Ikona Presveta Bogorodica Trojeručica

 

Čudotvorna Svetogorska ikona Presveta Bogorodica Trojeručica

Danas 25 jula se slavi praznik sećanje na ikonu Bogorodice Trojeručice

 

Ikona Bogorodica Trojeručica (grčki: Παναγία Τριχερούσα, engleski: Panayia Tricherousa) je najpoštovanija ikona u Hilandaru i najznačajnija ikona srpskog naroda. Po predanju pripada redu nerukotvorenih ikona ili onih ikona koje je ikonopisao apostol i jevanđelist Luka, prvi slikar hrišćanstva. Ikona Presveta Bogorodica Trojeručica je poznata i po jednom detalju, na njenoj drugoj strani je naslikan Sveti Nikola.

Ova sveta ikona Presvete Bogorodice Trojeručice beše porodična dragocenost svetog Jovana Damaskina. On ju je čuvao u ličnom paraklisu, u svojoj kući u Damasku, početkom osmog veka. Tada se celokupna Sirija nalazila pod vlašću Arapa – muslimana. Tadašnji kalif Damaska, prestonice Sirije, Valid (705-715), kao musliman, nije znao da uređuje verske poslove Hrišćana Sirije. Stoga je u svojoj palati kao prvog savetnika, za pitanja potčinjenog hrišćanskog stanovništva Sirije, zaposlio, tada još uvek, svetovnjaka Jovana Damaskina, poštujući ga zbog velikog obrazovanja i vrline.

Upravo u to vreme, dakle početkom 8. veka, pojavila se jeres ikonoborstva, sa središtem u Konstantinopolju. Njen pokretač je bio vizantijski samodržac Lav III Isavrijanac. Još uvek svetovnjak, Jovan Damaskin je, pokretan božanskom revnošću, iz Damaska progonio ikonobornu jeres, kako raznim pismima tako i rečima. On se na taj način pokazao pobornik i vatreni podržavalac poštovanja svetih ikona. Obavestivši se dovoljno o njemu i omrznuvši ga, ikonoborac Lav Isavrijanac izmisli jednu podlost protiv njega: pobrinuo se da dođe do jednog dela napisanog rukom svetog Jovana; zatim je svom povereniku kaligrafu izdao zapovest da do kraja nauči da oponaša način pisanja svetog Jovana, te da napiše jednu lažnu poslanicu; nju je navodno svetitelj poslao samom avtokratoru Lavu, podstičući ga da dođe i bez borbe zagospodari gradom Damaskom iz koga odsustvovaše kalif. Ovu klevetničku i izmišljenu poslanicu Lav posla svom prijatelju, kalifu Damaska, Validu (705-715), dodavši i svoje pismo u kome ga uverava u ljubav koju ima prema njemu. Nju je pokazivao i time što mu šalje poslanicu napisanu rukom Jovana, iz koje se van svake sumnje vidi da je Jovan zaverenik protiv Validovog kalifata.

Primivši i pročitavši poslanice, kalif poverova u privrženost Lavovu i naredi, bez daljeg ispitivanja, da se odseče desna ruka Jovanova, koja je napisala navodnu poslanicu i da se, za primer svima, obesi na glavnom trgu Damaska. Zapovest je izvršena odmah. Kada se onaj dan priklanjao večeru, sveti Jovan je zamolio da mu se da odsečena ruka, pošto je već izvršena kalifova zapovest. Držeći levom rukom odsečenu desnicu i spajajući je sa telom, on se moljaše klečeći celu noć pred ikonom Bogorodice. On moljaše Presvetu Bogorodicu da ga isceli da bi nastavio da piše u znak sećanja na čudo koje se dogodilo. Istog običaja se do danas drže pobožni i čudesno isceljeni Hrišćani koji na svete ikone polažu različite zlatne ili srebrne predmete na kojima su predstavljeni neki od isceljenih delova ljudskog tela. Ikona je od tada dobila ime Presveta Bogorodica Trojeručica, budući da je sveti Jovan dodao treću, srebrnu ruku. Posle duže molitve, umoran od bola i muke, on zaspa na kratko. U snu on ugleda Presvetu Bogorodicu živu na ikoni i ču gde govori mu da je isceljena ruka, te da ne treba više da se žalosti. Samo, treba da is-puni ono što je obećao, tj. da nastavi da piše u zaštitu svetih ikona. Sveti Jovan se probudi i vide uistinu da je ruka njegova zdrava i da stoji na svom mestu. Jedino na onom mestu gde je bila poseklina ostade kao crvena nit, radi podsećanja koliko na stradanje, toliko i na čudo Presvete Bogorodice. Zbog radosti i blagodarnosti prema Bogorodici, sveti Jovan se potom postarao da na donjoj levoj strani ikone pripoji srebrnu ruku, sličnu odsečenoj.

Posle ovog čudesnog iscelenja, sveti Jovan odlučuje da napusti svet i da se zamonaši. Videvši ga isceljenog, kalif je razumeo dejstvo Božije sile i zatražio oproštaj za nepravednu kaznu. Veoma ožalošćen zbog odvajanja od svetog Jovana, on mu najzad daje dozvolu da se udalji iz sveta.

Sveti Jovan napušta Siriju i odlazi da monaški život prohodi u čuvenoj Lavri svetog Save Osvećenog u Palestini. Pored njega je stalno Dobrotvorka njegova, Presveta „Trojeručica”. Postavši monah, on od drugih otaca u Lavri saznaje da je sveti Sava Osvećeni, pre svog blaženog upokojenja (6. vek), dao zapovest da pored njegovog groba pričvrste njegovu „patericu”, tj. igumanski štap. On je prorekao da će u budućnosti kao poklonik u manastir doći jedan carski sin njegovog imena, tj. Sava, i da će, pri njegovom poklonjenju grobu, pričvršćeni štap pasti na zemlju. Njemu je sveti Sava Osvećeni zapovedio da se kao blagoslov da igumanski štap zajedno sa ikonom Bogorodice koja je čuvana u Lavri i koja se zvala „Mlekopitateljnica”. Znajući za navedena proroštva svetog Save, sveti Jovan Damaskin je pre svoje smrti ostavio zaveštenje da onaj carski sin kao blagoslov uzme i njegovu Bogorodicu Trojeručicu, zajedno sa igumanskim štapom i ikonom Bogorodice Mlekopitateljnice.

Posle pet vekova, 1217. godine, u Lavru kao prost monah, poklonik, dolazi carski sin, sveti Sava, iz Manastira Hilandara. Dok se on poklanjao grobu istoimenog svetog Save Osvećenog, igumanski štap je pao sa svog mesta. Iznenađeni, manastirski oci zatražiše da se obaveste o nepoznatom monahu-pokloniku. Tako saznaše da se zove Sava i da je carski sin. Sumnjajući, međutim, još uvek i dvoumeći se da li da ispune zaveštenje svog ktitora, svetog Save Osvećenog, oni vratiše igumanski štap na njegovo mesto i pričvrstiše ga. Sledećeg dana sveti Sava se pokloni i drugi put pred grobom i igumanski štap opet pade. Tako se razrešila svaka sumnja i monasi odmah svetom Savi dadoše igumanski štap, ikonu Bogorodicu Mlekopitateljnicu i Bogorodicu Trojeručicu.

Opremljen ovim trostrukim blagoslovom, sveti Sava odlazi iz Palestine i vraća se na Svetu Goru. U dve kelije u Kareji, koje je sam podigao, on ostavlja igumanski štap i ikonu Bogorodice Mlekopitateljnice. Igumanski štap, tj. „patericu” on je ostavio u keliji Preobraženja. Ova kelija i do danas nosi naziv „Paterica”. Tu se čuva igumanski štap svetog Save Osvećenog, prelepo delo umetničke vrednosti, urađeno u slonovoj kosti. Ikonu Bogorodice Mlekopitateljnice je, pak, ostavio u keliju svetog Save Osvećenog, gde je postojala pećina u kojoj se on povremeno usamljivao radi bezmolvija.

Ova kelija se nalazi u blizini Crkve Protata Svete Gore i zove se Isposnica (tipikarnica svetog Save). U Isposnici se drži poseban tipik koji je postavio sveti Sava, naročito za ovu keliju. Monah ili monasi koji žive u njoj ne treba da se zanimaju ničim drugim osim molitvom za ceo svet i da za dan i noć pročitaju ceo Psaltir, a u toku jedne sedmice celokupno Četverojevanđelje. U Isposnici do danas postoji ikona Bogorodica Mlekopitateljnica, postavljena s desne strane od Carskih dveri, tj. na Hristovo mesto, što je jedinstven slučaj u celom Pravoslavlju.

Bogorodičinu ikonu Trojeručicu sveti Sava je doneo sa sobom u Hilandar. To je prvi dolazak ikone Bogorodice Trojeručice u Hilandar. Posle toga, sveti Sava, kao što je već rečeno, biva rukopoložen za arhiepiskopa Srbije (1219) i odlazi sa Svete Gore. Ikona Presveta Bogorodica Trojeručica ostaje u Hilandaru do 1347., dakle 100 i više godina posle prestavljanja svetog Save (1235). Tada kao posetilac na Svetu Goru dolazi srpski car Dušan. Nakon svoje posete Hilandaru, prilikom odlaska za Srbiju, on kao blagoslov manastira uzima ikonu Bogorodica Trojeručica”. Na taj način ikona Presveta Bogorodica Trojeručica odlazi u Srbiju.

Do kraja 14. veka ikona Bogorodice Trojeručice iz nepoznatog razloga i na nepoznat način prelazi sa dvora cara Dušana u vlasništvo Manastira Studenice. Ovaj manastir, kao i druge oblasti Srbije, početkom 15. veka postaje meta napada turskih osvajača. Obavešteni da Turci dolaze ka manastiru monasi su se na brzinu i žurno postarali da spasu najvrednije dragocenosti koje su imali. Bogorodicu Trojeručicu  su stavili i učvrstili na samar jednog magareta, koje su pustili da ide kuda ga vodi volja Bo-gorodice. I uistinu, vođeno Presvetom Bogorodicom, magare je prošlo gotovo celu Srbiju i Makedoniju i došlo na Svetu Goru. Po zapovesti Bogorodice, ono se zaustavilo nedaleko od Manastira Hilandara? Videvši i shvativši šta se događa, manastirski oci pohitaše i skinuše ikonu sa leđa magareta koje je odmah potom palo mrtvo. Tu gde je došlo magare sa ikonom, sazidano je pokloničko mesto u spomen na taj događaj. Svake godine se vrši litija sa ikonom „Trojeručice” od manastira do tog mesta u znak sećanja na dolazak ikone.

Tako je ikona Bogorodica Trojeručica toržestveno, sa psalmopjenijem i kadom, svečano došla i drugi put u Manastir Hilandar. Radi velike počasti, monasi su je postavili na gornje mesto u oltaru saborne crkve Manastira Hilandara. To se dogodilo početkom 15. veka.

Mnogo kasnije – ne znamo tačno kada – verovatno krajem 15. veka, u manastiru se desio sledeći događaj. Iguman manastira umire. Manastir se našao u teškoj situaciji u vezi sa izborom novog igumana. Tadašnji mnogobrojni monasi su pripadali različitim nacionalnostima. Bilo je Srba, Grka, Bugara i Rusa. Grci su predlagali Grka za igumana zato što se manastir nalazi u grčkoj zemlji. Srbi su, opet, predlagali Srbina igumana zato što su ktitori manastira bili Srbi i što je manastir bio poznat kao srpski. Bugari su, opet, bili najbrojniji u manastiru i zahtevali svog igumana. Na kraju, i Rusi su predlagali Rusa igumana zato što je manastir tada darivan darovima i velikim novčanim sredstvima iz Rusije. Pošto nisu mogli da se saglase između sebe, sama Presveta Bogorodica rešava problem. U toku jednog večernja jasno se čuo glas Bogorodice sa ikone da je ona igumanija manastira. Monasi su, svakako, čuli glas, ali mu nisu pridali poseban značaj.

Kada su drugog dana došli u Crkvu radi jutrenja, monasi ugledaše ikonu na igumanskom mestu. Misleći da je crkvenjak greškom izneo ikonu napolje, oni je opet vratiše u oltar. Međutim, sledećeg dana, na jutrenju opet videše Bogorodicu na igumanskom tronu. Pretpostavljajući da je eklisiarh, iz njima nepoznatih razloga, počinitelj tog dela, monasi mu oduzeše ključeve od crkve, a vrata sami lično zaključaše posle večernje, uverivši se prethodno da niko nije ostao skriven u crkvi. Ujutro, pak, oni isti otvoriše vrata radi služenja jutrenja. Ikona Bogorodice Trojeručice je opet bila na igumanskom mestu. Tada su se konačno uverili da ona sama tako hoće.

Dok su razgovarali o onome što se desilo, u manastir je došao jedan pustinjak, svima poznat po svojim vrlinama. On ih je obavestio da mu se javila Bogorodica i rekla da monasima manastira kaže da od sada ona sama postaje igumanija manastira i da oni međusobno treba da se pomire. Oni više ne treba da pokušavaju sa izborom Igumana, niti da pomeraju ikonu Trojeručicu sa njenog igumanskog mesta. Monasi su poslušali volju Presvete Bogorodice. Od tada do danas niko je nije pomerio sa njenog mesta. Ikona Bogorodica Trojeručica se nalazi stalno na igumanskom tronu, na mestu igumanije. Od tada do danas svaki predstojnik i duhovni otac bratstva zauzima drugo mesto, sa strane, pored ikone. Jereji i, uopšte, svi monasi manastira prave poklone pred njom kao igumanijom manastira pre nego što počnu svoje služenje.

Tako je, dakle, Presveta Bogorodica Trojeručica prihvatila „palicu” Manastira Hilandara i postala njegova „Ikona Zaštitnica”. Svi monasi koji se nalaze pod njenim „igumanstvom” prihvataju je kao svoju Majku, Zaštitnicu i Utešiteljku u različitim teškim situacijama koje donosi monaški život.

Ikona  Bogorodica Trojeručica je vrlo dobro očuvana stara ikona Bogorodice i ima izuzetnu izražajnost. Lice Presvete Bogorodice je toliko blago i pogled njen toliko mio da pobuđuje na umiljenje one koji joj se poklanjaju. Na ikonu je, radi zaštite i blagoljepija postavljen zlatni okov koji ima pet hiljada utisnutih skupocenih drugih kamenova, kao i druge vredne predmete koje prilažu pobožni poklonici ili oni koji su doživeli čudo od Bogorodice. Razmere ikone su: 1,11 m. visina i 91 cm. širina. Ikona je litijska, tj. odslikana sa obe strane. Na njenoj pozadini se nalazi predivna vizantijska ikona svetog Nikolaja.

Svake godine 25 jula (dvanaestog jula po starom kalendaru) svečano se vrši njen praznik. Svenoćna toržestvena služba proslavlja čast i čuda Presvete Bogorodice Trojeručice.

. . .

Tekst prenesen sa sajta www.manastirklisina.com

.

MOLITVA PRESVETOJ MAJCI BOGORODICI TROJERUČICI

 

O, Presveta i Preblagoslovena Djevo Bogorodice Marijo, tebi pripadamo, i klanjamo se pred svetom trojeručnom ikonom tvojom, sećajući se preslavnog čuda tvoga, prirastanja odsečene desnice prepodobnog Jovana Damaskina, koje se uz pomoć ikone ove dogodilo, i čiji se znak i sada vidi na njoj, oličen u trećoj ruci, ikoni tvojoj priloženoj. Molimo ti se i prosimo te sveblagu i svemilostivu Zaštitnicu roda našega, usliši nas koji ti se molimo. Kao što si uslišila blaženog Jovana, koji ti je u žalosti i bolesti zavapio, tako ne prezri ni nas, koji smo ranama mnogorazličnih strasti oboleli i ojađeni, i koji tebi, sa skrušenom i smirenom dušom, usrdno pribegavamo. Svemilostiva Gospođo, ti vidiš nemoći naše, nevolju i potrebu našu za tvojom pomoći i zaštitom: odasvud smo neprijateljima okruženi, i nemamo pomagača ni zaštitnika, ako se ti ne smiluješ na nas, Vladičice. Zaista, molimo ti se, saslušaj bolni vapaj naš, i pomozi nam da svetootačku pravoslavnu veru čistu sačuvamo do kraja života, da u svima zapovestima Gospodnjim pravo hodimo, da istinsko pokajanje za grehe svoje uvek Bogu prinosimo i udostojimo se mirnog i hrišćanskog kraja života i dobrog odgovora na strašnom sudu Sina tvoga i Boga našega. Njega umoli za nas materinskom svojom molitvom, da nas ne osudi po bezakonjima našim, nego da nas pomiluje po velikoj i neiskazivoj milosti Svojoj. O, Svedobra, usliši nas, i ne liši svoje moćne pomoći, da bi smo ti, tobom spasenje zadobivši, pevali i proslavljali u zemlji živih, kao i Rođenog od tebe, Izbavitelja našega, Gospoda Isusa Hrista, kome pripada slava, moć, čast i poklonjenje, zajedno sa Ocem i Svetim Duhom, sada i svagda i kroza sve vekove. Amin.

. . .