Patrijarh srpski Pavle – duhovnik planetarnog značaja

Desa Đorđević-Milutinović

* * *

Daj čoveku vlast pa ćeš videti kakav je! E pa On  je imao vlast, najveću moguću u svom domenu. Imao je vlast i videli smo kakav je bio –dao je čovečanstvu domaći zadatak za budućnost. I šta tu ima još da se priča. Čovek bio i čovek ostao! I to je jedino bitno, to kada te ljudi vole i poštuju ne zbog toga što imaš već zbog toga što si takav kakav si.

Pa na Njegovom primeru stvarno možemo da se uverimo da dobro pobedjuje zlo. „Budimo ljudi a ne neljudi“ to je nešto što me vodi kroz život. Biti čovek a ne ne-čovek. I što jednom reče  taj mali-veliki Čovek: „ne biraš gde ćeš se roditi ali biraš kakav ćeš biti“.

I ima još jedna rečenica koju sam pre nekoliko godina pročitala u Njegovoj biografiji, kaže: „ne može tebe nikakav posao uniziti i poniziti to mogu samo nedela koja činiš“. To je otprilike misao koja čoveku osvetli put kada mu se čini da je svuda okolo tama, da je sve propalo i da u životu dobro prolaze samo sebični i koristoljubivi.

A evo danas u nekim novinama objavljena je  još jedna Njegova izjava pred kojom treba celo čovečanstvo da klekne i postidi se samo sebe. „ Neću veliku Srbiju, ni najmanju Srbiju, po cenu ubijenog deteta“. Onaj ko tako nešto izgovori, u ratno vreme gde opstanak znači ubi da ne bi bio ubijen i gde ljudske vrednosti prestaju da postoje – jednostavno mora biti svetac! To može jasno i glasno reći samo onaj ko iz dubine svoje duše veruje da je nebesko carstvo večno a ovozemaljsko samo prolazno i kratkotrajno. Da li znate i jednu drugu osobu na visokom položaju koja je javno, u sred rata koji se tiče njene zemlje, rekla nešto slično? Ja znam samo jednu – zove se Tenzin Gyatso (sadašnji dalai lama).

Samo tom svojom rečenicom Patrijarh srpski Pavle uzdigao je duhovnost pravoslavlja i srpskog naroda u visine do kojih retko ko može stići. Imala sam čast da je sa mnom moje vreme i moj prostor delio jedan tako mudar i tako hrabar mali-veliki ČOVEK.

Mislim da ta jednostavna rečenica odražava pogled na svet čiji smisao ogromna većina ljudi na ovoj Planeti još dugo neće moći da shvati. A jednoga dana, kada potomci naših potomaka možda shvate svu veličinu ove misli i neprocenjivu vrednost života jednog jedinog deteta, verujem – ratovi će prestati.

20 Komentara

Zlatko Šćepanovićponedeljak, novembar 16, 2009 u 17:29

Dodao bih samo tvojoj uvodnoj rečenici: ¨Dao je svojim životom, mislima i delanjem i domaći zadatak i svakom od nas ponaosob.¨

Tek sada uvidjamo njegovu veličinu, kada ga nema. Jer dok je hodao po zemlji nenametljivo i skromno, bio je skoro neprimetan deo naših života, deo koji nas je činio celovitim.

nadcovekponedeljak, novembar 16, 2009 u 23:54

Blind faith is an ironic gift to return to the Creator of
human intelligence.

smesni ste gospodjo,najvece zlo na svetu je religija.

Neofitutorak, novembar 17, 2009 u 00:09

Postovani g.Übermensch

Vas autor je na kraju tragicno zavrsio, bas zbog toga sto je izgleda na pogresan nacin tragao za Bogom, pa bolje nemojte da ga imitirate.

Postovana g-djo Milutinovic

Ovaj drugi u zagradi je za nas narod nebitan. Stvarno nebitan. Neuporedivo dve licnosti.

Victorutorak, novembar 17, 2009 u 00:28

The life without faith is life without purpose. It is living death.

Najveci protivnik coveciji je stvarao stalno necoveka i nadcoveka.

Za neke je tesko biti samo covek pored takog podsticaja.

Zlatko Šćepanovićutorak, novembar 17, 2009 u 01:12

Treba nam kao narodu više vere i pokajanja, da bude više smirenosti i razuma.

Čime li ćemo iskoreniti mržnju, neznanje, loše navike i predrasude uma, ako ljudi kroz versku praksu ne primaju Blagodet Svetog Duha, ne rastu u duhu i sozercanju, ne razaznaju stvari onakvim kakve jesu? Kako suzbiti zlo kod ljudi, od ljudi koji ni u šta ne veruju, koji stvari relativiziraju i kojima ništa nije strano, ako je rad njihova cilja?

Tepsijanacutorak, novembar 17, 2009 u 08:54

@ nadcovek

Kada mali keder pokusa da bude velika stuka, zavrsi u njenom stomaku. To nije pitanje slepe vere kedera, nego njegovog nerazumnog misljenja. Nemoj biti ono sto nisi. Budi ono sto jesi, drzi se plicaka a ne duboke vode.

nadcovekutorak, novembar 17, 2009 u 12:57

@neofit
Ti znas kako je zavrsio Nice?Zavrsio je isto kao i Pavle i sutra ti.To je ono sto ne znamo ni ti ni ja niti bilo ko u istoriji covecanstva.Lakse vam da verujete da je zemlja stara 8000 godina, u vatreni grm,zmije koje pricaju,Nojevu barku i ostale bajke starog zaveta,Zalim sto niste shvatili brilijantnu i jednostavnu poruku Carlsa Darvina.
Sto se tice toga da covek ne moze biti razuman i dobar bez religije je jedno od najvecih lazi.Covek je bio dobar i pre hriscanstva ili bilo koje religije i bice i posle.
RELIGION, n. A daughter of Hope and Fear, explaining to
Ignorance the nature of the Unknowable.

Alexutorak, novembar 17, 2009 u 14:24

Mali-veliki covek je govorio, ali nazalost dok je bio ziv niko ga nije slusao. Nisu ga slusali drzavnici koji su ratovali, a nisu ga slusali ni njegove vladike, a ako cemo pravo i pastva ga bas nije slusala. Danas kad je umro, svi oni u glas ponavljaju \"bio je zivi svetac\", cak sam cuo i recenicu \"bio je zivi Bog na zemlji\". Izvinite, patrijarh Pavle je bio skroman covek, ne verujem da bi mu se svidelo sve ovo sto se radi u njegovu cast, trodnevna zalost, ukidanje kablovske TV, celodnevna sahrana… Ko ima dosta godina neka se seti Titove sahrane. Sve me nesto podseca na to. Kasnije je Tito postao od najveceg sina u najveceg srbozdera i srbofoba.

Neofitutorak, novembar 17, 2009 u 15:53

Postovani herr Übermensch

Es ist nicht richtig. Nije tacno. A evo zasto :

(MT: Psalam 53)

(sličan Ps. 13).
2. REČE bezuman u srcu svome: Nema Boga!
Raspadoše se i zgadiše se u bezakonjima,
nema (ga) koji čini dobro……..

Kao sto svi znamo,umro je bolestan od shizofrenije….tragedija jednog ljudskog bica.

Inace, ako malo bolje pogledate sta je doticni darvin, student teologije kao i g.Nice, napisao u vezi relacija majmun covek, videcete da je on ipak na kraju zakljucio i pored svoje \\\’\\\’evolucije\\\’\\\’ da je ipak Bog tvorac svega. Na zalost ova paklena ideja je nasla kasnije svoje pristalice kojih ima i danas. Za mene je stvarno ponizavajuce da mi predak moze da bude majmun….

Zlatko Šćepanovićutorak, novembar 17, 2009 u 16:41

@ nadcovek
Otvarate raspravu u kojoj na sadašnjem nivou zaključivanja nećete promeniti stav ni vi ni bilo ko drugi, s obzirom da očigledno nemate religioznog iskustva a ni prakse. U tom smislu, raspravljati sa ideološko nedohvatljivih pozicija bih prepustio autoritetima. Pozivam vas jedino da uzmete knjige ranohrišćanskih staraca (ava) i da ih prelistate. Lično bih vam preporučio „Lestvice“ od Jovana Lestvičnika, knjiga koja ce vam sigurno biti zanimljiva, kao i neke druge pouke i priče staraca. U njoj nećete naći odgovor na pitanja koja bi mogla da budu vezana za vašu misao o religiji, ali cete možda na drugačiji način sagledati religijsku praksu i samu Crkvu.

Citao sam kao mladji pomno Ničea pa znam o čemu priča i ko mu je „duhovni otac“, koliko gordosti i slepe egoistične volje ima u njegovim mislima, te vas namenski i upućujem na „Lestvice“, koje su napisane mnogo pre Ničea, i gde je dat prikaz nadčoveka kakav nikad ne može biti nijedan sledbenik Ničea i njegovih ideja. Jer „Zartustra“ Ničea maštovito i pompezno govori, a pravoslavni monasi dalaju. S mnogo više volje i odricanja nego što to možete i da zamislite, jer imaju Božiju pomoć.

Pročitajte.

@ Alex
I sam pokojni Patrijarh Pavle nas je upozoravao da se ne bavimo tudjim gresima i ne pogordimo zbog toga, eto oni su takvi i takvi a mi divni i ispravni. U celoj ovoj gužvi nekome će izaći na dobro više nego na zlo, nekome će vera prirasti srca kad dosad nije. Gledao bih to pozitivnije i sa manje ozlojedjenosti i pesimizma.

@ Neofit
Meni nije ponižavajuće da mi je predak i buba mara. Poštovao bih je kao i sva ostala živa bića. Zašto bi to bilo uvredljivo, kada sada imamo toliko dodirnih tačaka sa životinjama, od kravljeg ludila, ptičjeg i svinjskog gripa. Čak ni to ne menja moje verovanje u Tvorca.

saturnutorak, novembar 17, 2009 u 19:13

Ne mogu da verujem da neko ima obraza da smrt jednog dragog coveka( a Patrijarh je to bio),da zanemaramo cak i njegovo monastvo i nesporan znacaj za srpski narod i crkvu, koristi za ovakve komentare.
I da uz to sebi dozvoli jos i podsmeh, sto je mnogo,mnogo je.

nadcovekutorak, novembar 17, 2009 u 20:33

@Neofit pojma nemate.Ma nije tacno gospodine da je Darvin ikada tako nesto rekao.Citali ste gluposti.Hocete te da kazete da je Nice dobio kaznu boziju zbog toga sto je pisao.Po toj logici sva deca koja su umrla od neke bolesti u stvari kazna bozija.Pa jel to milostivi Bog?Koja jadna prizemna filozofija
@Scepanovicu uzmite vi procitajte Ricarda Dokinsa.Skinite dokumentarac Zeitgeist(besplatno je) mozda ce vam konacno biti jasno u kojoj zabludi zivite.
Pozdrav

naivniutorak, novembar 17, 2009 u 20:50

… mislim … verujem, ne verujem …. verujem, ne verujem …. rasprava nije primerena … dan zalosti je … umro je jedan veliki covek … postoji vreme i nacin da se nesto kaze … sada nije vreme … za licno dokazivanje … verovali ili ne … treba se Patrijarhu Pavlu pokloniti … kao primeru dobrog coveka ….

… danas sam slusao kako se neki podsmevaju pokojnom Pavlu … jer je bio monah, vernik … pa je zato sve oko njega fama … jer je on bio religiozan … jadni ljudi … oni cak i ne shvataju kako razmisljaju …. sta prosudjuju … o coveku misle na osnovu odela a ne na osnovu dela … jadni ljudi ….

Zlatko Šćepanovićutorak, novembar 17, 2009 u 23:01

@ nadcovek
Očigledno ste mladi, sudeći po promišljanju. Upoznat sam sa Dawkinsom i gledao sam taj film, koji je by the way potpuna i tendenciozna konstrukcija u većem delu, a posebno u prvom delu kada govori o raznim paganskim verovanjima koja su povezana sa prirodnim procesima, i koji su inkorporirani u hrišćanstvo.

No, sada nismo jednaki. Ja sam sve to pogledao, a i Ničea pročitao, a vi niste ni „Lestvicu“ a ni verovatno neke druge poučne pravoslavne knjige. Kako onda raspravljati?

Poslužiću se jednom parabolom, zašto je teško raspravljati sa vama. Prepričavam knjigu „Zen i umetnost gadjanja lukom i strelom“, zanimljiva jedna mala knjižica, autobigrafskog karaktera jednog nemačkog profesora, koji je u Japanu hteo da nauči da gadja lukom kao zen majstor. Našao je učitelja, zen majstora. I sad ču malo da kariiram priču ali pratite smisao. Učitelj mu je pokazao osnovnu tehniku gadjanja i rekao: „Vežbaj“
„A koliko dugo?“ – upitao je profesor.
„Koliko god bude potrebno, godinu, dve, deceniju, čitav život. Kad dostigneš majstorstvo, doživećeš ONO i znaćeš“

I profesor je vežbao par godina, pa onda počeo da vara, pa ga je učitelj hteo napustiti, pa je nastavio da vežba besomučno (znate kako su Nemci uporni), dok nakon 4 godine nije odapeo strelu i osetio ONO. Majstor je to osetio i poslao mu osmeh.
„Sada kada znaš šte je ONO, samo nastavi da vežbaš i dalje, da se to ustali u tebi i tvojoj veštini“
….

Cela poenta ove priče je sledeća: „Počni da se moliš Gospodu Bogu. Postepeno ćeš napredovati. Uz napredovanje će se i tvoje mišljenje menjati i mudrost produbljivati. Posle nekog vremena, uz uslov da si dobar čovek, uz Blagodat Božju koja se spušta na molitvenike čista srca, biće ti sve više manje jasno oko postojanja Tvorca, ateizma, Darvina, Ničea i ostalog.“

Dakle, ili se moli i budi dobar čovek, isprobaj praksu, ili nam je džaba rasprava, jer ja imam nešto ONO što tebi nedostaje, a bez toga ONO se teško možemo razumeti :-)

Neofitsreda, novembar 18, 2009 u 00:25

Postovani g. Übermensch ili ti po americki Supermenu ( da li i vi nositi onaj smesan kostim )

Ne bih sa Vama hteo da mnogo raspravljam o Osobi iz koje sve proishodi vidljivo i nevidljivo, koju Vi po svoj prilici ne poznajete, a izgleda ako sam dobro razumeo, ne zelite ni da upoznate. Onda je stvarno tesko bilo kakav dijalog na tu temu. Evo za kraj, znaci Nice nije kaznjen, ona kako vi to poimate, vec je sam sebe razorio umujuci. Kada je svoj um stavio kao epicentar svega onda je pukao. O bolesnoj deci i ostalim “zamka pitanjima“ kao sto rekoh necu da pisem, pricam. Aj uzdravlje.

Postovani g. Zlatko

Ne bi trebalo da preporucujete Lestvicu za citanje svakom. Nismo svi isti. Bolje mu preporucite da ode na casove veronaku u parohijsku crkvu, pa onda da se krsti ako nije krsten. Jednostanije a korisnije. A u vezi majmuna i buba odgovor je vrlo jednostavan. Adam mu je bilo dato da odredi imena zivotinjama i do pada one su mu bile poslusne, jer je on sam bio kruna stvaranja. Po padu ne da su mu postale ne poslusne vec je i priroda covecija dosta izmenjena zbog ogrehovljenosti te smo se priblizili ( kako spolja tako i iznutra ) onim stvorenjima nad kojima smo bili postavljeni. Zato nas i trnje bode i kopriva zari …. a opet je sve drugacije kada se covek pokaje i promeni zivot. Prepuno je takvih primera u zitijama svetih. Npr.Sv.Serafim Sarovski i njegov medved. Sv.Gerasim Jordanski i njegov lav. U novije vreme o.Pajsije Svetogarac i citava menazerija zivotinja iz i oko njegove kelije na Svetoj Gori.

Zlatko Šćepanovićsreda, novembar 18, 2009 u 00:42

@ Neofit
Verovatno ste u pravu oko „Lestvice“, ozbiljne knjige se ne daju bez blagoslova duhovnika. S obzirom da nam je g.nadcovek ateista, sva je prilika da i nema duhovnika, a sva je i prilika da mu ja to ne mogu i ne trebam biti. No, imao sam dobru nameru, da g.nadčovek u knjizi vidi i pojmi šta je volja, ljubav, vera i odricanje u pravoslavlju, na konkretnim primerima živih ljudi, koliko je to dublje, snažnije i drugačije od Ničeove ego megalomanije.

Alexsreda, novembar 18, 2009 u 19:49

@ Zlatko.

Ne sećam se da sam tražio vaše mišljenje kako bi vi gledali na sav ovaj „cirkus“ oko trodnevne žalosti i sahrane pokojnog patrijarha. Mislim da sam dao komentar na tekst Dese Đorđević – Milutinović, pa sam se nadao da će ona i odgovarati na svoje blogove. Izgleda da svi u Bašti imaju samo jednog baštovana.
Ne govorim o ja o patrijarhu i duhovnosti, već o cirkusu koji se pravi oko svega ovoga, a koji se mislim ne bi dopao ni samom Pavlu. Inače naročito volim produhovljene ljude, koji su načitani i uzdignuti iznad nas „običnih“, kako nam dele savete tipa Dalaj Lame. Jeste mi smo 30-40-50 godina samo spavali dok ste se vi Nefit-e uzdizali u rajske visine. Mi nemamo nikakva iskustva, mi nismo ništa proživeli i doživeli, samo ste vi produhovljeni jer ste pročitali „prave“ knjige.
Posećivao sam Baštu od njenog početka, od kad je posađena, i od kad je donosila lepe i korisne plodove, a sada je izgleda zašla u svoju jesenju fazu i sve manje boravim u Bašti. Nažalost.
Korelacija Tito – Pavle je i na drugim blogovima, recimo http://blog.b92.net/text/13402/Tito%20i%20Pavle%20%E2%80%93%20sli%C4%8Dnosti%20u%20razlikama%20i%20razlike%20u%20sli%C4%8Dnostima/

Zlatko Šćepanovićsreda, novembar 18, 2009 u 21:13

@ Alex
U čemu je problem sa mojim komentarom na vaš komentar? Tehnički ili idejni?

Tehnički gledano nemate prava da se ljutite, na blogu je autor postavlja temu i moderator je otvorene diskusije koja se dešava izmedju svih komentatora. Od samog autora zavisi koliko će biti agilan prema komentarima, neki se uopšte ne odazivaju, neki se odmah odazivaju. I prvi autori koji se ne odazivaju imaju tehnički gledno pravo na to, jer je blog vrsta ličnog dnevnika, nekadašnjeg spomenara, da se tako izrazim. Desa Djordjević je autor koji odgovara na komentare, ali je sticajem okolnosti van Beograda trenutno i nema pristup blogu, kako mi je javila.

Ako se na mene ljutite na idejnom planu, što vam se moj komentar ne svidja, znate li na koliko ljudi bih ja trebao da se ljutim, i na njihove komentare? A opet, i to je suština bloga, razmena mišljenja, ideja i stavova. Pa i sukob, ako su pozicije suprotne, ako su shvatanja situacije drugačije. Link koji ste ostavili upravo to i pokazuje, vrlo otvoren sukob na jednom postu izmedju autora i komentatora.

Ne podržavajući ili se suprostavljajući bilo čijem mišljenje nije vredjanje ličnosti, već dijalog. Ako se počne sa ličnim, čega ima, to je već vredjanje. Mislim da vas nijednom rečju nisam lično vredjao, osim što sam vaše vidjenje situacije gledao drugačije, pa ne vidim zašto se ljutite na mene?

Neofitpetak, novembar 20, 2009 u 00:06

Postovani g.Alex

Nemam sta da dodam na komentar g.Zlatka, ali ako me stvarno dozivljavate na taj nacin sta da radim…ova basta ima razlicitog cveca sa razlicitim mirisima. Nekome jedno cvece mirise nekome ne. Imate slobodu da pravite izbor.

A sada nesto drugo….izvor http://www.svetosavlje.org

Mostar. Dva dana pred blaženu končinu našeg patrijarha Pavla, Gospod je nama pokazao netruležne mošti svedoka Hristovog i ispovednika za Prvoslavnu veru, Mitropolita zahumsko-hercegovačkog Leontija (Radulovića). Ovaj divni martirios (svedok) Pravoslavne vere je rođenog 1835., u Tuljima, Popovo polje , a upokojio se 1888. u Mostaru, posle svega šest meseci službovanja Crkvi. Bio je proganjan i mučen po austrijskim i turskim tamnicama. Zvanično saopštenje eparhije ne daje posebnu pažnju ovom izuztenom događaju, osim što govori o rutinskom prenosu zemnih ostataka i privremenoj sahrani u Staroj crkvi Rođenja Presvete Bogorodicem dok se ne obnovi porušen Saborni hram. Čudno je da sama vest o „obnovi hrama“ potiskuje u drugi plan ovo neplanirano otkrivanje moštiju.

Mitropolit Leontije je prvi Srbin hercegovački mitropolit, posle grčkih vladika na katedri zahumsko-hercegovačke Episkopije. Bio je veoma omiljen arhijerej pa je hercegovačka pastva rešila da ga sahrani u lepoj mermernoj grobnici, u središtu Saborne crkve, koju su latini 1992 g. hladnokrvno minirali, i to osmišljino na sam dan hramovne slave Silaska Svetog Duha na apsotole.

Molitveno se nadamo da će crkvene vlasti utvrditi komisiju za izučavanje činjenica za moguću kanonizaciju ovog ispovednika za Pravoslavnu veru.

Pastva svog voljenog blaženopočivšeg i izmučenog Mitropolita nama je ostavila divno svedočanstvo o njemu koje je ustinu «troparsko blagodarenje» :

„Stopama mučenika za vjeru i slobodu

Stupaše hrabrom dušom pregorev zemna blaga

Spasenje i blaženstvo iskaše Srpskom rodu

Golgotu za se primi, ona mu bješe draga.

Patničkom prahu spomen, a vječnost svojoj duši

Sljedbenik Spasa steče i ovo hladno stijenje

Strošiće ljuto vrijeme, al’ Srpstvo dok ustraje

Njegovo ime svijetlo slaviće Vaskrsenje»

CYBERpetak, februar 5, 2010 u 08:43

Dodao bih da je recenica iz bloga izrecena kad su patrijarha upitali u vezi zlocina i da li ih podrzava a on je odgovorio: „…i kada bi zadnji Srbin trebao da se odbrani zlocinom ne podrzavam, neka nas nestane…“

Puno je agresije u gornjim komentarima ateista i vernika to u sustini nije bitno, i ne moramo ubediiti nikoga u nista, svako ima svoj put, i niko nce nakon bilo kakvih argumenata u bilo kakvoj raspravi, tek tako promeniti svoje misljenje… takva je ljudska psihologija!!! Ali takodje niko nece promeniti cinjenicu da ces dobiti onako kako si zasluzio, da se dobro vraca dobrim a da se zlo vraca zlim i da neka tajanstvena sila od gore vidi sve i regulise da se bas tako desi – mozda je to sudbina ili bog ili tvorac ili sta vec – ali svi ce osetiti tu silu pre ili kasnije… i jeste lakse onima koji veruju u bilo sta, makar u r’n'r kao smisao zivota ili sudbinu ili boga… ta sila uopste nije milostiva, nego opravdano kaznjava jer smo svi gresni, a na nama je da prihvatimo tu kaznu kao lek i postanemo bolji ljudi

Ostavite komentar

Vaš komentar