dolazi u grad iz dva razloga: prvo, danas mnogi mladi ljudi smatraju ponižavajućim da budu seljaci, pa, žele da budu „činovnici“ jer misle i u velikoj većini slučajeva s pravom tako misle, da će im posao u svojstvu činovnika biti lakši. Ovakvo stanje duha, naravno, slabo pogoduje vaspitanju vrednog osoblja u državnim službama. I, zaista, lično iskustvo mi je pokazalo da je polovina vaših činovnika loša i veoma lenja. Dovoljno je da uđete u poštu, gde bezbrojne gospođice neprestano brbljaju, popravljaju šminku, a jedva da se potrude, i to veoma neljubazno, da udovolje narodu kojem bi morale biti na raspolaganju.
Treba ipak reći da se kod vas taj nedostatak radne epergije objašnjava na dva načnna. Najpre, pod turskom vlašću vam je i najžešći rad malo koristio. Od njega se bogatio samo vaš ugnjetač. Tokom vekova navnkli ste se da radite samo onolnko koliko je neophodno. Zatim, zemlja vam je tako plodna. Uz veoma malo rada imate što vam je potrebno za život. Niste hteli da radite više zato što bi to koristilo samo vašem tiraninu. I tako, kroz duge vekove, navikli ste se da malo radite i još niste uspeli da raskinete s tom pavikom, koja u današnjim okolnnstima, kada ste postali veliki narod koji mora da ima svoju ulogu u svetu, nije više dopustiv.
Dakle, u ono vreme ste malo radili kako ne biste stvarali bogatstvo svojim ugnjetačima. Najambiciozniji su se zadovoljavali skromnim blagostanjem. Niste bili lakomi. Danas su, iako relativno malo rade, mnogi od vas postali pohlepni. Dolazili su u dodir sa drugim zemljama pre velikog rata, a naročito tokom njega. Videli su raskoš velikih zapadnih gradova i zadivila ih je vidljiva moć novca, a nisu uvideli šta je u njoj lažno. Kada su se vratili kući, želeli su da se po svaku cenu obogate, ali ne velikim i poštešm radom. Prisetili su se svojih nekadašnjih turskih gospodara, pa su krenuli njihovim primerom u korupciju. I tako se u ovu zemlju, koja je nekad bila zemlja sušte čestitosti, uvukla odvratna korupcija, o kojoj ću kasnije duže govoriti jer je ona zarazila posebno one među vama koji se oholo nazivaju „inteligencijom zemlje“. Tako ste obistinili Bizmarkove reči koji je kada ga je neko upitao za mišljenje o srpskom narodu tokom Berlinske konferencije 1878. godine, rekao: „Ako u Srbiji sretnete čoveka koji nosi košulju preko pantalona, možete se u njega pouzdati. To je čestita i poštena ljudina. Ako, međutim, košulju upasuje u pantalone, on postaje lopuža“.
Vi, koji pred bogatim i moćnim ugnjetačem niste hteli da ga odbacite, sada gubite taj ponos pred bogatstvom, pred novcem. Istina, nekadašnji duh još postoji na selu, ali u gradovima caruje novac. Koliko sam puta gledao kako se vaši najmoćniji ljudi klanjaju bogatstvu? Milioner, koji je za vreme rata mešao pesak i brašno i isporučivao ga vojnicima što su se borili i ginuli za vašu slobodu i koga je sud za to i osudio, danas je još bogatiji i svemoćan, a vi mu laskate. A prema meni, nekada bogatom, koji sam, pored budućnosti, žrtvovao i to bogatstvo, vaše vođe odnose se kao prema nametljivcu jer sam, radi vas, od sebe načinio novog siromaha. Eh, kad bih još imao ono bogatstvo, skidali bi mi šešir na udaljenosti od 500 metara!
Kada vam je zlato, tokom dugih vekova uskraćivano, najzad postalo dostupno suviše vas je opčinilo, i zbog te opčinjenosti izgubili ste mnoge veoma plemenite osobine koje ste imali, a koje, uostalom, još srećemo kod ljudi kojima je dalek život vaših „intelektualnih gradova“. Smatram da je, kod pojedinaca, neka karakterna osobina nestala pod tuđim uticajima, samo potisnuta i ona se ponovo može javiti. Ono što se dešava u pojedincu mora se dešavati i u zajednici, Zato sam ubeđen da se vaše dobre osobine, koje ste imali, ponovo mogu iskazati ako to iskreno želite.
Jedna od vrlina koja je kod mnogih među vama iščezla jeste zahvalnost. Postojala je, to dokazuju vaša stara narodna poezija i spomennci koje su ostavili vaši preci. Danas se zahvaliost sklonila među sirotinju. Ona se seća, ona iskazuje, ponekad na dirljnv način, svoju zahvalnost.
Postali ste strašno nezahvalni. Tako vaš glavni grad, Beograd, nekada grad – mučenik, ni danas, deset godina posle oslobodilačkog rata, nema ni najmanji krst, ni najmanji kamen koji bi čuvao sećanje na žrtvu onih koji su vas oslobodili. Mnogi među vama su veoma bogati i nemilice troše da bi se istakli i iz zabave, ali kad valja pokazati zahvalnost prema onima koji su se žrtvovali, ništa ne daju, ama baš ništa. Vaše vođe nisu još, za ovih deset godina koliko je prošlo od završetka rata, svečano obeležile ni jedan od onih veličanstvenih događaja kojima dugujete slobodu i veličinu zemlje. Jasno je, takve svečanosti bi bile nezgodne većini vaših sadašnjih vođa zato što oni, dok vam je zemlja bila u smrtnoj opasnosti i kad se trebalo žrtvovati, ništa nisu učinili za nju, već su se samo brinuli kako da sklone na sigurno svoju dragocenu ličnost, čak su neki iskoristili nesreću otadžbine da bi se obogatili.
Šta ste učinili za svoje ratne invalide? Od svih zemalja koje su učestvovale u ratu vaša se najgore odnosi prema njima. Dok se nekoliko stotina vaših bivših ministara, samoživih političkih profesionalaca, koji, u većini slučajeva, ništa nisu učinili za otadžbinu, već obilato napunili džepove, sređuju sebi isplaćivanje „penzija“ koje vas koštaju nebrojenih miliona, invalidi vam mogu umirati od gladi.
A šta je sa vojnicima i oficirima koji nisu štedeli krv i zdravlje da biste vi bili slobodni? Jeste li postupali s njima kako to oni zaslužuju i kako vam dužnost nalaže? Ne! Mnogi, čak i najzaslužniji oficiri su penzionisani, a da im niste našli posao u civilstvu koji bi njima i njihovim porodicama obezbeđivao pristojan život. Isto tako ste postupali i sa vojnicima, a svu blagonaklonost sačuvali ste za štićenike trenutnih moćnika. Verne prijatelje iz teških dana vaše vođe su, u znak zahvalnosti, ćušile nogom, a vi ste ih pustili da to urade. Tako je Srbija, vernih prijatelja imala mnogo u toku velike oluje, danas ih više gotovo nema.
U šoku sam! Kakav tekst, kakva zapažanja za vreme prošlo, za vreme buduće.
Pa ovo kao da se ništa nije promenilo za 80 godina !!! Strašno!
Iistorija je stvarno učiteljica života, zato je valjda i izbacuju iz školskih predmeta, da ne bi ništa naučili i da bi ostali tupi i glupi konzumenti nove civilizacije medija i pop kulture.
Svi vidimo šta ne valja i koliko ne valja. Ali niko ne može sam da promeni ništa. Ma koliko se svako od nas zahvaljivao za učinjenu uslugu ili najmanju sitnicu, previše je onih koji će reći da smo budale zbog toga. Naš problem je što puštamo pojedincima koji ne vrede, da se pitaju, a vredni i sposobni ljudi okreću glavu. Verovatno se vode mnogim poslovicama od kojih ću navesti samo neke: „Use i u svoje kljuse“ ili „Pametniji popušta“… Tako danas PINK vaspitava mladež i nameće im sisteme vrednosti, idole na koje „treba“ da se ugledaju. Svi možemo kukati do mile volje, ali zbog toga nam neće biti bolje…ni nama, ni našim bližnjima. Moramo shvatiti da je na nama da menjamo ono što nam se ne sviđa i da stvaramo bolji svet za našu decu…kao što ćemo pričati jednog dana (kad budemo imali decu i budemo umorni od dalje borbe za bolje sutra – „Na mlađima svet ostaje“) Pa i mi smo nekad bili (ili smo još uvek) oni na kojima je svet trebao da ostane i da se borimo za njega. A šta radimo, okrećemo glavu i puštamo one druge da nam govore šta treba i kako treba. Sve dok ne budemo shvatili da našim postupcima dajemo primer onima koji treba da nas naslede, ništa se neće promeniti. Zato vaspitavati decu i učiti ih da pravilno gledaju na ljude, da ih vrednuju kroz plemenita dela, a ne kroz novac. A dok ona ne stasaju da preuzmu svet na sebe, moramo dotle nešto učiniti. Ali šta….
Nemamo vremena za gubljenje, daj da nešto preduzmemo, dok ne bude kasno i dok imamo snage i volje…
Stanje drzave i drustva je prosecna mera svih nas. Kakav narod takva i elita. Mada i elita je u stanju da odredi duh naroda, na zalost.
Uzas, uzas.
Promena društva na bolje je jedino moguća kolektivnom akcijom jedne jake i uticajne grupe koja će motiviati i nadahnuti narod na promene. Letargija i društvena anarhija koja se stvara kontradikcijama, stalnim sukobima, nesigurnošću, lažima i jeftinim vrednostima, samo obezglavljuje većinu, koja je povodljiva i prati glavni tok.
Teško je da usmljeni pojedinci mogu bilo šta da urade. A opet, onaj ko i hoće, okruže ga sve neki smutljivci, izdajnici i preletači, pa ili njima vladaš silom ako imaš harizmu i moć, ili te oni vremenom iznevere i poklope.
Čestitom čoveku ostaje samo da gleda svoja posla i mudro vodi svoj život, skromno priznajući da su velika društvena rešenja stvar velikih sila i mnogo malih ljudi.
Samo da se sklone sve uticajne grupe koje koce promene, bilo bi vise nego dovoljno
Ljudska bica napreduju na tri plana: znanje, vestine, i ponasanje (knowledge, skills, attitude). Kod nas se ceni samo ovo poslednje (da si spreman na sve).
Tako da je pitanje „sta bi bilo kada bi sve stalo na jedan dan“ zapravo retoricko – a sta se desava sto sve stoji godinama? Nista.
Samo prava Povest je uciteljica zivota. Od 1989 pa na ovamo, okruzeni smo smisljenim falsifikatima.
Da li je neko od vas imao prilike da zaviri u udzbenike istorije koji se danas plasiraju u osnovnim skolama? Ako niste, pozurite, jer pre ili kasnioje neko ce morati da digne frku i da se obracuna sa takvim drskim i bezobraznim istorijskim falsifikatima koji od podmlatka prave idiote i buduce topovsko meso za buduce ratove! Ionako su man generacije od 1989 pa do 1994 trajno ostecene i upropascene, odgajane na neprevazidjenim „Pedagoskim Poemama“ (ovog puta ne tovarisha Makarenka) vec na silikonskom sundu TV Pinka i „ratnim podvizima“ Arkanovih tigrova.
Ovoj zemlji je potreban jedan beskompromisna revolucija koja bi se bez milosti obracunala sa svim dekatentnim elementima koji nasu jadnu domovinu upropascuju, materijalno i kulturno je osiromasuju.
Za Jelenu: Tacnoo je da ljudska bica napreduju na tri plana, ali samo tamo gde ti planovi postoje kao sastavni deo socijalne i kulturne politike. Mi smo nas put odabrali samim tim sto smo odabrali „elitu“ koja nas vec skoro 10 godina potkrada i vuce za nos, i stalno obecava da vise necemo „mimo sveta“ i da cemo konacno postati nornalni.
Ja ovde u Srbiji vise nikom od politicke „elite“ ne verujem.
Milioner, koji je za vreme rata mešao pesak i brašno i isporučivao ga vojnicima što su se borili i ginuli za vašu slobodu i koga je sud za to i osudio, danas je još bogatiji i svemoćan, a vi mu laskate.
Od svega navedenog (a sa svim se slažem), ovo je najkarakterističnija osobina srpskog naroda. Ovo milioneri vladaju zemljom, a oni koji najmanje imaju – najviše im laskaju, nadajući se nekoj mrvici.
Nit smo mi dobar narod nit nam vlast valja,da smo bolji izabrali bi bolje ako ih i ima.
Ima postenog i dobrog sveta, ali ne moze da dodje do izrazaja.
A i kad dobar covek nesto i pokusa, barabe ga unize, prevare, popljuju, iskljuce. Nekad ga i samo drustvo pokvari.
Nekultura je nas glavni problem, jer kod nas se sve moze i svakome se moze, sta god pomisli. Obzira nema.
Sve je ovo nazalost tacno, a nista se nije promenilo od tada, a ni nece. Kakvi smo jos nam je i dobro, a elita nam je po meri. Koliko puta sam cuo u svojoj okolini onu recenicu: Pa da i ja mogu da potkradam drzavu, nisam lud da ne bih! Ovaj narod je 600 godina ucen da potkrada drzavu jer uvek neko drugi vlada, a najosetljiviji je na motku i dzep. Od turaka je zakidan danak, a zadnji javni primer je izjava ministra da radnici ne kradu, nego da kraduckaju!? Ovo se moze ispraviti za nekih 30-ak godina gde bi se jedna generacija odgajala od zabavista da mora da uci i radi, da voli svoju zemlju, da ima cast i ponos i da nema para za koje se to prodaje… Utopija zar ne? Uci sine da ne moras raditi, ako nesto mozes zakini i nemoj platiti, sve usluge koje radis naplati, nema veze sto je to korupcija, a za drzavu i narod bas te briga. Za nas nema nade jer imamo vecu dijasporu od matice, ljudi su nam gusto sejani u drzavi, ali su retko nikli. Svaka cast Arcibaldu i slava mu, jer je karakteristican primer sta Srbi urade iskrenim prijateljima. Imamo mi i danas mnogo takvih, izigranih i prevarenih… Srbija je maceha za sve koji je vole i daju zrtvu za nju! ZASTO i dokle vise?
Dragi gdine Napaceni,
sta biste sa tom generacijom potom? Nije utopija.
Nama treba neki Tito da nas malo sredi, zar ne?
O, jos se Srbi menjaju i menjace se prema potrebama sadasnjih ‘Turaka“Gde ce tako stici, ne zna se, ima razlicitih mracnih rupa…A i ginuli su, brate, dosta, ako je za vajdu!Mozda ce u nekim narednim vekovima biti drugacije, ako preteknemo…neko ce docekati!
Alo ljudi.
Pa sta vam je?
Ja se izvinjavam, ali moram nesto da kazem…
„Mi smo ovakvi ili onakvi…“ – ko to izgovara? Ko je to rekao?
Jel to neko nekada od vas koji citate ovo to nekada izgovorio?… Ja sam to procitao. A i cuo, vise puta, na ulici, prtodavnici, od poznanika…
Pa kad kazete „Mi smo…“ – Sta je to? To govoris za sebe?… Jel si ti takav? Ako kazete(persiram) „Mi krademo“ – to znaci, taj koji to izgovara – i on je deo tog „mi“ valjda, i, i on – krade. U cemu je problem.
„Mi smo losi i pokvareni“. ‘ – Jesi li ti sto to kazes takav?
Ako jesi, onda u redu. Evo, nije lepo to – od danas nemoj da radis ruzne stvari i nemoj se lose ponasati. To je to. Idemo dalje. Sutra je jos jedan, opet novi dan. Pici.
Ako nisi takav, a to govoris? Pa sto majku mu…? Pa nemoj onda da govoris to, i cao. Idi bre i uradi nesto pametno. Idi na basket, idi popij pivo ili cedevitu. Idi sa devojkom ili ortacima u bioskop… Ili, sedi, razmisli, uzmi neku knjigu, radi, jos vise. Nadji na netu lika koji u Hrvatskoj, ili Engleskoj, ili pi*di materini radi to isto sto i ti, pa posalji mu mail. Ajde da se povezemo. Radimo, zezamo se. Mozda ima uz to i, simpaticnu sestru ili drugaricu, zanimljivu,… A mozda i samo je pametan, ok lik. Partner, drugar buduci…. Zuti, beli, braon koze, ovakav onakav. Vidi probaj, sta, opusteno..
A svim svojim drugarima, i drugaricama koje puce usta, prenesi to isto saznanje.
I eto nam Srbije.
Pozdrav, i ziveli mi jos puno novih dana.
Nikola.
umesto komentara:
http://www.youtube.com/watch?v=c8Ej0ADbGNY
Draga Nana od te generacije bih izabrao elitu koja bi povela ovu drzavu i u politici i u prosveti i kulturi… Nemamo osnovnog vaspitanja , opste kulture…Kada zapocinjes na radnom mestu svi te pre nauce kada je pauza, kako izaci iz firme u grad za vreme radnog vremena, a da te ne vide i ostale smicalice kojima se svi koriste, pa tek onda o poslu koji trebas obavljati! Zasto to samo kod nas?… Gosp. Nikoli da kazem da ne kradem,da nisam kvaran, da od nikoga u zivotu nisam dobio preko prsta konca i da su me od malena terali da radim i ucim, da se uzdam u se i u svoje kljuse, da radim u proseku 15 casova dnevno vec godinama, da sam zavrsio fakultet kao samofinansirajuci student, da imam svoju kucu i auto i ukratko imam sve sto moze jedan Srbin pozeleti! Nemam drzavu po meri jer mi direktor ima srednju skolu i busa se u prsa da je u vladajucoj partiji, a sto je firma u kolapsu, koga briga, sto lopovi velikog kalibra slobodno setaju i glume ugledne biznismene, a deca im divljaju po gradu zato sto ih mocne tate stite, vodim sud sa drzavom jer sam je branio u proslim ratovima, a ona ne zeli da mi prizne ratni u radni staz, mada je nista ne kosta… Mislim da Vas sistem guranja problema pod tepih i umivanja stanja u kom zivimo nije dobar i on je i doveo drzavu tamo gde je i sada – beznadje i apatiju! Sve sto je dobro u ovoj drzavi gleda da pobegne van, a zasto pobogu kad nas je tako malo? Gosp. Hooku zelim da zahvalim na Disovim stihovima koji odslikavaju ono u cemu zivimo i oko cega se raspravljamo. Pozdrav braco!
Ponekad se zapitam kako je uopste nasa drzava i narod opstala u ovakvom vekovnom auto genocidu
@Nikola
Negativna selekcija…. traje dugo dok dodje do nule ali stigne gde obavezno vodi
@Napaceni
Sta biste radili kada biste saznali da tu generaciju ne treba posebno odgajati i da su „ONI MEDJU NAMA“?
Kako biste ih Vi motivisali da se prikljuce toku, udju u politiku i postanu lideri?
Pozdrav
Iako mi se svidjaju ideje o promeni drustva koje su ovde izlozene, moja deviza je „neka promena pocne od mene“. Primenila sam to na nekoliko polja u zivotu (kao primer cu navesti ljubaznost) i dosta ljudi u okruzenju je na to reagovalo. Doslo je do toga da se radnica na salteru u posti obraduje kada me vidi, vlasnik trafike mi kaze da ne kupim bas tu kafu jer nije najsvezija (dobro ste procitali-vlasnik) iako se prema drugim ljudima mozda ne ponasaju tako.
Kada bi se svako od nas pridrzavao svoje teorije i dosledno je sprovodio u praksi nesto bi se i promenilo. I mislim da se sve predlozene teorije o promeni odlicno dopunjuju.
Takodje, mislim da je dobro da se iskreni, vredni i posteni ljudi javno eksponiraju (iako im je cesto najmanje do toga), upravo zato da pokazu da u ovoj zemlji ima ljudi koji su uspesni, zadovoljni i cestiti. I jos mislim da je dobro plasirati afirmativne sadrzaje o vrednostima koje zelim da promovisemo jer dokle god pricamo o manama i nedostacima mi nismo preduzeli nista.
Neka promena pocne od mene! Danas.
Manje kukanja, vise delanja! Mozda tzv. pojedinac ne moze nista radikalno da promeni u tzv. drustvu kao celini, ali moze u svom neposrednom okruzenju, a krugovi su koncentricni. Za pocetak recimo manje miomirisa u GSP… Nemojte mi reci da ni vodu i sapun nemate! Posle predjite na druge „slozenije“ stvari.
Drago nam je da ima dosta komentara na ovu temu. Takodje, drago nam je da je nekoliko komentatora dalo inicijativu da se menjamo na bolje, pocev od sebe i svog okruzenja.
Samo bi dodali malo objasnjenje zasto uopste objavljujemo Dr Rajsa, Dr Cvijica i bice jos nekoliko kvalitetnih autora.
Prvo, mislimo da koren sadasnjih stvari lezi u proslosti i da smo svi mi nastavak nasih predaka, ma koliko mi mislili da smo savremeni, novi, moderni, globalni, univerzalni a da su nase komsije drugacije. Cvijic je jednom prilikom to lepo rekao, ispricao je anagdotu kako ces Srbina prepoznati u svetu. Tako, sto kaze Cvijic, ma koliko uspesan Srbin bio, bio gde u svetu, kad ostane sam, u kuci ili kancelariji, on ce uzme jabuku, sedne u sofu ili fotelju, digne noge na sto i pocne da jede jabuku
Drugo, mislimo da je istorija stvarno uciteljica zivota i da se iz nje mogu izvuci neke pouke za sadasnjost. Mi ne moramo prihvatiti korupciju i nezahvalnost kao nasu tradiciju, ali se makar mozemo manje nervirati zbog nje, ako shvatamo kako svet funkcionise.
Trece, narodni karakter se tesko menja i bez obzire na snazne kulturne i drustvene uticaje medija, skolstva i industrije, karakterna matrica opstaje. A nas cilj je da tu matricu upoznamo i popravimo ako mozemo. Ili makar da razumemo gde smo i ko smo.
donekle ste u pravu, tu nemam (gotovo) ni sta da vam zamerim, ali krenucu redom. (vasim redom). Pa ko god da je poslao. nece biti da smo veliki neradnici, sta vise(veliki smo radnici), ali na strani. mislim u inostranstvu. moj rodjak je radio, svojevremeno tri posla dnevno plus bavio se sportom, sto razumem, danas je malo takvih. cak i medju starijima, a da ne govorim o mladjem delu populacije u Srbiji. ako zelite, mogao bih i da vam kazem zasto je to tako. (mozda cu ovog puta i da preskocim).
Sport i kultura su nam ocajni, sta mislite sta ucimo decu? sve drugo samo ne o nasoj kulturi, o nasim vrednostima, dobroti, uspesima, o prijateljima, da govorimo ko je vredan, posten, ko su nam prijatelji itd. Sta mislite, ko, i zasto je takonaredjeno? da li ste razmisljali o tome? Vi samo o nasim manama. zasto ne spomenuste i nase vrline? ODANOST, mislim da ne postoji drzava u svetu(nadam se da nisam u pravu, i da ih ima jos)koji pruzaju ruku pa cak i neprijatelju? neko je zeleo taj rad, postenje, pa je dobio po nosu,(bukvalno), a i mi svi sa njim. Jos nesto! svi koji su hteli da rade, su otisli, ili pobegli u svet. ne da lencare nego da rade. To recimo niste spomenuli. slazem se ja sa tim. da je danas tako kako jeste, da i ja koji sam invalid, zelim da radim. Ali ni u doro stojecim zemljama, nebih dobio sansu. Zar nemislite da je sve moralo tako biti, zato sto drugi tako hoce. ili, zasto se samo po kucama ssastajemo,tj. po internetu komuniciramo, i trpimo to sto sad trpimo. Recimo, zasto niko ne spominje Srbe u Turskoj, da bas u Turskoj. oni znaju ko su, i svoje poreklo?! A mi? Mi se pitamo da li je zaista postojala kosovska bitka, i da li je postojao car Lazar.? Po mome, nikad necemo biti to sto zelimo, ako neznamo ko su nam dede, ili pradede. a neznamo. Sto kazu: nikad prorok u svome selu. E zato use i u svoje kljuse, najpre pokazimo sebi ko smo, pa onda idemo dalje.
Draga Nana, motivacija ide iznutra i svako treba sam sebe da motivise. Ako ne zelim da mi bude bolje, onda nisam normalan.Covek sam sebi mora da odredi ciljeve i da ide prema njima bez obzira na sve! Samo tako moze biti ispunjen i zadovoljan. Drzava je ta koja treba da otvori sanse za uspeh mladih i ucenih ljudi, da ulaze u nauku i sport, a da mlade ljude sklanja sa ulice i da im zanimacije u vidu rekreacije i radionica. Izdvajati talente i ulagati u njih uz obavezu da pruze svoje znanje u buducnosti u mlade generacije koje dolaze! Pa zanislite koliko stipendija se moglo dati od 1000000 dolara koji je drzava pukla u slucaju Kovacevic! A za koliko Kovacevica jos ne znamo? Pre se nisu placali treninzi, osim fudbala i tenisa, a sve sale su bile slobodne. Drzava je finansirala termine za treninge, a i treneri su placani od toga. Sad to vise ne postoji i omladina je prepustena sama sebi i dilerima koji u tome vide svoju sansu. Crno nam se pise ako ne povedemo racuna o omladini jer na njim svet ostaje, ali ozbiljno! U potpunosti se slazem sa prethodnim komentarom da samo sami sebi mozemo pomoci i da to niko osim nas nece uraditi!
[...] pivo hladno, prava atmosfera. Što bi rekao doktor Arčibald Rajs još pre sto godina, „vi Srbi niste veliki radnici“ i što se mene tiče i mojeg ležernog bitisanja za stolom kafane, bio je potpuno u [...]
Kada procitiam ovakve,budimo realni,istinite ocene o nama, proradi mi onaj mali crvic ,koji me inace glocki jos od 5.oktobra i zbog koga vise ne izlazim na izbore. A taj crvic mi sapce da je vreme titovog“prelaznog perioda ka komunizmu“ ipak bilo prava stvar za nas lenje, neorganizovane i nezainteresovane za sutra . Tada smo se jos nekako i snalazili, a u ovom nazovi kapitalizmu koji mi lici na Englesku u doba Ovena,mi ne umemo da zivimo tako da taj zivot na nesto lici.
Ipak mislim da neke ocene iz ovog teksta nisu sasvim tacne.Cinjenica je da mnogi projekti stoje zato sto ljudi koji imaju ideje i ambicije nemaju kapitala da ih realizuju.P okusajte samo da dobijete „start up „kredit u banci pa ce vam sve biti jasno.Para na paru ide ,a mi smo oduvek bili sirotinja ciju crkavicu jedu oni na prestolu ili u fotelji,svejedno.Zato smo i usvojili filozofiju „svirao ne svirao,svira ti radio“. I zato su oni sa idejama masovno pobegli u zemlje razvijenog kapitalizma,I tek ce da beze.Ne zato sto je tamo mnogo lepo,vec zato sto tamo primaju platu ako rade.A od plate mogu da otplacuju kredit za stan.Ili da zapocnu privatni posao.Ovde mogu samo da cekaju da neko umre pa da dodju do necega. Zasto bi se onda potrudili da rade .Za trista evra mesecno? d toga se ne moze placati rata kredita ni za stan ni za bilo sta drugo.I zato je sminkanje na poslu opste prihvaceno ponasanje,koje jedino stranci ne razumeju.Zato sto rade za plate,a ne za socijalnu pomoc.