Šarmin Obejd Ćinoi

 

Unutar škole za bombaše samoubice  – Priča o deci bombašima samoubicama koje regrutuju i šalju Talibani

 

Pakistansko kanadska novinarka Šarmin Obejd Ćinoj je za svoj dokumentarni film „Pakistan: deca Talibana“ o školi za bombaše samoubice dobila nagradu Oskar i Emi. Ovo je njeno izlaganje na TED konferenciji o toj zastrašujućoj temi.

 

Želim da pogledate decu koja postaju bombaši samoubice kroz potpuno drugačiji objektiv. Tokom 2009. bilo je 500 eksplozija bombi širom Pakistana. Provela sam godinu dana radeći sa decom koja su bila obučavana da postanu bombaši samoubice a i sa Talibanima regruterima, pokušavajući da razumem kako Talibani pretvaraju ovu decu u živu municiju i zašto se ova deca aktivno prijavljuju za njihovu misiju.

Želim da pogledate kratak video iz mog poslednjeg dokumentarca, „Deca Talibana.“

Talibani sada vode svoje škole. Oni ciljaju siromašne porodice i ubeđuju roditelje da pošalju svoju decu. Zauzvrat, oni obezbede besplatnu hranu i smeštaj i ponekad daju porodici mesečnu stipendiju. Došli smo do propagandnog videa koji su Talibani napravili. Mladi dečaci uče da opravdavaju samoubilačke napade i pogubljenje špijuna.

Uspostavila sam kontakt sa detetom iz Svata koji je učio u školi poput ove. Hazrat Ali dolazi iz siromašne seoske porodice u Svatu. Pridružio se Talibanima pre godinu dana, kada je imao 13 godina.

. . .

Kako Talibani u tvom području ubede ljude da im se pridruže?

 

Hazrat Ali: Prvo nas pozovu u džamiju i propovedaju nam. Onda nas odvedu u školu i uče nas stvarima iz Kurana.

 

Šarmin Obejd Ćinoi: On kaže da deca onda prolaze kroz višemesečnu vojnu obuku.

 

HA: Uče nas kako da koristimo mašinke, Kalašnjikov, raketne bacače, granate, bombe. Traže od nas da ih upotrebimo samo protiv nevernika. Onda nas uče kako da izvršimo samoubilački napad.

 

ŠOĆ: Da li bi ti voleo da izvršiš samoubilački napad?

 

HA: Ako mi Bog da snage.

. . .

U mom istraživanju, videla sam da su Talibani usavršili način na koji regrutuju i obučavaju decu. I mislim da je to proces od pet koraka.

Prvi korak: U prvom koraku Talibani ciljaju velike siromašne porodice, koje žive u ruralnim područjima. Odvajaju roditelje od dece obećavajući da će obezbediti hranu, odeću, smeštaj toj deci. Onda ih odvode, stotinama kilometara daleko, u stroge škole koje rade po dnevnom redu Talibana.

Drugi korak: Uče decu Kuran, što je najsvetija islamska knjiga, na arapskom, jezik koji ova deca ne razumeju i ne govore. Oni se vrlo čvrsto oslanjaju na učitelje koje sam lično videla da izvrću poruku ovoj deci kada i kako to odgovara njihovoj svrsi. Ovoj deci je izričito zabranjeno da čitaju novine, slušaju radio, čitaju bilo koju knjigu koja nije propisana od strane učitelja. Ako je bilo koje dete uhvaćeno da krši ova pravila, strogo je prekoreno. Talibani efikasno stvaraju potpunu blokadu bilo kog drugog izvora informacija za ovu decu.

Treći korak: Talibani žele da ova deca mrze svet u kojem trenutno žive. I zato tuku ovu decu. Videla sam. Hrane ih dvaput dnevno suvim hlebom i vodom. Retko im dozvoljavaju da igraju igre. Kažu im da, osam sati u nizu, sve što treba da rade je da čitaju Kuran. Deca su virtuelni zatvorenici. Ne mogu da odu; ne mogu da idu kući. Njihovi roditelji su toliko siromašni, nemaju načina da ih vrate.

Četvrti korak: Stariji pripadnici Talibana, borci, govore mladim momcima o slavi mučeništva. Govore im o tome kako će, kada umru, biti primljeni gore sa jezerima meda i mleka, kako će ih čekati 72 device u raju, kako će biti neograničene hrane i kako će ova slava učiniti da postanu heroji u svom kraju. Efektno, počeo je proces ispiranja mozga.

Peti korak. Verujem da Talibani imaju jedno od najefikasnijih sredstava propagande. Snimci koje koriste su ispresecani fotografijama muškaraca i žena i dece koji umiru u Iraku i Avganistanu i Pakistanu. I osnovna poruka je da zapadne snage ne mare za smrt civila, i oni koji žive na području i podržavaju vlade koje rade sa zapadnim silama su mete. Zato su pakistanski civili, preko 6000 onih koji su ubijeni u poslednje dve godine, fer žrtve. Ova deca su pripremljena da postanu bombaši samoubice. Spremna su da izađu i da se bore jer im je rečeno da je to njihov jedini način da slave Islam.

Želim da pogledate još jedan odlomak iz filma.

Dečak se zove Zenola. Razneo se, ubivši šestoro. Ovaj dečak se zove Sadik. Ubio je 22. Ovaj dečak se zove Mesud. Ubio je 28. Talibani vode samoubilačke škole, pripremaju generaciju dečaka za zločine protiv civilnog stanovništva.

. . .

Da li želiš da izvršiš samoubilački napad?

 

Dečak: Voleo bih. Ali samo ako dobijem dozvolu od svog tate. Kada pogledam bombaše samoubice mlađe od mene, ili mojih godina, inspirišu me njihovi sjajni napadi.

 

ŠOĆ: Kakav ćeš blagoslov dobiti izvođenjem samoubilačkog napada?

 

Dečak: Na sudnji dan, Bog će me upitati, „Zašto si to uradio?“ I ja ću odgovoriti, „Moj gospode! Samo da tebe usrećim!“ Posvetio sam svoj život borbi protiv nevernika.“ Onda će Bog pogledati moju nameru. Ako je moja namera bila da iskorenim zlo iz Islama, biću nagrađen rajem.

 

Pesma: ♫ Na sudnji dan ♫ ♫ Moj Bog će me pozvati ♫ ♫ Moje telo će se ponovo sastaviti ♫ ♫ Bog će me upitati zašto sam učinio ovo ♫

. . .

ŠOĆ: Ostaviću vas sa ovom mišlju. Da odrastate u ovim uslovima suočeni sa ovim izborima, da li biste izabrali da živite u ovom svetu ili u veličanstvenom zagrobnom životu? Kao što je jedan Taliban regruter rekao, „Uvek će biti žrtvenih jaganjaca u ovom ratu.“

. . .

Tekst preuzet sa predavanja na TED konferenciji. Originalno video izlaganje možete videti ovde.