Peep Show
9. septembar 2010. u Trivijalije | |2 komentara |
Djordje Otašević
* * *
Sa plakata me je izazovna devojka, oskudno obučena, pozivala da posetim prvi srpski peep-show. Nekoliko krpica koje je imala na sebi nije uspevalo da zadrži njene obline. Za samo dva dinara ubačena u prorez mogao sam pet minuta da parim oči. Pa zar tome neko može da odoli!
Zaslon u kabini se otvorio i preda mnom se ukazao prizor iz snova. Kakvo meso, čoveče! Devojka sa plakata, sada potpuno gola, sedela je na podu s prekrštenim nogama.
Ono što sam video prevazišlo je i moja najsmelija očekivanja. Devojka je u ruci imala nož. I njime je, nećete mi verovati, sekla komade prave šnicle. Stavljala ih je polako u usta, iskusno, vešto, kao neko ko to radi svaki dan. A tek krompirići! Prženi, rumeni. Pa grašak. Činilo mi se da u ustima osećam neke davno zaboravljene ukuse. Uzbuđenje je postajalo neizdrživo. Lice sam priljubio uz staklo, gurao ga rukama, lizao, njušio. Morao sam da se samozadovoljim, odmah, iako sam znao da i ona mene vidi. Izvukao sam iz pantalona komadić bajatog hleba i požudno počeo da ga grickam. Zaslon je pao i kabina je ogrezla u mrak.
Vrtelo mi se u glavi, ulica se ljuljala. Znao sam, osećao sam da sam postao zavisnik od ove izluđujuće zabave, spreman na sve ne bih li i sledećeg meseca uspeo da uštedim dva dinara. A ko ne bi! Prijatelj mi je pričao da je gledao devojku kako jede pečeno prase. Kune se da je to neuporedivo uzbudljivije od šnicle sa prženim krompirićima i graškom. Možda se i meni posreći da to doživim.
Samo, šta ono beše pečeno prase?
. . .
Tagovi: humoreska, kratka priča, peep show, voajerizam


















2 komentara
Sony
9. septembar 2010. u 23:19.
| Stalna veza
Kralju! Vrlo jestiv članak dotične "gice"!
Toma Panter
11. septembar 2010. u 17:46.
| Stalna veza
Meso. Cista jagnjetina. Nego Djordje to ne prepoznaje, on kao svaki srbin misli samo o prasetini.