Pročitajte, može vam spasiti život!

Prvi opominjući veoma jasni znaci moždanog udara!

MOŽDANI UDAR – NE ČEKAJTE, NEMA VREMENA ZA GUBLJENJE!

Šta preduzeti kada se desi moždani udar, kako ga prepoznati i kako reagovati na simptome. Prva tri sata su najznačajnija!

 

Trnjenje, oduzetost ili slabost polovine tela, nemogućnost govora ili otežan govor, vrtoglavica, smetnje vida i duple slike, nesigurnost i ozbiljno zanošenje u hodu – to su veoma jasni opominjući znaci zbog kojih smesta!… bez razmišljanja!… odmah!… treba zvati Hitnu pomoć! HITNO VAM JE POTREBAN LEKAR, ODBROJAVAJU VAM SE DRAGOCENI MINUTI!…

MOŽDANI UDAR - NE ČEKAJTE, NEMA VREMENA ZA GUBLJENJE!

Da, da… dobro ste pročitali, i te kako je važno za vaše zdravlje, za vaš život!… Znaci kao trnjenje, oduzetost ili slabost jedne polovine tela (desne ili leve), lica, ruke i noge, nemogućnost govora ili otežan govor, teško razumevanje tuđih reči, vrtoglavica, nesigurnost i ozbiljno zanošenje prilikom hodanja, smetnje vida i duple slike „pred očima“, zbunjenost ili, čak, dotad, nepoznata glavobolja – sve ovo – ukazuje na moguć – verovatan – brz – moždan udar – izuzetno teško oboljenje s veoma visokom, to jest, najvećom stopom smrtnosti ili najvećim stepenom invaliditeta!

U Srbiji neko doživi moždan udar na svakh 20 (dvadeset) minuta! A na svaki sat jedna osoba izgubi bitku s tom bolešću!

Dr Sanja Trajković Bezmarević, specijalistkinja neurologije Bolnice za cerebrovaskularne bolesti „Sveti Sava“, u Beogradu, naglašava da navedeni simptomi POČINJU,  NAGLO, pa je – zbog tog – veoma važno da se osoba koja ih oseti – ODMAH JAVI službi Hitne pomoći, telefon 194 – kako bi bila odvedena na brzo lečenje…

Detalji… koji mogu da znače život!…

Ovo su znaci pretećeg moždanog udara… veoma su jasni, ne možete ih ne prepoznati. Odmah zvati lekara, to jest, Hitnu pomoć. Važno je da što više ljudi znaju koji su prvi znaci moždanog udara i kod sebe i kod drugih.

Ako ne mogu da se nasmeše, da izgovore jednostavnu rečenicu, da ravno isplaze jezik ili ne mogu da podignu jednu ruku ili obe ruke – pacijentu je potrebna hitna pomoć!

Postoji lek koji se daje U BOLNIČKIM USLOVIMA i koji drastično SMANJUJE INVALIDITET i poboljšava kvalitet života, ali – pod uslovom! – VEOMA VAŽNIM! – da BUDE PRIMENJEN u PRVA TRI SATA!!!…

Dakle, u pitanju su TRI SATA!

A da li će se pacijenti javiti na vreme zavisi od tog DA LI SU PREPOZNATI ZNACI moždanog udara. Kao i od tog gde žive, koliko su udaljeni od ustanove koja IMA OPREMU za dijagnostifikovanje – utvrđivanje bolesti i njeno lečenje…

Nažalost…

– Nažalost, kod nas većina pacijenata ne stignu na vreme i to je razlog što se u Srbiji trombolitičkom terapijom leči manje od 1 (jedan) odsto obolelih od moždaog udara. U Sloveniji, npr., taj broj je oko 3 (tri) odsto. Moždan udar nije samo „muška bolest“ i samo „bolest starih“ nego i žena i svakog – bez izuzetka – i u svako doba, čak i dece!

– Čak 30 odsto moždanih udara, dešava se kod žena mlađih od 65 godina a svaki peti zadesi osobu mlađu od 45 godina. Jedna od 5 žena starijih od 55 godina, imaće moždan udar a jedna od devet karcinom dojke – naglasila je dr Trajković Bezmarević.

Potrebno je…

Štititi se, sprečavati na vreme! Na jeziku medicine, to su tri reči: PREVENCIJA, PREVENCIJA i, samo, PREVENCIJA!…

Treba kontrolisati faktore rizika za moždan udar. Veoma je važna kontrola krvnog pritiska, bilo da ga sami merimo ili kod lekara. Zdrava ishrana (besmislena je „zdrava hrana“ kao da postoji „bolesna hrana“!) je i te kako važna. Najbolja bi bila, tzv., mediteranska dijeta (dijeta znači način ishrane), ali je, u našim uslovima, teško primenjiva. Trebaju nam sastojci za krvne sudove da bi što duže ostali zdravi. Ne piti alkoholna pića, izuzev čaše vina, dnevno (ja, samo, pola čaše, i, to, samo, ponekad)!… Što pre – najbolje sad – ostaviti pušenje!… Treba biti fizički aktivan. (Dok je moja stara majka prala sudove između 5 i devet puta, dnevno – bila je čila. Kad joj je snaja, moja supruga, oduzela to pravo jer je postala stara, moja majka je počela da popušta!)… Ići, peške, a ne liftom. A ja, kobajagi originalan, preporučjem: umesto da ležiš, sedi; umesto da sediš, stoj; umesto da stojiš, trči; umesto da trčiš, leti!… Da, umesto autobusom, kolima, tramvajem… idite peške ako nije predaleko. Fizička aktivnost će vam čuvati zdravlje… Faktore rizika treba kontrolisati od mladih godina, posle dvadesete, i, to, obavezno kod ljudi koji u porodicama – i po ocu i po majci – imaju podatke o vaskularnim bolestima poput ifarkta ili – daleko mu zla kuća – moždanog udara…

Moja četiri iskustva

(Prvo – Vodio sam decu – đake – na mali fudbal, u Košutnjak, u Sportski centar. Ostali smo oko 3 i po sata. Za sve vreme, jedan starac, dubio je na glavi pored aut-linije! Kad smo otišli, i dalje je dubio!… Da li je „ojačavao krvne sudove mozga“, koliko je, to, dobro/loše – ne znam. Ja mislim da je on, postupao, ludo: mogli su mu „popucati“ kapilari!…

Drugo – Išao sam i sam, a i vodio sam staru majku na pregled, bezbroj puta, u Dom zdravlja, u Beogradu, u Požeškoj ulici. On je bio naš lekar opšte prakse. Odličan, pristupačan, razgovorljiv, spreman da vas u tančine sasluša, ali… Pušio je! I dok mene, ili moju majku, ponekad i u mom prisustvu, pregleda – on ne vadi cigareru iz usta! Lekar! U ordinaciji! Dok pregleda pacijente! Onaj koji leči druge, sam sebe – i one u svom prisustvu – truje!… Odavno ga nema…

Treće – Imam dobrog druga, živeo je po pola godine u Beogradu, po pola godine u Budimpešti. Godinama. I desilo mu se… ali, prvo da vam ga opišem, ima razloga… U mladosti, ranoj, bavio se boksom. Posle, počeo je da trči i, to, na duže staze. Stanovao je, npr., u Ulici Blagoja Parovića dok sam ja stanovao, takođe na Banovom brdu, preko puta RK „Beteks“. On bi, taj moj drug, često, kao od šale, pretrčao do mene i natrag! Pa šta?… Pa to: pušio je!… Opominjao sam ga: nemoj, S., da pušiš ako, već, trčiš… Nije vredlelo… I desilo mu se: moždan udar!.. Nažalost, supruga ga je, obeznanjenog, pronašla na podu posle 6 sati, najmanje!… Sad je u invalidskim kolicima, u jednom beogradskom stacionaru. Često ga obilazim. Ne može da hoda. Jedna ruka i jedna noga, otkazali. Teško govori. Sećanje mu je otišlo „u aut“. On mi se obraduje, ali ne zna ko sam! Kad odem, on ne zna ni da sam bio…

Četvrto – Davno-davno – „još dok sam bila živa“ kako je govorila moja majka, za sebe – radio sam „kao konj“! Da, gresi mladosti!… Malo spavao, pio, mnogo, kafe, pušio, stalno sedeo zbog prirode posla, neuredno jeo, premarao se, bez odmora, radio, čak, i nedeljom, donosio, čak, i kući jer su me „gazili“ rokovi i… šta mi se desllo, nešto sasvim neuobičajeno: nisam mogao da povučem potez, perom! Zgranuo sam se. Nisam shvatao da me, to, mozak opominje! Ostavim pero, proteglim ruku, šaku i prste, ne mogu ni slovo da precrtam, ruka me ne sluša! Pokušam, probe, radi, levom, ništa!… Jednostavno, ne mogu da pišem!… Odem kući, legnem, zaspim… Sutra, sve kako treba… Ja mislim da sam tad bio na ivici moždanog udara! Bogu, hvala, pa sam bio opomenut… Kasnije, pitao sam lekare: moj slučaj, s tim znacima, medicinski, simptomima, poznat je… Zaboravio sam kako glasi dijagnoza na latinskom.)

Tamara Marić

Izvor: „Dr Kurir“
Priredio (i malo dopunio): V. V. M.

oOOo