Aleksandar Parezanović

* * *

Rečica Dimčaj se nalazi u planinama iznad Alanye i obavezna je destinacija svih adrenalin, jeep safari i etno tura, koje brojne turističke agencije nude gostima, kada su već ovde, na jugu turskog Mediterana.

A štos i ideja koju lepo prodaju je – jedna rečica (kakvih ima poprilično u u Srbiji) koja je na nekoliko mesta pregrađena malim branama, koje prave bazene, jezerca za turiste. Oko jezerca su, kao divna gnezda, izgrađene platforme, gde desetak ljudi drema (što je lepo kad možeš da dremaš u kafani, a nisi pijan!), i na ćilimima i sećijama iščekuju da im ljubazni domaćini donesu ribu (pastrmke) ili piletinu (za one manje maštovite), uz pivo, dobro vino ili čaj.

Iznad brane su skakaonice za one hrabre plivače, kojima ne smeta prohladna, kristalno čista voda. Tu su i bočni vodopadi sa vodom iz okolnih izvorčića, koji se obrušavaju u bazenčiće, koji, opet služe da bi tamo umočili noge, umili se i gledali kako u malom bazenu ispod te vode plutaju lubenice, ohlađene do idealne temperature, kakvu frižider ne može da postigne.

Tu su i konopci-lijane za one koji žele da malo više vrište, skaču u vodu i porprskaju lenje, koji na svojim sećijama, u hladovini, ne žele da se kupaju.

Oko jezerca su kanalići gde plivaju pastrmke i rečni rakovi, koje klinci maltretiraju nekim travkama. Ovi kanalići služe i da ribe prelaze tokom godine iz jezerceta u jezerce.

Okolo su i magarci i kamile, za fotografisanje.

Čuje se turska moderna muzika, ona koja ih prezentuje na Eurosongu, cene su sasvim pristupačne, osmeh je sveprisutan kod ovih ljudi, domaćina koje još uvek nije zamrzelo da rade svoj posao (ili koji imaju ozbiljne gazde, koji ih još kako mogu podsetiti da nije dobro izgubiti ovde, ovakvo radno mesto).

I tako jedna mala reka hrani mnoge ljude koji oko nje žive. Treba snimiti ovaj štos, za mnoge druge države, među kojima je i Srbija.

. . .