Pirotski ćilim – dragocenost i tradicija kuće

Nekada je Pirotski ćilim bio valuta, blago, miraz i stvar prestiža svake kuće koja je držala do sebe

 

Narodna radinost Stare planine i Pirota stvorili su jedinstven predmet naše tradicije Pirotski ćilim. Pirotski ćilim je tepih ili prostirka kojoj vrednost samo raste godinama i upotrebom. Imati Pirotski ćilim star 200 godina je vredan atikvitet jer sada vredi pravo bogatstvo.

Tradicija nadaleko poznatih Pirotskih ćilima

Na teritoriji Bugarske se nalazi njen najviši vrh Botev, na nadmorskoj visini od 2376 metara. A samo jedan manji deo Karpatsko – balkanskog planinskog venca se nalazi na teritoriji Srbije i poznat je kao Stara planina. Ova planinska lepotica ima veliki turistički potencijal, posebno kada je reč o zimskom, skijaškom turizmu, jer je skoro pet meseci pod snežnim pokrivačem. Prva gondola na teritoriji naše zemlje je otvorena upravo na Staroj planini. U ovom poznatom skijaškom centru je moguće isprobati i takozvane letnje sadržaje, poput: panoramskog razgledanja gondolom, organizovanih pešačkih tura ili, pak uživati u planinskom biciklizmu.

A nekada su na području Stare planine gajene rase ovaca izuzetno visokog kvaliteta i uopšte uzevši, stočarstvo je bilo vrlo razvijeno. Uz to, obližnji grad Pirot je bio jedan od važnijih trgovačkih centara. To je stanovništvo Stare planine dobilo mogućnost da postane glavni nosilac takozvane narodne radinosti.

Pirotski ćilim - Istorija i poreklo Pirotskih ćilima

Muškarci su se bavili čuvanjem stoke, dok su žene održavale domaćinstvo i brinule o deci, a u slobodno vreme se posvećivale tkanju tkanina, ćilima, tepiha. Upravo tako se i razvijao tkački zanat, pa su vremenom takozvani Pirotski ćilimi postali poznati širom sveta. Iako se ni danas sa sigurnošću ne može utvrditi ko je doneo tehniku izrade Pirotskog ćilima na ove prostore, pretpostavlja se da su ovaj zanimljivi zanat ipak doneli turski osvajači.

Pod pojmom ćilim se podrazumeva tkana prostirka koja se koristila za više namena, a prvi ćilimi su izrađivani na teritoriji: Irana, Avganistana, današnje Turske, ali i na Balkanu. Koristili su se kao prekrivači za krevete ili klupe, podne prostirke, ali i kao ukrasi za zidove kuća i to uglavnom bogatijih stanovnika. Postoje dokazi da su ćilimi korišćeni čak i kao prekrivači za konje, a kasnije i kao ogrtači u hladnim zimskim danima.

Pretpostavlja se da su nadaleko čuveni Pirotski ćilim izrađivali tkači još pre najmanje tri veka, a možda čak i ranije. Ono što Pirotski ćilim izdvaja od drugih jeste vuna od koje su izrađivani, ali i u vrsti tkanja. Naime, u to doba su na padinama Stare planine gajene ovce autohtone rase poznate kao pramenka, a način tkanja je bio vrlo specifičan, jer pirotske tkalje nisu koristile preslicu, već samo vreteno i kudelju. Na taj način su dobijale izuzetno tanke vunene niti. Zatim su vunu bojile pomoću: lista ili kore oraha, lipe, lukovine i mnogim drugim prirodnim elementima. Međutim, kasnije su uvedene i industrijske boje u upotrebu i one su omogućavale mnogo veći broj nijansi. Svaka tkalja je ćilimu davala lični pečat, odnosno šaru. Inspiraciju za šare ove žene su nalazile uglavnom u prirodi.

Prema postojećim istorijskim podacima, krajem 19. veka, tačnije 1886. godine je osnovano i Prvo ćilimarsko društvo. Iste godine se Pirotski ćilim, koji se danas smatra svojevrsnim brendom naše zemlje, izložen na Svetskoj izložbi u Beču. Međutim, iako postaje vrlo popularan u svetu, u Srbiji ćilimarstvo zapada u krizu. Nekoliko godina kasnije, uz nesebičnu pomoć srpske kraljice Drage Obrenović, srpsko ćilimarstvo ipak uspeva da izađe iz krize. Ona je 1902. godine osnovala “Zadrugu ćilimarki” u koju se učlanilo čak 1300 tkalja. Dajući im novčane pozajmice, u vidu kredita, kraljica Draga im je obezbeđivala i prodaju i na taj način umnogome doprinela održavanju ovog zanata.

I danas je, čini se tkački zanat u krizi. Pa iako je ovo zaštićena marka Srbije, njime se sada bavi ne više od 30 žena iz Pirota i okoline. To je i razumljivo, kada se zna da je za izradu jednog ćilima potrebno gotovo dva meseca, a cena novog Pirotskog ćilima je “svega” 150 do 250 evra po kvadratu. Stari Pirotski ćilim ima antikvitetnu vrednost i visoku cenu u hiljadama eura.