Aleksandar Parezanović

* * *

damlatas_pecina

U poznatom turskom letovalištu Alanya postoji jedna zanimljiva turistička atrakcija, uređena pećina pod imenom Damlatas, koja je slučajno otkrivena, sada već daleke 1948.godine, prilikom izgradnje obližnje luke. Pećina nije prevelika, ali je zato vrlo pažljivo i ukusno opremljena i osvetljena.

Pećina ima vrlo čudnu i mističnu atmosferu i zanimljiv miris, pa ljudi dole dugo ostaju. Pošto se nekako pročulo da je pećina lekovita za plućne bolesti kao što je astma, valjda zbog mirisa. Klupe su popunjene roditeljima (češće majkama, što potvrđuje ono čuveno “otac, kolac”) i dečicom koja imaju bronhijalne i plućne problema, kao i ljudima koji ovu muku vuku godinama. Tu su, naravno, i posetioci koji za ovu isceliteljsku pećinsku medicinu nisu čuli, ali za zanimljivu pećinu – jesu.

A unutra ljudi šapuću, tiho pričaju. Zašto šapuću? Koga li se plaše? Koga li to poštuju dole  …  pitaj Boga, tek, tihi su kao da su u poseti nekom manastiru ili svetom mestu. Žene se oblače mnogo smernije nego na plaži, pa opet sledi pitanje – zašto, kad nije džamija. Doduše, pišu dole i neke poruke (koje retko ko čita), a na njima je navedeno nekoliko svetih pravila :

Tako je pravilo broj :

1 – Ne puši (ko bi pušio u pećini!?)

2 – Ne bacaj đubre (što da bacaš kad niko ne baca i kada je sve čisto?)

3 – Ne diraj i ne odvaljuj stalagnite (pa, naravno, inače bi ubrzo od svog ovog pećinskog nakita ostalo nešto tipa „španski zid“, što je bio veliki hit beogradskih molera pre nekoliko godina), i pod ..

4 – Ne pričaj glasno (šta li se dešava pećini kada neko viče?)

Posetite obavezno ovu pećinu.

. . .