Ivan Ković

 

Sonata o Dobrom Čoveku

 

Sjajni nemački triler sa elementima drame ili drama sa elementima trilera. Film ovenčan Oskarom kao najbolji strani film za 2006-u godinu. Takodje, osvojio je mnoštvo nominacija za Zlatni Globus i mnogo drugih nagrada.

Ljubav dvoje ljudi, kulturna scena Istočne Nemačke za vreme hladnog rata i Istočno Nemačka tajna policija – Štazi. Špijunski zaplet, ali kakav.

I jedan dobar čovek.

 

Alternativni Naziv: The Lives of Others

Žanr: Drama | Triler

Režija: Florian Henckel von Donnersmarck

Glumci: Ulrich Mühe, Martina Gedeck, Sebastian Koch…

 

Moj osvrt:

 

Godina je 1984. U Istočnom Berlinu, agent tajne policije nadgleda pisca i njegovu devojku. Mnogi bi po ovome rekli da je u centru priče ovaj par. Mnogi bi potom zaključili da se film bazira na ljudskoj slobodi i sličnim izrazima kojim nas bombarduju ovih dana. Ne znam za vas, braćo i sestre, meni takve stvari prilično idu na nerve. Suviše nam govore šta i kako treba da radimo, kako se osećamo, šta je dobro za nas… kao da mi to sami ne znamo. Ima i nešto od toga u ovom ostvarenju, to shvatanje da stvari baš i nisu takve kakve izgledaju, to da nismo slobodni koliko smo mislili da smo. Upravo ta tema je mogla biti centar priče. Ne, ona je samo jedan solidan dodatak, samo jedan sastojak nečeg što ima genijalan ukus.

Mnogi u svoj film stave ljubavnu priču kao centralnu i sve ostalo grade oko nje. To i nije loša ideja. Ovde bi to moglo da se sprovede kao neka ljubav u nezgodno vreme. Ali zar vam nije malo muka od toga? Zar to niste gledali previše puta? Ovde ljubav muškarca i žene nije sporedna stvar, ali iako sjajno predstavljena, ona nije centar priče. Sve ovo bi moglo da se dešava i u neko drugo vreme, efekat bi bio isti. Sloboda znači bezgraničnost tako da čovek nikada ne može biti potpuno slobodan. Ono što čovek može da uradi a to je da kontroliše svoj svet unutar tih granica, da svojim postupcima čini svet oko sebe boljim ili lošijim.

Tu dolazimo do same poente filma. U samom centru priče stoji čovek koji menja svet oko sebe na način na koji želi, nijednog momenta ne misleći na svoje potrebe, nijednog trena ne tražeći korist u svemu tome. Zašto bi to neko radio? Ako želite odgovor na to pitanje, pogledajte ovo remek-delo. O kvalitetu glume, režije, scena izlišno je pričati i time se ovde zaista ne bih bavio. Čemu analiza nečega što je savršeno.

Jedino što je bitno i što će ostati večno, to je dobrota koja je izvan granica, izvan svake konvencionalnosti, izvan svih šablona današnjice, izvan svakog vremena… to je ova savršena „sonata o dobrom čoveku“. Pogledajte i prepustite se njenim notama.

. . .