Globalizacija života, gigantske korporacije i industrijalizacija svesti potrošača

Šta je to globalizacija i koliko korporacije utiču na promenu svesti i životnih stilova potrošača

 

Može se reći da je argumentacija protiv globalizacije, kao argument protiv zakona gravitacije – Kofi Anan, bivši predsednik UN

.

Globalizacija života mega korporacije i industrijalizacija svesti potrošača globalisation or corporation

Jedno prijatno subotnje veče sam proveo u meni dragom društvu u restoranu Supermarket. To mesto, Supermarket, bitno je za celu priču koja sledi jer simbolično i suštinski oslikava temu – supermarket roba i usluga savremenog sveta. I na osnovu celog ambijenta i prolaženja mimo nas omladinki i aktivistkinja novog svetskog poretka, otpočela je diskusija na temu:

Šta je to globalizacija?

Osim omladinki novog svetskog poretka, obučenih i brandiranih u simbole uspeha i glamura, uz par silikonskih dodataka koji su sve to zajedno potencirali i tako mi suzili pogled a i svest na primarni nagon, moj sagovornik koji je postavio ključno pitanje za ovaj tekst šta je to globalizacija je meni draga prijateljica, koja da paradoks svega bude još veći, radi u fondu jednog od najbogatijih ljudi na svetu. Fond koji kroz svoje projekte radi na tome da nas sveopšta globalizacija preplavi i usreći. Priznajem, da me je pogled na Victoria secret omladinke toliko usrećio da sam se pitao što nije ova globalizacija stigla ranije, dok sam bio mladji :-)

A globalni projekti Fonda moje prijateljice i njenog osnivača su razvoj demokratije i ljudskih prava, održivi razvoj i ekologija, te zelena ekonomija. Geografski fokus na tri lokacije na planeti, od toga jedna od tački delovanje je i Balkan, ne bi li se zemlje Balkana brže, bolje i lakše uklopile u Novi evropski  poredak, koji je samo slika u ogledalu američke spoljne politike.

Sad, postavljam vam jedno logično pitanje, zašto jedan ultra bogati amerikanac kao što je on, ili Soroš, Gejts, Rotšildi, što hoće da menjaju svest i stas mladih omladinki sa Balkana, kao i moje prehrambene, modne, seksualne, verske i sve druge navike izmedju ostalog? Zašto mu je to potrebno, šta će nama ljudska i sva ostala prava, šta će nama demokratija i sve ostalo što nosi Novi svetski poredak?

Mislim naivno, zašto ti bogati amerikanci ne pusti nas na miru sa našim despotijama i depresijama, mrkim lokalnim agama, ministrima i prasićima, svadbarskim kupusom i trubačima, opancima i narodnom nošnjom, pa da u miru živimo onako kako znamo, dok nam svima ne klikne u glavama, pa kažemo sebi da treba da se menjamo i da živimo kao sav normalan svet? Ako pomislimo da je taj svet stvarno normalan, što sudeći po makar mračnim holivudskim filmovima, odvratnim tetovažama, ekspanziji svih vrsta pedofilija i droga, te bolesnoj mainstream muzici, ne bih baš rekao.

E pa to ne može tako. Ljudske i sve ostale vrednosti su iznad naše volje da živimo kao robovi lokalnih despota i naših tradicionalnih uverenja. To upravo oslikava tvrdnja Kofi Anana sa početka teksta. I da ne zaboravimo, ne bi Kofi bio na čelu UN da stvarno ne misli to što govori i da nije bio po volji velikih korporacija koje misle globalno a posluju lokalno. Kofi je inače oženio plavu skandinavku, da bi dokazao da je to što on misli i radi upravo to. Globalna tolerancija, globalno uvažavanje, globalni fini maniri, globalna muzika, globalna vera, globalni brandovi, globalna hrana, globalni životni stil, globalne vrednosti, globalni trgovački sistemi, globalna politika i na kraju globalna država, sve nam to stiže u jednom globalnom paketu. Kako kažu naši seljaci: „Valja se … nešto iza brda“ :-)

To je globalizacija. U stvari, najprostije rečeno globalizacija je proces poravnanja sveta baziran na pohlepi, hrani i zabavi. Pohlepa kapitala i korporacija za tržištem, pohlepa ljudi za hranom i zabavom, pohlepa političkih struktura za slavom i moći koje im obezbedjuju korporacije. A pošto globalizacija ima dopadljivo lice, hrana je ukusna i jeftina, zabava je dostupna i skoro džabe, daje nam se izobilje izbora, a politički, verski i svi drugi duhovni ustupci su naizgled mali, to je globalizacija lako prihvatljiva za većinu ljudi. U redu je hraniti nas genetski modifikovanom hranom sa raznim orijentalnim ukusima i aromama, lečiti nas hi tec lekovima, prodavati nam jeftine smartfonove i televizore na kojima je milion zabavnih stvari, u redu je da malo razmišljamo i malo se bunimo a da se puno zabavljamo.

To je svakome ko iole misli jasno. Buldžožer promena zvani globalizacija poravnava sve pred i pod sobom, iako na njegovom prednjem delu kojim sve ravna piše velikim slovima „Tolerancija“. Da globalna tolerancija za globalizam ali ne i tolerancija za različitosti. Odnosno možeš ti da budeš mikro različit, ali ne i makro različit. Budi ti musliman ali ne možeš da imaš muslimansku, odnosno šerijatsku državu – primer Avganistana, Irana, Pakistana, Turske, Libije. Budi ti hrišćanin ali ne možeš da imaš versku državu i da živiš u njoj, čak i da svi gradjani to hoće – primer svake pravoslavne zemlje od Grčke do Rusije. To ne može, to nije tolerantno prema malom broju ateista i sektaša, ali je tolerantno kada ta mala grupa socijalista i liberala teroriše globalnim terorom većinu vernika. Teror manjine koji se licemernim marketinškim rečnikom naziva politička korektnost. Kao i ona odvratna i licemerna fraza kolateralna šteta za ljudske žrtve NATO bombardovanja.

I to je globalizacija. Licemerje i tolerancija, politička korektnost i lažljivost. Ne smeš više ni zlo da vredjaš. Nije korektno.

Sad, pitanje otkud globalizacija. Moja prijateljica mi reče da je ona oduvek postojala kroz istoriju, u nekom obliku. I stari egipćani, i stari rimljani, i stara vizantija, svi su oni znali šta je globalizacija i želeli da u krilu njihovih imperija cveta hiljadu različitih cvetova i svetova pod jednom krunom. Svaka imperija želi da raste i treba da raste, a može da raste samo ako sebe puni različitim narodima. A pošto narode ne može brzo da preoblikuje čak ni silom, to je jedna vrsta tolerancije prema svim podanicima dok god plaćaju porez, ne bune se i idu da ratuju za imperijalne interese suština imperijalizma.

Pa ipak, današnja globalizacija ima jedan predznak i jedan snažan impuls koji se zove korporacija. Globalna korporacija. Jer danas korporacija, a ne vojna i verska indoktrinacija, je ona kulturna i ekonomska snaga koja gura globalizaciju na svim nivoima, egzistencijalnim, političkim, kulturnim, psihološkim, duhovnim. Korporacije kreiraju globalnu svest ljudi – svaka TV reklama to lepo objašnjava.

Osim što kreiraju tu svest, korporacije donose i ono što se zove industrijalizacija svesti. Bez toga nema ni globalizacije. Svest potrošača postaje globalna i industrijalizovana, podložna modnim trendovima koje industrija zabave, mode, popularne kulture forsira. Zato sada i postoje globalne kampanje, globalni trendovi, globalna moda, globalni standardi, globalno navijanje, i na kraju krajeva globalno mišljenje, jer ono što jedeš ustima, očima i ušima to i postaješ.

I tako na ovom mestu zapravo počinje čitava jedna knjiga o tome šta je globalizacija, kako je ona počela industrijalizacijom, kako se stvorila jedna klasa oligarha nezapamćene ekonomske moći u istoriji sveta, kako je napravljena sprega izmedju industrije visokih tehnologija i vojne industrije, parafarmaceutske industrije, industrije zdravlja, osiguranje i visoke politike, industrije zabave i industrije hrane, trgovine, finansija i politike, kako su globalne korporacije umrežene i kompleksne, kako korporacije svojim učešćem ili neučešćem u odredjenim delovima sveta podižu i spuštaju standard, kako je današnji set vrednosti savremenog sveta nastao u glavama moćnih bogataša a preko korporacija, proizvoda i reklame implementiran u svest ljudi, kako su ljudi podložni manipulacijama, i tako redom.

Zapravo priča o globalizaciji počinje od jedne jednostavne konstatacije da je vaš deda još pre 40 godina za doručak jeo zdrav kačamak od domaćeg kukuruza i zdravo kiselo mleko od domaće krave koja je pasla lekovito bilje na livadi, i doživeo tako sto godina čiste pameti i visokog razuma, a da mi jedemo nezdrave zasladjene i aromatizirane musle iz genetski modifikovanih žitarica, pijemo industrijski probiotski jogurt, bolujemo od raznih telesnih i duševnih bolesti, razum smo izgubili u horor sadržajima koje nam proturaju kroz medije i očekujemo da uz gomilu lekova i svu moguću medicinu doživimo makar 75 godina.

To je globalizacija. I tu počinje prava priča šta nama radi korporacija i kako joj se mi klanjamo, kako nam je svest industrijalizovana tehnološkim igračkama, propagandom i lakom zabavom. I to je dobro, to je ukusno, to je zabavno i blješti, to je brzo i lako za upotrebu, sve nas to lišava napora i muke. To traje. To je u redu. Cool. Super.

A posledice globalizacije? To svako treba da istraži sam na sebi i u sebi. Ne može vam drugi to nacrtati :-)

 

Animirani film – Slučaj Globalizacija / ili kako treptaj leptira na Istoku izaziva uragan na Zapadu