Sa mnom si…

 

Halapljivo pijem prolomljeni oblak,
Izmrcvaren vjetrom što pada i lipti.
Niz grlo curi, osjećaj je potpuno mlak,
A venama ubrzano kola krv i kipti.

 

Vjerujem da još mogu čuti šumu,
Hodam stazom koja neće biti put.
Na raskršću brišem početak nekom drumu,
Odlazim, a stojim u koraku, zaleđen i krut.

 

Neću pustiti vrani da me kljuca,
I ne dam mislima da raspršeno lete.
Sa usamljenog oka, topi se led, puca,
Otvorenu ranu krvava igla šije, plete.

 

Uvjek kad posumnjam, tonem, padam,
I onda kad loše se otvori, desi.
Na koljena se podignem, sobom zavladam,
Jer Bože, sa mnom si…i u meni jesi.

.

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenovic