Aleksandar Parezanović

* * *

NK Hajduk Split logo

Prvo što tu na tablici pročitate su dva slova koja predstavljaju oznaku grada, potom sledi grb Hrvatske, a onda kombinacija slova i brojeva. Međutim, u centralnoj Dalmaciji je tu, u jedinom preostalom, a belom delu tablice – grb NK „Hajduka“ iz Splita!

U Splitu je grb „Hajduka“ češći od hrvatskih zastava, kao i na okolnim ostrvima. Pretpostavljam da je u ovom delu Hrvatske manji jeres navijati za „Crvenu zvezdu“ ili „Patrizan“, nego za „Dinamo“ iz Zagreba, pošto sa prvopomenutim klubovima iz Srbije već duže vremena se hrvatski navijači ne tuku. Prilike su za to vrlo, vrlo retke, a i policija je tada, u retkim srećama/nesrećama EU žreba – spremna i ekstremno nezgodna.

Glava navijača HajdukaI tako za tuču preostaju nekakvi Riječani, Purgeri, Slavonci … siroti srpski navijači su zaslužili da se tuku po redosledu : Beograđani sa Beograđanima, pa se uključe, nekako bočno, Novosađani, Čačani, Kuljani, „silosi“ iz Lučana… Kod Hrvata slična situacija, smanjila se država, pa svako veće selo dobilo prvoligaša/drugoligaša, te su tako nastali, po nuždi, huligani i po tim gradićima, ne bi li se održala tradicija divljaštva oko fudbala/nogometa.

Kod košarkaša je ustanovljena regionalna liga i, začudo, nema mnogo incidenata, a kod fudbala malo kome se zajedničko loptanje ceni kao dobra ideja, pošto se još kako pamti da su uvodi u cepanje države odigrani baš na stadionima, dok je nastavak bio da su rodoljubi / domoljupci / dobrovoljci / dragovoljci, a pre toga navijači sa obe strane – prvi obukli maskirne uniforme slobodnih grafičkih formi.

Zato sada svako igra svoju ligu, a šampioni tih liga u predkvalifikacijama evropskih kupova, nekako krajem leta, „opraše“ prvake Kipra, Islanda, Farskih ostrva ili Malte, a onda naiđu velikani iz npr. Finske ili, ne daj bože, Mađarske i „Crvena zvezda“, „Dinamo“, „Hajduk“ ili „Partizan“ odmah potom odu u takmičenje nižeg ranga.

Torcida Hajduka