Otac Kleopa Ilie

 

O Pravoslavlju i šta je prava vera

Poznati rumunski duhovnik otac Kleopa priča o pravoslavlju, drugim verama i kako se živi prava vera.

 

 

O PRAVOSLAVLjU – Prava vera   

 

 

O pravoslavlju, prava vera i druge vere - otac Kleopa Ilie rumunski duhovnik

Šta se podrazumeva pod pravoslavljem?

Reč «ortodoksija» (pravoslavlje) je grčkog porekla, sastavljena od «ortos» i «doksa», odnosno prava vera, istinsko saborno poklonjenje, učenje koje predstavlja direktni, neprekinuti i stalni nastavak apostolskog predanja, posredstvom patrističkog i neopatrističkog bogoslovlja koja čini zajedničku veru nepodeljene Crkve iz prvog milenijuma njenog postojanja.

Pravoslavlje se poistovećuje sa samim apostolskim predanjem, onakvim kakvim je bilo potvrđeno i dokazano, izloženo i rašireno saglasnošću Saborne Crkve. U stvari didaskalija – odnosno pravilo apostolske vere  – osnovni  je kriterijum pravoslavne tradicije.

Zato je svaki prekid kontinuiteta sa apostolskim predanjem bio smatran  kao kvarenje ili napuštanje Pravoslavlja, što može da uzme bilo oblik jeresi, bilo oblik neke odvojene «veroispovesti»

Ali kako je do naših dana mogla da bude sačuvana tačna i nepromenjena pravoslavna vera?

Ovde bi brate, imalo mnogo šta da se kaže, ali ovako, najkraće ću ti reći: sveta pravoveličajuća vera Crkve Hristove – pravoslavlje se sačuvala nepromenjenom, tokom vekova, učenjima Svetog Pisma i svetim apostolskim predanjem, odlukama pet Apostolskih Sabora, kanonskim učenjima sedam Vaseljenskih Sabora i pomesnih sabora, potom, učenjima božanskog oca Jovana Zlatoustog «Kormilo Crkve Hristove su božanski kanoni», potom crkvena pravila, kao što su bila Veliko crkveno pravilo, Înreptarea Legii, 1652, Govorsko pravilo, 1640, Pravilo Vasila Lupua, Sakelarijevo pravilo itd.

O VERI

Mi, od samog početka stvaranja ovog naroda, znamo da smo Rumuni i pravoslavni hrišćani. Tako se rodismo i imamo amanet da sačuvamo čisto i potpuno, ono što nasledismo od naših pradedova, kao od samoga Boga. Ali mi, rumunska pravoslavna zajednica, nikada da ne zaboravimo pobožnost, bogobojažljivost, revnost i žrtvu naših vladara, pradedova i otaca, kojom oni tokom dve hiljade godina  braniše otadžbinu i ovu veru koje su im bile darovane kao sveto nasleđe od Gospoda našeg Isusa Hrista, Duhom Svetim, u Svojoj pravoveličajućoj Crkvi.

Ne želimo nikome da remetimo mirnu savest, ali ne želimo niti da se udaljimo i da napustimo nasleđe pradedova  u kome osećamo da stoji duboko jedinstvo našeg naroda.

Za nas su otadžbina i pravoslavlje «rajski vrt», dat nam od Boga «da ga radimo i da ga čuvamo» (I Moj. 2, 15) tačno i neokrnjeno.

Da vam je na znanje, da nije svaka vera u Boga dobra. Čuj šta veli veliki apostol Pavle:  Sine Timoteju, uči i savetuj hrišćane da budu u zdravoj veri (vidi I Tim. 6). Neko može da veruje u Boga, a da nema nikakve koristi od njegove vere, ako ne veruje onako kako ispoveda Crkva, odnosno istinita vera pravoslavna. I đavoli veruju u Boga! Zar ne kaže apostol Jakov «i đavoli veruju , i drhte» (Jak. 2, 19). Ali kakva je korist đavolima od njihove vere, ako ne tvore volju Božiju!

Prvi oblik vere jeste istinita vera, odnosno pravoslavna, jedina koja je delatna i spasonosna.

Zatim ide šizmatička vera. Šizmatici su oni koji su se od nas odvojili i postali starokalendarci. Oni imaju pravoslavnu veru, baš kao naša,  ali budući da ne slušaju Crkvu, nazivaju se raskolnicima od Crkve. Oni su od strane Crkve anatemisani, sve dok se ne pokaju i vrate nazad, da budu poslušni svetom Sinodu.

Katolička vera, koja znači saborna, nije istinita poput pravoslavne, jer su promenili neke dogmate ustanovljene od svetih apostola i svetih Otaca u toku sedam Vaseljenskih Sabora. Iz tog razloga, oni su se odcepili  od pravoslavne vere i Vjeruju i veruju u Papu.

Potom postoji jeretička vera. I sektaši veruju, ali je to jeretička vera. Ako se neko usudi da iskrivi veru pravoslavnu, ono više nije istinita vera i nije Bogu ugodna. Veliki apostol Pavle, ovako veli: «I koji god budu živeli po ovome pravilu, – odnosno u veri istinitoj – mir na njih i milost, i na Izrailj Božiji» (Gal. 6, 16). I opet veli: «Sine Timoteju, ti se, dakle, zlopati kao dobar vojnik Isusa Hrista. Ako se ko i bori, ne dobija venac ako se ne bori po pravilu» (II Tim. 2, 5).

Dakle, reč je o vojevanju  i veri delatnoj, kada se čini po zakonu Božije. Ovo je vera istinita. Ako nije vera istinita, onda je ona jeretička ili šizmatička ili kriva vera, odnosno vera koja se udaljila i otpala od prave vere pravoslavne.

Protestanti kažu «Sola Fide» (samo vera). Čovek se spasava samo verom, bez dela, vele oni. Zar ne čuješ šta kaže apostol Jakov? «Ali hoćeš li da znaš. O čoveče sujetni, da je vera bez dela mrtva?» (Jak. 2, 20), kao i dela bez vere. Dakle, vera koja nije sjedinjena sa dobrim delima nije spasonosna; jer i đavoli veruju, ali ne tvore volju Božiju.

Čuste li šta veli veliki apostol Pavle? Ona je vera spasonosna, koja se tvori ljubavlju. Spoznajnu veru imau i đavoli, ali delatnu veru imaju samo dobri hrišćani. Vera ukrašena i obučena dobrim delima  jeste delatna vera, koja donosi spasenje duši. Samo vera u kojoj dela sa ljubavlju, nazvana delatna vera pravoslavna, može spasiti čoveka.

Dakle, ne zavaravajte se sektaškim idejama, koje dolaze iz nedara protestantskih denominacija, koji vele da je samo vera, odnosno «Sola Fide», dovoljna za spasenje, i da sve mogu da protumače svojom glavom, te da tako nemaju potrebe za savetima i poukama. Isto tako «Sola Gratia», što znači spasenje blagodaću. To nije istina!

Apostol je rekao: «Jer ste blagodaću spaseni» (Ef. 2, 8). Ali, isti sveti apostol  koji je ovo kazao, rekao je i: «Jer nam se svima valja javiti  na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u telu učini, bilo dobro ili zlo» (2. Kor. 5; 10). Je si li čuo da traži dela?

I Spasitelj naš u Jevanđelju veli: Kada sedne Sin Čovečiji na presto slave svoje…svakome će dati platu po delima njihovim (vidi Mt. 25; 31- 46). A u Psalmu 62 veli: «jer ti plaćaš svakome po  delima njegovim» (Ps. 62; 12). Čuješ li šta im veli Hristos? Svako dobro ili loše delo, Bog će izvesti na sudu. Tako, na mnogim mestima u Pismu naći ćete ovo. Dakle, samo prava vera jeste spasonosna, po uslovom da je sjedinjena sa delima.

Čuj šta veli sveti apostol Jakov: «Ako li brat ili sestra goli budu, i oskudevaju u svakodnevnoj hrani. I reče im koji od vas: Idite s mirom, grejte se, i nasitite se, a nedate im što je potrebno za telo, kakva je korist? Tako i vera, ako nema dela, mrtva je sama po sebi» (Jak. 2; 15-17). Bože sačuvaj! Bog ga je mogao pomilovati, i da ga nije poslao tebi. Ali, poslao ga je tebi, kako bi video tvoju ljubav; da vidi tvoju veru, jer ti hoćeš da mu pomogneš, da ga nahraniš, da ga kao stranca primiš u svoj dom i da ga ugostiš.

Prema tome, pravoslavna vera sjedinjena sa dobrim delima jeste spasonosna vera. Dok ona vera u kojoj ti ne mariš za bol i potrebe svog bližnjeg, jeste jalova vera, nedelatna i ne donosi spasenje, jer je vera bez dela mrtva.

Mozaistička (jevrejska) vera je vera Jevreja, primljena preko proroka Mojsija. Oni ne veruju u Isusa Hrista, Spasiteljasveta, odbijajući Novi Zavet donet od Njega i zato oni progone hrišćane.

Druga vera jeste paganska vera, vera onih koji ne veruju u istinitog Boga. Najveće paganske religije su: muhamedanstvo, budizam, brahmanizam, parsizam, hinduizam, šintoizam itd. Oni se klanjaju drugim bogovima, koji su u suštini idoli ili đavoli. Šta kaže psalmopevac David? «Idoli su neznabožački srebro i zlato, delo ruku čovečijih, usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide… (Ps. 135; 15-18). Dakle, svi oni koji veruju u druge bogove i ne poklanjaju se Jednome Bogu u Svetoj Trojici, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, Bogu koji je stvorio nebo i zemlju, onaj je u paganskoj veri.

Hrišćanska vera može biti  nekada sujeverna, a nekada fanatična. Ljudi koji veruju u vračare, u bajanje, u snove, u vizije i ostala priviđenja, ti ljudi su sujeverni i imaju bolesnu ili pokvarenu veru.

Zar nisi video  šta kaže u Premudrosti Isusa, sina Sirahova, glava 34? Onaj koji veruje u snove je podoban onima koji odlaze kod vračara.

A šta je sa fanatičnom verom? Vera koja nije utemeljena na pravom rasuđivanju. U svemu ima elan: previše posti, preterano se iscrpljuje, prekomerno posti,  daje milostinju, odbacuje sebe, metaniše i nema neku meru, nema pravo rasuđivanje i trezvenost. Postoji poslovica: «Ko hoće veće, izgubi iz vreće!»

Znaš kako izgleda fanatična vera? Kao kada bi natovario jedna kola sa raznim vrstama dobara i onda je samo pusti niz veliku nizbrdicu bez uzda. Ode i gde će stići, izvnuće se. Gotovo! Takva je fanatična vera.

Ne tako! Svako dobro delo treba da bude vođeno pravom verom u Isusa Hrista i pravilnim rasuđivanjem ili pravom procenom.

Božansko Pismo kaže: Nemoj skretati ni desno ni levo. Srednji put je carski put. Znači, vera koja nije uravnotežena, koja nema pravo rasuđivanje  naziva se fanatizmom. Uhvati na jednu stranu, da bi se potom prevrnula.

. . .