Čamac
20. mart 2010. u Trivijalije | |Nema komentara |
Djordje Otašević
* * *
Stojimo na obali, on i ja, gledamo na drugu stranu, uzdišemo. A tamo, preko reke, ispred dvorca nage se devojke šetaju. Ispruže ruku, grozd uberu, pa zrno po zrno polako u usta stavljaju. Sagnu se, lubenicu podignu, pa se čini da tri dojke imaju.
Preko mosta ćemo začas na drugu stranu, kažem.
Kakvog mosta! Žičarom smo tamo dok dlanom o dlan, kaže.
A nigde mosta. Žičare još manje.
Mostom ćemo, kažem.
Žičarom ćemo, kaže.
Mostom ćemo. Žičarom. Pa se posvađamo, teške reči razmenjujemo, za vrat se dohvatimo, noževe povadimo.
Čamac pristane, čamdžija iskoči, razdvaja nas, smiruje. Sednemo u čamac. Ćutimo. Čamdžija vesla, zvižduće. Sve smo bliže drugoj strani. Devojke nam veselo mašu.
Skoro smo do pola, kažem.
Još malo, kaže.
Čamdžija ćuti. Gleda nas, smeška se. I vesla.
Smeješ mi se, je li? Misliš da je most budalaština. A mostom je očas posla, kažem.
Smejuljiš se, podsmevaš? Kao da sam lud. A žičarom je dok dlanom o dlan, kaže.
Izvadimo pištolje, u čamdžiju pucamo. Neki ga meci pogode, neki čamac izbuše.
Prevari nas čamdžija, kažem. Mogli smo na drugu stranu i mostom i žičarom. A ovako ništa. Tonemo.
Prevari, kaže. I žičarom i mostom je dok dlanom o dlan. A sada ka dnu.
Sedimo, premišljamo. Voda nam kvasi cipele. Pantalone. Kolena. Stomak.
Zaslužio je da ga u vodu bacimo, kažem.
Pravo naglavačke, kaže.
Taman da ga dohvatimo, a voda ga prekrila.
Uteče, kažemo. Ali drugi put, čim čamac pristane, za noge pa u reku.
Izvadimo flaše pa se kucnemo. Za prelazak na drugu stranu.
. . .
Tagovi: čamac, kratka priča, prelazak reke

















Ostavite komentar