Dr Velimir Abramović


Nova naučna teorija koja nedostaje – šta je pokrenuo Nikola tesla

Iako nije ostavio svoju fizikalnu teoriju, Tesla je svojim brojnim eksperimentima postavio osnovu nove, rezonatne elektromagnetike. To je nova naučna teorija koja nedostaje savremenoj nauci.

.

Nova naučna teorija koja nedostaje i Nikola Tesla

Smatrao je da je svet jedinstveni kontinualni svetlosni medijum, a da je materija kompleks elektromagnetnih oscilacija organizovanih po matematičkom algoritmu. Verovao je da je zakon rezonancije najopštiji prirodni zakon koji eliminiše vreme i distancije i da se sve veze medju fenomenima uspostavljaju isključivo raznim vrstama prostih i složenih rezonancija (vibracija fizičkih sistema) čija je osnova isključivo elektromagnetska.

Najzad, umesto Njutnovih integrala, Lajbnicovih diferencijala i Maksvelove teorije polja, u svojim proračunima Tesla je koristio jednostavnu matematiku starogrčkih mehaničara, pre svega Arhimeda, uspostavljajući tako mehaničke analogije u elektromagnetici.

Ne može se dovoljno podvući savremeni značaj ovakvog načina razmišljanja koje nedvosmisleno ukazuje na neophodnost potpune fizičke interpretacije elementarnih matematičkih pojmova, formula i sistema i povratak realističkim pogledima u matematici, zapravo mističnom matematičkom pitagorejstvu.

Po svemu sudeći, proučavanje Tesle nije samo pitanje istorije fizike. U njegovom radu ne treba tražiti prevashodno ideje tehnološke moći, već i korene smisla i vrednosti ljudskog stvaralaštva i postojanja nauke uopšte.

.

Naučni put Nikole Tesle čeka da bude shvaćen i nastavljen

Sadržaj podrobnog istraživanja Teslinog dela, obuhvatio bi složenu i duboku problematiku više oblasti. Gledano sa stanovišta logike i epistemologije, neophodna je analiza Teslinih svedočanstava o načinu kojim je otkrivao nove tehničke i naučne principe, jer bi to možda otkrilo neki nov saznajni put. Tada bi se otvorio i problem definisanja elemenata i formulisanja sintakse logičke strukture mišljenje Tesle kao izumitelja. Ako bi smo i sve ovo uspešno okončali, tek onda bi smo se našli pred najvećim zadatkom, razumevanjem metapretpostavki Teslinog originalnog naučno istraživačkog metoda i otvorenim teorijskim pitanjima pronalazaštva koje nije ništa drugo do ljudska duševna i praktična egzekucija još uvek nepoznatih kosmoloških načela, tj. veza ostvarena sa svetom ideja.

Nova naučna teorija koja nedostaje i Nikola Tesla eksperimentiMogao je da refleksnim dejstvom kognitivnih centara mozga na retinu (mrežnjaču oka), preusmeri jednosmerne jonske struje, zapravo osnovne struje nervnih vlakana i neuralnih mreža, i na taj način, voljnim obrtanjem smera nervnog impulsa od mozga ka mrežnjači ukloni spoljni prizor i zameni ga svojom psihološkom slikom. (Čovek obično svetlosne impulse dobija spolja, zatim oni odlaze do centra u mozgu gde se formira predstava.) Tesla je svoje impulse slao iznutra. Zvao je to umnom laboratorijom. I to je bio njegov glavni i osnovni metod eksperimentisanja.

Bio je u stanju, (što je bez pandana u istoriji fizike, pa i čitave nauke), da matematičke principe “Platonovog sveta ideja”, transformiše u geometrizirane predstave i da ih opredmeti u obliku radnih modela. To je bio njegov osnovni metod. U svom umu  on  bi „popravio“, ili  „podesio“ aparat, da „radi“. Kada bi ga kasnije napravio od pravih žica i drugog materijala, on bi zaista radio i u laboratoriji. I nikada mu se, o tome sam svedoči, nije dogodilo da takva jedna zamisao ne odgovara prirodi, odnosno ne proradi kao fizički prototip.

Njegova naučna teorija i metoda je u poredjenju sa drugim velikim vizionarima u nauci, sasvim izuzetna. Majkl Faradej je, na primer, slično Ajnštajnu, u trenutku naviranja ideja dobijao kinestetički predosećaj, (pritisak i kretanje u predelu stomaka) pri čemu je doživljavao neku vrstu psihičkog stresa u trenutku naviranja ideja. Mendeljejev je sanjao Periodni sistem elemenata i to ga je video u tri dimenzije i u vrlo živim, gotovo vatrenim bojama, što je redovna karakteristika svih prekognitivnih snova. Ali je na hartiji nacrtao sliku iz sna u samo dve dimenzije. Hemičar Kekule sanjao je zmiju kako grize sebi rep i došao na ideju da benzolov prsten (ciklični ugljovodonik) predstavi u tri dimenzije. Tako je zvanično nastala stereo hemija, u snu. Ali ovo se dešavalo vrlo retko, pojedinim ljudima i samo u odredjenim trenucima. A Tesla je bio u tom psihičkom stanju čitavog svog života, decenijama i decenijama, jer je uvežbao da neprestano održava odredjenu duhovnu i kreativnu permeabilnost. Ovu moć stekao je posle one teške i čudne bolesti koju je jedva preživeo u detinjstvu. Godinama posle uporno je praktikovao kontrolu svojih nervnih puteva i to ne samo u psihološkom smislu već i fiziološkom.

„Verujem u jednog Boga koji nije opisan u religijama“ govorio je. To je u stvari filosofski Bog, Logos, Bog pitagorejski, Bog nebića, Bog ujedno i tvorac beskonačnosti i tvorac apstraktnog, nematerijalnog i neprostornog kosmičkog zakonodavstva.

Tesla  je bio čovek čija osnovna filozofska logika i aksiomatika mišljenja uopšte ne pripada savremenoj epohi. Kao misaono biće Tesla se može datirati pre pojave Sokrata, u muzej Grčke kosmološke filozofije. Nije slučajno što je on rodjen na Balkanu gde  je čitava Antička civiizacija i nastala nešto malo južnije, takodje na Balkanu. Reč je o istom geomagnetskom informatičkom polju, odnosno algoritmu zajedničkom za evoluciju neuralnih struktura Pitagore, Platona, Zenona i Tesle.

. . .

Nastavak u sledećem tekstu . . . Vatrene lopte Nikole Tesle i brod koji nestaje

. . .

Lopta plazme – Plasma Ball

httpv://www.youtube.com/watch?v=7YFEMwtgpqY&feature=related

. . .