Narodne izreke i poređenja čoveka sa životinjom

Kako je narod kroz narodne izreke i poređenja povezivao neke ljude sa osobinama životinja. Šta znači kada se kaže Muti kao riba po plitkoj vodi?

 

 

Narodne izreke i poređenja čoveka sa životinjom - Kradljiv kao vrana Alfred Hičkok i vrana

Karakterne osobine čovekove naročito se porede sa onim životinjskim (Vredan kao pčela, Lukav kao lisica, Brljiv kao ćure, Kradljiv kao vrana, Radi kao krtica itd.). Uspela poređenja nalazimo i u zakletvama (Tako se ne savio kao srp! Tako se ne zgrčio kao klupko u rešeto! Tako se ne mučio kao prtena žica itd.).

Poređenja mogu da budu: a) prava (Ljut kao ris, Ušutio se kao miš u mučnjaku, Pijan kao majka, Zasukao brkove kao da će njima amove prošivati! Naivan je kao lisica: sve se prevari u svoju korist i tsl.) i b) suprotnog značenja (Miran kao jare, Prav kao uže u vreći, Voli ga kao kvočka uzicu, Slažu se kao oko i sô, Zadržaće se kao voda u rešetu, itd.).

Poređenja mogu da budu i poetske lepote (Odenuo se kao gora listom, Nagizdala se kao livada o Petrovu-dne, Opravio se kao lipa u proleće, Čista pšenica kao da je golub zrno po zrno birao, Gospodski ide kao patka po dubokom viru itd.), ali sa druge strane ima i grubih i prostih, čak i drastičnih poređenja (Zaljubljen kao pinter u bure, Dosadan kao vašljiv kožuh, Doterao se kao stari fijaker, Ofucao se kao papudžijski mačak, Pao u sevdah kao magare u jendek itd.).

 

Narodne izreke i poređenja ljudi sa životinjama

Beži kô sova od sunca.
Bijel kao labud.
Bježi od ljudi kao divlje pače.
Bira kao medved gnjile kruške.
Bos kao pas.
Vedra noć kao riblje oko.
Viri kao miš iz brašna u mutvaku.
Vrvi vojska kao čele iz ulišta.
Vredan kao pčela.
Vrti se kao leptirica oko sveće.
Vuče se kao prebijena zmija.
Gladi se kao mačka.
Gleda kao mače u tiče.
Gledi ko zmiče iz trave.
Gospodski ide kao patka po duboku viru.
Graju kao ovce s popasa.
Guče kao golubica.
Doleteli kao ose na med.
Drijema kao kobila pred suvačom.
Živi kô riba u vodi.
Zavrgao se glavom kao pas repom.
Zagledao se kao tele u šarena vrata.
Zasukô brkove kao vilaš rogove.
Zateže se kao kobila u vršaju.
Zgrčio se kao jež.
Zdrav kao jelen iz gore.
Izgubljen kao brav u tuđem krdu.
Izišao kao mara (u proleće) na sunce.
Ide kao guska u maglu.
Kakoće kao koka na sjedalu.
Kao da je golub zrno po zrno birao.
Kao da su ga guje pile.
Kolju se kao žuti mravi.
Kradljiv kao vrana.
Krotak kao jagnje.
Kuka kao (sinja) kukavica.
Laje kao pas na zvezde.
Ljulja se kao vuk iz gvožđa.
Ljut kao ris.
Mlati jezikom kao pliska repom.
Muti kao riba po plitkoj vodi.
Muči se kao crv.
Navalili kao gusenica na list.
Napali na trešnje kao čavke ka smreku.
Na stranu reve kao kozji rog.
Obilazi kao mačak oko vruće kaše.
Oguglao kao vo na jaram.
Okupili kao ’rti zeca.
Palo mu na pamet kao psu ramati.
Podmeće kao kukavica jaje.
Ponio se kao da je dobio bijele pčele.
Promeće se kao mačka među staklićima.
Provukao se kao pas kroz rosu.
Radi kao krtica.
Raširio se kao žaba na vodi.
Retko kao bela vrana.
Sed kao ovca.
Siromah kao crkveni miš.
Slabo kao svračiji mozak.
Slobodan kao ptica (na grani).
Smeli se kao mravi na glavnji.
Smeo se kao prase na raskrsnici.
Spava kao zec (na oprezu).
Spava kao jagnje (mirno).
Srčan kao soko.
Stoje kô ždralovi.
Trči kao ovca na solilo.
Ćuti kao riba.
Ćuti u dobru kao buba na dudovu listu.
Umiljava se kô mačka.
Uškiljio očima kao lisica na kokoš.
Hukće kao jejina.
Cepti kao riba na prosulji.
Ciči kao zmija u procepu.
Crn kao gavran.
Šaren kao detlić.
Šepuri se kao ćuran.
Širi se kao paun.
Šiče kao gusak.

Izvor: Antologija narodnih umotvorina – Milivoje V. Knežević