Alan Ford i Lazar Džamić, studija stripa i jedne zemlje
Kako je Lazar Džamić napisao knjigu Cvijećarnica u kući cveća i ispričao priču o zemlji u kojoj je strip bio više od života
Duhovitost koju Lazar Džamić neguje u svom životu i karakteru vidi se odmah i u naslovu knjige, gde se mešaju srpski i hrvatski, cveće umesto cvijeće, odnosno cvjećarnica umesto cvećarnica. Kao i aluzija da su svi hrvatski i ostali cvijetovi jugoslovenstva sahranjeni u Kući cveća u Beogradu gde počiva najveći sin naših naroda Tito. I kao svojevrsni omaž Nenadu Briksiju čiji je hrvatski prevod stripa najviše i doprineo mega popularnosti AF stripa.
Kada je Lazar Džamić svojevremeno najavio svoju ideju sa knjigom i počeo da objavljuje eseje od kojih će knjiga „Cvjećara u kući cveća“ nastati, odmah je bilo jasno da se radi o izvanredno lucidnom i pronicljivom seciranju nekadašnjeg jugoslovenskog društva i našeg mentaliteta diletanata koji je pogodovao da fore i fazoni iz Alan Forda postanu kolektivno blago popularne ulične jugoslovenske kulture. Moram priznati da sam voleo Alana Forda i da sam često slušao fraze iz stripa od strane poznanika, ali nikada se nisam udubljivao dublje u vezu stripa i jugoslovenskog mentaliteta. Tek je Lazar Džamić svojim zapažanjima skrenuo pažnju da tu postoji neka tajna veza koju treba objasniti. A njegovi prvi radovi napisani na sajtu Bašta Balkana su obećavali da tu ima nešto više i neistraženo.
S obzirom da sam pročitao bez daha sve njegove eseje na Bašti, smatrao sam da sam shvatio celu priču o misteriji zvanoj Alan Ford i Jugoslavija. Medjutim, tek kada mi je Lazar Džamić poslao ceo tekst knjige Cvjećarnica u kući cveća, shvatio sam da je jedan veliki, i rekao bih ključni deo kazivanja ostavio za samu knjigu, a to se odnosi na korene nastanka samog stripa i ideje koja je pokretala autore da stvore i publikuju strip Alan Ford. Taj „komadić koji nedostaje“ cele priče je fascinantan i verovatno jedinstven na našim prostorima i u studijama koje se bave stripom. Mislim da je Lazar Džamić otišao najdublje u analizi Alan Forda, objašnjavajući lako i duhovito suštinu stripa i ideje kreatora koje su ih vodile u stvaranju.
Moram priznati da sam nakon čitanja njegove knjige „Cvjećarnica u kući cveća“ napokon shvatio koliko je Alan Ford veliki strip. I koliko su autori stripa Max Bunker i Magnus genijalci, koji su na jedan virtuozan i karikaturalan način burleske i komedije del arte ispričali mnoge istine iz života i istorije. A i sam Lazar Džamić je genijalac posebne vrste jer je video „nevidljivo“, ono suštinsko što je pokretalo strip i zbog čega je Alan Ford postao popularan. I dok me je u prvom poluvremenu čitanja prvih eseja oduševljavala Džamićeva lucidnost i pronicljivost da oslika domaći karakter i mentalitet koji korenspondira sa duhom stripa, dotle me je iščitavanje cele knjige fasciniralo pričom o samom stripu i prvobitnoj ideji kako to i zašto Alan Ford, Bob Rok, Broj 1, Sir Oliver, Superhik i ostali junaci spasavaju svet na sebi svojstven način. Jer, Lazar Džamić je na veseo i jednostavan način objasnio sve što treba objasniti oko stripa – kako je nastao, šta mu je uzor, šta su ideje koje pokreću strip, kako su birani glavni junaci, ambijent u kome obitavaju, šta su kreatori stripa htreli da kažu čitaocima.
Sa te strane Lazar Džamić je svojom knjigom Cvjećara u kući cveća ostavio studiju koja je obavezna lektira za sve ljubitelje i istraživače stripa Alan Ford. Istinski sam uživao čitajući knjigu, i nisam mogao da se otmem utisku da je u njoj sadržano toliko zanimljivih ideja i tema, za još nekoliko novih knjiga. No, to su neke nove priče koje nam Lazar Džamić možda sprema u budućnosti, ali u sadašnjosti ova knjiga je „neizdrž za pročitati“.
Jednostavno, „Cvjećara u kući cveća“ je knjiga koju morate pročitati. To dugujete Alan Fordu svoje mladosti.
. . .