Lekovita Kopriva i sok od koprive

Svuda prisutna kao korov Kopriva je zapravo vrlo dragocena lekovita biljka širokog dejstva, posebno sok od koprive

 

Kopriva kao sveži sok, čaj i salata - lekovita biljka prvog reda i značaja Urtica

Kopriva ili Urtica urens L. — (Urtica minor Moench) — ma­la kopriva (kopriva, koprivica, ožegavica, sitna ža­ra, žara, žegavica), s malim jajastim listovima. Obe su vrste veoma raznovrsne po obliku lista i opskr­bljenosti žaokama, što zavisi od staništa gde rastu, tako da je utvrđen čitav niz varijacija. Sakupljač le­kovitog bilja ne mora se obazirati na te fine bota­ničke razlike, jer sve vrste i varijacije kopriva koje rastu na našem području, imaju ista kvalitetna le­kovita delovanja.

Miris i ukus: kopriva ima poseban miris koji se ne može nazvati izričito neprijatnim, ali je pomalo ne­prijatnog ukusa.

Vreme cvetanja od jula do jeseni, a sazrevanje se­mena u jesen.

Stanište: vrste kopriva rastu u čitavoj Evropi gde borave ljudi. One rastu u blizini naselja kao trajni korov, uz ograde, širake i u retkim šumama, najve­ćim delom na pređubrenim i azotom bogatim ze­mljištima.

Lekoviti delovi biljke: tokom čitavog leta skupljaju se listovi (Folia Urticae), za­tim čitava biljka pre ili za vreme cvetanja (Herba Urticae), a u proleće i jesen ko­pa se koren (Radix Urticae). Svi se biljni delovi suše u hladu, a tek posle sušenja se izrezu na sitne delove.

Lekovite i delotvorne supstance: treba navesti bogati sadržaj onih neorganskih elemenata koji su u neznatnoj meri neophodni živim bićima, to su gvozde, ma­gnezijum, natrijum, kalijum, silicijumova kiselina, kalcijum i fosfor, zatim hor­mone koji deluju na normalan sadržaj šećera u krvi, važan enzim sekretin, taninsku kiselinu, skrob, galusovu kiselinu i vitamin A. Takozvani „otrov ko­prive“, s kojim se svako dete neprijatno upoznalo, nije mravlja kiselina, kao što se do sada pretpostavljalo, nego je sastavljen izmedu ostalog od histaminu slič­nih i ostalih delotvornih supstanci. Uprkos tom broju lekovitih i delotvornih supstanci koji čine ovu biljku lekovitom, biologija i biohemija nisu koprivu do kraja istražile.

U staroj germanskoj mitologiji kopriva je bila simbol boga munje čiji bljesak ta­kode pali i žari. U mnogim krajevima nemačkog jezičnog područja kopriva se zove i „Donnernessel“ što ukazuje na „Donarnessel“, odnosno, na vezu koprive s Donarom, germanskim bogom oluje. U novijem narodnom tumačenju se tvrdi, da munja tako dobro poznaje koprivu, kao i čovek, pa izbegava da u nju udari. Po tom narodnom tumačenju najverovatnije i dolazi naša stara poslovica: „ne­će grom u koprivu. U narodnom verovanju i narodnoj poeziji, sve do današnjih dana, kopriva igra stanovitu ulogu. U nekim planinskim područjima stavljaju seljaci koprivu u ognjište kad se približava nevreme „da ne bi grom udario u kuću“. Mnogo puta se delovanje žaoke koprive stavlja u u vezu s ljubavnom strašću, koja često treba goreti u srcu s razarajućim žarom.

U staro doba dodavali su ljubavnim napicima seme od koprive, a u staronemačkom manuskriptu „Jezik cveća“ stoji „ko oseća u srcu ljubav, treba da nosi žarku koprivu“. Zanimljiva je činjenica, da su u ranijim vremenima prilikom približa­vanja nevremena, pivari stavljali na kace za vrenje veliki grm koprive, kako bi sprečili da im pivo za vreme trajanja nevremena ne postane kiselo.

Koprivi je bila pripisana najveća lekovitost. Staronemački botaničar, Otto Brunfels, uzeo je upravo koprivu kao primer za divljenje božjoj moći što je „inače tako prezrenoj biljci dao sposobnost da se sama brani, kako bi zbog poniženja oholih i velikih dobila prednost pred prekrasnim ljiljanima i narcisama“.

Albrecht Diirer (1471-1528), jedan od najslavnijih nemačkih slikara, tako je visoko cenio koprivu kao lekovitu biljku da je to izrazio u svom remek delu, gde andjeo nosi koprivu ka nebeskom prestolu.

Kopriva se među lekovitim biljem ubraja u najbolje sredstvo za čišćenje krvi. Ona je važan lek za lečenje bolesti mokraćnih kanala. Kopriva leči upale mokraćnih kanala, bolesno zadržavanje mokraće, a otklanja upalu bubrega, vode­nu bolest, stvaranje bubrežnog i mokraćnog peska pa čak i stvaranje bubrežnih kamenčiča. Kopriva poboljšava stolicu i dovodi do pražnjena stvrdnutih sup­stanci, pospešuje metabolizam, otklanja bledilo i malokrvnost i, konačno, jača otpornost prema sklonosti bolestima, bilo da se radi o naginjanju prehladama, ili reumatskim oboljenjima i gihtu. Tako postaje ta omrznuta i prezrena biljka jedna od blagorodnih lekovitih biljaka, koja je na žalost premalo cenjena. Mo­ra se spomenuti da je koprivi dokazano delovanje zaustavljanja krvi, jer može izlečiti povraćanje krvi, krvavi kašalj, krvavo mokrenje i prejako krvarenje kod menstruacije.

Značajne količine vitamina A, raznih mineralnih soli, biljnih hormona i enzima sekretina koji tako povoljno deluje na povećanje broja crvenih krvnih zrnaca, čini koprivu naročito podesnom za sprovođenje takozvanih prolećnih terapija i to u obliku sveže isceđenog soka ili kao salate od koprive. Na taj način se br­zo otklanjaju stanja potištenosti i prolećnog osećaja premorenosti, a sprečavaju se čak i bolesti izazvane nedostatkom životno potrebnih supstanci u ishrani. U najnovije vreme naučno je dokazano još jedno lekovito delovanje koprive. Ek­strakt koprive može sniziti sadržaj šećera u krvi, što bi se moglo svesti na uticaj enzima sekretina na žlezde, koje izlučuju probavne sokove za rastvaranje ma­sti, belančevina i ugljenih hidrata, kao npr. žlezda gušterača. Kopriva se može upotrebljavati na razne načine. U novije vreme smatra se da je jedan od najdelo­tvornijih načina pravilno korišćenje sveže isceđenog soka, ali sok treba uzimati neposredno posle ceđenja. Isceđeni sok ne sme preći u vrenje, a izuzetno se mo­že čuvati nekoliko dana odlaganjem na tamno i hladno mesto. Sok se može ra­zrediti s malo vode kako bi bio prijatnijeg ukusa.

Sveži sok od koprive trebao bi biti (prema Ebba Waerlandu) delotvorno preventivno sredstvo, odnosno, lek protiv oštećenja radioaktivnim zagađenjem vazduha. Ova zagađenost izaziva ponekad opasno povećanje leukocita u krvi, a pojave leukemije se sprečavaju, odnosno, leče uzimanjem svežeg soka koprive. Kod radioaktivnog zračenja pije se povremeno 3 — 4 čašice dnevno svežeg soka koprive. Sok od koprive treba za upotrebu u zimskim mesecima ispravno konzervisati, a to je opisano u poglavlju „sterilizacija u boci“ kod jabuke. Sok od koprive može  se konzervisati kao i sok od voća i povrća.

Ako se kopriva pije kao čaj, tada se priprema kao napitak. Za pripremit čaj uzimaju se 2 čajne kašike sitno isečene koprive za 1 šoljicu vode, a piju se 2 do šoljice dnevno, toplo, nezasladeno ili s medom.

U proleće se priprema povrće poput spanaća iz nežnih listova koprive ili se listovi sasvim lagano popare i troše kao salata ili kao dodatak salati.

. . .

Odlomak iz knjige Lekovito bilje i njegova primena, autor Rihard Vilfort