Zlatko Šćepanović

* * *

Sasvim slučajno sam se susreo sa jednim zanimljivim društvenim fenomenom. Naime, hteo sam kupim jednu stvar koja mi je bila potrebna, ali je nisam našao. To uopšte ne bi trebalo da nas čudi, jer nema svih stvari uvek, ali ovo je bila jedna vrlo obična i ordinarna stvar koja se podrazumevala u životu svakoga od nas. Medjutim, nije je bilo. Nigde, ni u jednoj prodavnici.

O čemu se zapravo radi u ovoj zagonetki? Radi se o TV anteni. Anteni za prijem TV signala, onoj koja stoji van kuće, što znači da nije sobna. Antena mi je trebala za jednu kućicu pored Beograda u kojoj povremeno vikendom boravimo, i kako na sve načine gledam da svoju decu spasim od SBB »loše obrazovnih« dečijih TV kanala kao što su Ultra TV ili Cartoon Network. Rešio sam stoga da u kućici imamo samo signale glavnih nacionalnih programa. Blizu smo Beograda, pa sam pretpostavljao da ćemo uspeti da uhvatimo RTS1, RTS2, STB, B92, Pink, Avalu i Fox. Sasvim dovoljno programa za manipulaciju umom vikendom.

Medjutim, kada sam krenuo da tražim TV antenu susreo sam se sa tim da nje nema. Prvo sam je tražio u Beogradu, po specijalizovanim elektro radnjama. Čudno su me gledali prodavci. Nema. Onda sam pokušao kroz prodavnice bele tehnike koji prodaju televizore, ni tamo nije bilo moje antene. Već je počela panika. Na kraju sam krenuo po hipermarketima i robnim kućama. Jedino sam na jednom mestu, u Eurosalonu, naišao na sobnu antenu. Spoljne antene nigde.

Dobro, odlučio sam da promenim taktiku. Verovatno po selima u okolini naše kućice ima antena, pretpostavljam da seljani još uvek kupuju antene jer nemaju kablovsku televiziju kao razmaženi beogradjani. Ali avaj! U 3 sela sam po radnjama pitao za antenu i tu su me prodavci čudno gledali, govoreći da tih antena, Loga 2 ili Loga 3 nisu imali u ponudi već godinama. Svi sada mahom gledaju Total TV na selu. Jedino da pokušam na „buvljaku“, tamo ih valjda još ima.

Ups! Ili su seljaci civilizacijski napredovali ili sam ja zaostao u razvoju društvene pažnje.

Bilo kako bilo, otkrivanje tog društvenog fenomena da je ruralna Srbija prešla na Total TV mnogo govori i verovatno svašta nešto i objašnjava. Pre svega govori o snazi medija da nas zaokupi i uzme nam novac, čak i štedljivim seljanima. Zatim o tome da putem tih kanala novi stil života ulazi u naše domove ne samo u gradu već i na selu, koje je uvek bilo tradicionalno protiv promena i novotarija.

Možda bi mogli da pravimo hipoteze i o tome kako zbog Total TV-a zapravo nemamo sindikalnu solidarnost i štrajkove, jer nazaposleni sede kući i gledaju zabavne slike radije nego da izlaze na ulicu i bore se za svoja radnička prava. Možda i to utiče.

Verovatno i da nam prinosi poljoprivrednih proizvoda skaču jer se seljani obrazuju kroz »Znanje Imanje« i slične emisije kao što su »Znanje na poklon« ili kroz strane kablovske kanale gde vide kako žive zapadni farmeri, kako sa mehanizacijom obradjuju zemlju ili imaju automatske muzilice za krave, i tako redom.

Sve u svemu, osećaj da smo svi postali Total TV i da smo jedna mnogo šira zajednica povezana TV signalima raznih TV kanala ushićuje i daje nadu u svet bez granica. Uostalom, televizija je mnoge granice izbrisala, barem informativne, naučne, saznajne.

Televizija je postavila samo jednu granicu. Granicu našeg ličnog sveta. Total TV oblikovanog sveta.

. . .