Nesanica kod odraslih i dece – vrste i liječenje nesanice

Šta je nesanica kod odraslih i dece i kako nastaje, koje vrste nesanice postoje i kako se leči poremećaj spavanja. Zdrav san zlata vredi. Zašto spavamo?

 

NESANICA

Nesanica (insomnia) postaje sve ozbiljniji problem moderna čovjeka. Sve češće se čuje u svakodnevnim razgovorima: »Muči me nesanica«, »Nisam se naspavao«, »Ne mogu zaspati«, »Uzeo sam sredstvo za spavanje«. Ni o jednom tjelesnom simptomu ljudi toliko ne raspravljaju kao o nesanici. Suvremeni čovjek sve više cijeni dubok i zdrav san zato što
ga je izgubio.

San je normalan, prirodni (fiziološki) gubitak svijesti, koji se u određenom ritmu izmenjuje sa stanjem budnosti. San nije samo stanje duševnoga mirovanja nego i mnogih tjelesnih promjena. Za sna dolazi do popuštanja napetosti mišića, usporenoga rada srca i disanja, do pada krvnog tlaka, neznatnog pada tjelesne temperature. Čovjeku je san prijeko potreban, kao zrak i hrana. U narodnoj poslovici se kaže: »Dobar san zlata vrijedi.« Eksperimentima je dokazano da životinje ugibaju nakon nekoliko dana ako im se onemogući san. Nespavanje od nekoliko dana izaziva u čovjeka teške duševne poremećaje.

Nesanica kod odraslih i dece - vrste i liječenje nesanice

Zašto spavamo?

Donedavno se smatralo da u mozgu postoji poseban centar za san i da do spavanja dolazi tek onda kada je taj centar nadražen. Danas se zna da ne postoji centar za san, nego samo centar za buđenje.

San je prirođeno stanje čovjeka. Plod u utrobi majke stalno spava.

»Nije čudno što spavamo, nego što se uvijek budimo.« Različiti su podražaji koji nas mogu probuditi i održavaju nas budnima. Centar za buđenje povezan je živačnim sustavom i nitima sa svim dijelovima tijela i na njega djeluju signali iz mišića, vidni i slušni podražaji, bol s površine i unutrašnjosti tijela, signali koji »govore« o napetosti mišića i položaju tijela. Stanice mozga nisu umrtvljene. Signale koji dolaze u toku spavanja, mozak na neki način obrađuje. Bezopasne podražaje po tijelo odbacuje, a opasni podražaji dovode do buđenja. Poznato je da su se ljudi u ratu budili na najmanji zvuk udaljenoga aviona, dok ih nije smetala ni najveća galama u neposrednoj blizini.

San je potreban da bi se stanice mozga odmorile i oporavile od napora kojem su bile izvrgnute u budnom stanju. Novija su istraživanja pokazala da velik dio sna otpada na snove. Sanjanje je toliko važno da neki stručnjaci kažu: »Čovjek spava da bi sanjao.« San bez snova ne odmara.

To se dokazalo pomoću aparata, kojim se odvode i bilježe struje iz mozga, elektroencefalografa (EEG).

Kada čovjek počinje sanjati, na elektroencefalogramu nastaju karakteristične promjene; pokreću se očne jabučice; čovjek trza očima dok sanja. Kada su ljude, za vrijeme eksperimenta, budili u toj fazi spavanja, oni su mogli ispričati sve što su sanjali. Oko 20 posto spavanja otpada na sanjanje; u toku spavanja tri do četiri puta izmjenjuje se spavanje bez snova sa sanjanjem. Ako su ispitanike budili u trenutku kada su počeli
sanjati, tj. kada im nisu dopustili da sanjaju, njihovo je spavanje postalo
nesvrsishodno. Nakon nekoliko dana pokazivali su sve znakove iscrpljenosti, kao da uopće nisu spavali.

San je potreban da bi mozak mogao srediti, sortirati, »probaviti« sve utiske koje je primio u budnom stanju. U toku dana u mozak dolaze milijuni različitih podražaja iz unutrašnjosti tijela, kao i brojni podražaji iz vanjskoga svijeta, koje čovjek prima vidom, sluhom, njuhom i dodirom.

Kao što kompjutoru treba izvjesno vrijeme da bi sredio dobivene podatke, tako je i mozgu potrebno vrijeme da sredi utiske koje je primio. Onemogući li se sanjanje, mozak ne može srediti primljene podatke i nije sposoban da prima nove utiske, javlja se umor – duševna i tjelesna iscrpljenost.

Stručnjak je slikovito opisao značenje snova: »Mozak kao da ima vlastiti projektor kojim projicira primljene slike, a onda obavlja posao sličan montiranju filma – nepotrebne kadrove reže i odbacuje, potrebne zadržava.«

Prosječna potreba čovjeka za snom iznosi 8 sati. Razumije se, postoje individualne razlike. Najveća je potreba za snom u djece, a smanjuje se sa starošću. Netko sa 5 do 6 sati spavanja može biti odmorniji od onoga koji spava više od 8 sati. Svaki čovjek ima svoje vlastito vrijeme potrebno za spavanje. Spava li manje, bit će umoran, spava li više, bit će
mamuran.

Nemogućnost postizanja sna naziva se nesanica. Nesanica se javlja u tri oblika. Kod nekih se očituje time što navečer ne mogu dugo zaspati, pa se prerano bude, treći se nekoliko puta bude.

Najčešći je uzrok nesanice stalna duševna napetost suvremena čovjeka.

Poremećeni međuljudski odnosi na radnom mjestu, u obitelji, osjećaj nesigurnosti i nezadovoljstva, strah, brige – sve to izaziva stalan nemir.

Navečer čovjek liježe u krevet »zajedno sa svojim brigama«, o kojima razmišlja i koje mu ne dopuštaju da se potpuno opusti. Svakome je poznato da osjećaji krivnje, straha i nezadovoljstva onemogućuju san. Ta spoznaja sadržana je u narodnoj izreci: »Čista savjest najbolji je jastuk.«

Nesanice se mogu javiti u potpuno zdravih osoba. Nema čovjeka koji nije loše spavao. Rješenjem problema ili smirivanjem situacije ponovo se uspostavlja normalan i zdrav san. Osobe koje ne mogu riješiti svoje probleme trajno pate od nesanice. Svjestan ili nesvjestan osjećaj nezadovoljstva posljedica je njihove nesposobnosti da se prilagode uvjetima u kojima žive. Bijeg u bolest jedini je izlaz. Nesanica tada postaje samo jedan simptom poremećaja ličnosti – bolesti koju nazivamo neurozom.

Neurotska nesanica, ili kako se još kaže, »nesanica na živčanoj osnovi«, najčešća je zbog koje se pacijenti obraćaju liječniku.

Povremene nesanice mogu biti uzrokovane vanjskim uvjetima i utjecajima. Loš san može biti posljedica prevelike buke, sparine, vrućine, hladnoće. Neudobna postelja također može biti uzrok nesanice. Perine i brojni jastuci ne pružaju potpun odmor. Škrobljena spavačica i posteljno rublje također ometaju san.

Mnogi ne mogu zaspati ako prije počinka piju crnu kavu ili čaj. I prekomjerno pušenje može djelovati na mozak i održavati budno stanje. Osjećaj gladi i odlazak u krevet s prepunim želucem također mogu biti uzrok nesanice, kao i nedostatak dnevne fizičke aktivnosti, prekomjerno spavanje i drijemanje navečer ili ujutro; u rijetkim slučajevim to mogu biti insekti, buhe, stjenice, komarci.

San ometaju i brojni simptomi bolesti, npr, kašalj, teško disanje, temperatura, povraćanje, proljev, bol, svrbež, često mokrenje, pun mokraćni mehur. Poremećen san imaju ljudi koji boluju od kroničnih bolesti: arterioskleroze, oštećenje jetre, povećanoga krvnog tlaka, bolesti štitnjače. Jako je izražena nesanica u nekih duševnih bolesnika; često je prvi znak duševne bolesti.

Biorelax kapi za smirenje i nesanicu antistres
Biorelax kapi za smirenje i miran san

Nesanica djece

Novorođenčetu je san veoma potreban; ono spava neprekidno i budi se jedino kada je gladno. Glad i bol jedini su podražaji koji dovode do buđenja. Dan i noć nisu ni u kakvoj vezi sa stanjem budnosti novorođenčeta. Ritam dana i noći uspostavlja se postepeno nakon trećega mjeseca života.

Razvojem i rastom djeteta opada potreba za dužinom spavanja. Potkraj prve godine života potreba za snom iznosi oko 13 sati; ona postoji i poslijepodne, jer se malo dijete budi u ranim jutarnjim satima. U drugoj polovini života potreba za spavanjem povećava se zbog pojačane fizičke aktivnosti, da bi postepeno opadala. Školskoj djeci od 6 do 10 godina potrebno je 10 do 11 sati sna. Starije školsko dijete ne osjeća potrebu za popodnevnim spavanjem.

Kod djeteta postoje samo dva uzroka nesanice: premalo spava kada je bolesno, ili zbog grešaka u odgoju.

Ako je zdravo, ako mu nije pretopio ili prehladno, ako ima udoban ležaj, nije gladno i okruženo je ljubavlju, dijete će imati zdrav i dubok san. Iako među djecom postoje razlike u dužini trajanja i dubini sna, za poremećen san najčešće su krivi roditelji.

Novorođenče valja navikavati na normalno spavanje. Treba da postoji red u rasporedu sati: hranjenje, kupanje, presvlačenje navečer, uvijek u određeno vrijeme. Ako dijete plače, a nije ni gladno ni bolesno, valja pustiti da se isplače. Dizanje na ruke, tepanje, ljuljanje samo remeti san roditelja i stvara loše navike djeteta. Ako roditelji ne skaču na svaki plač, dijete će nakon nekoliko dana prestati plakati. Ljuljanje u kolijevci valja odbaciti.

U osmom mjesecu života dijete postaje svjesno postojanja bliskih mu ljudi – roditelja. Njihova blizina i ljubav daju mu osjećaj sigurnosti. Prepuštanje brige stranim osobama izaziva strah, isprekidan i nemiran san. Ako se roditelj nalazi kraće vrijeme uz krevetić, dijete će brže zaspati. Djeca starija od dvije godine vole da im se prije spavanja uz krevet pričaju priče. Plašenje djeteta vješticama i čudovištima ozbiljna je greška roditelja. Takva djeca imaju nemiran san, često se bude i plaču u krevetu. Izazivanje strana može izazvati dugotrajne i duboke negativne posljedice na ličnost djeteta.

Poremećen san može biti izazvan i tjelesnim razlozima: glađu zbog manjka majčina mlijeka, nedovoljnoga hranjenja, davanja neodgovarajuće hrane za određenu dob.

Bolest redovito poremećuje san: upala uha, bolesni zubi, grčevi u trbuhu; tada je potrebna liječnička pomoć.

Ako uzrok poremećenoga sna nije bolest, pravi uzrok moraju ustanoviti roditelji: je li posrijedi strah zbog loših ocjena u školi, jesu li oni povrijedili svoje dijete? Roditelji ne smiju zaboraviti da ih djeca vole i da potpuno ovise o njima. Prestrogo kažnjavanje, ružne riječi, bračne svađe često oduzimaju san djetetu.

Nesanica djece uglavnom ne predstavlja ozbiljniji medicinski problem. »Problem nije u tome da dijete premalo spava, nego u tome da zbog toga premalo spavaju njegovi roditelji«, rekla je liječnica. Nesanica starijih osoba

Potreba za snom ne smanjuje se s godinama starosti. U prosjeku, starci ne spavaju manje od ljudi srednje dobi. Ukupna »količina sna« često je i veća u starijih ljudi. Povremeno buđenje noću i rano ustajanje, starci nadoknađuju dremuckanjem u toku dana.

U dubokoj starosti promjene u stanicama mozga dovode do sanjivosti slične komatoznom stanju, tj. dubokom gubitku svijesti. Centar za buđenje toliko otupi da samo vrlo jaki podražaji mogu dovesti do buđenja. Čovjek se pod starost postepeno vraća u svoje prirođeno stanje sna.

Nesanica starijih osoba zapravo je posljedica staračkih bolesti. Najčešći je uzrok skleroza krvnih žila mozga, zatim popuštanje srčanoga rada, što poremećuje krvotok i dovodi do slabije prokrvavljenosti mozga. Starački svrbež kože, kašalj, otežano disanje – također su česti uzroci jačega poremećaja sna.

Liječenje nesanice

Liječenje nesanice ovisi o uzroku. Razumije se da nesanica koja je uzrokovana bolešću zahtijeva liječenje osnovne bolesti. Mnogi su skloni da bez dogovora s liječnikom uzmu sredstvo za spavanje. Prečesto i nekontrolirano uzimanje tableta za spavanje sadrži veliku opasnost od privikavanja. Takve osobe pokazuju umor u toku cijeloga dana. I pokušaj odvikavanja može dovesti do ozbiljnih smetnji, koje se ponekad moraju liječiti u bolnici za duševne bolesti. Tablete za spavanje ne mogu u potpunosti osigurati pravi osvježavajući san. Prije nego što propiše tablete za spavanje, liječnik će nastojati pronaći uzrok nesanice da bi mogao primijeniti neopasan postupak liječenja. Ako je nesanica na »živčanoj bazi« nastala na osnovi stalne duševne napetosti, uzimanje tableta nije rješenje. Valja riješiti problem koji uzrokuju takve smetnje unutar obitelji i na radnom mjestu. Ponekad će biti potrebna pomoć od psihoterapeuta.

Postoje i neki opći postupci koji omogućuju bolje spavanje. Velik broj nesanica uzrokovala je premala tjelesna aktivnost u toku dana. Čovjek koji se u toku dana ne umori, navečer mnogo teže zaspi. Zbog toga je vrlo korisno povećanje tjelesnoga napora prije spavanja. To mogu biti kraće večernje šetnje ili večernja gimnastika. Također su važni faktori okoline, sobna temperatura. Poznato je da previsoka temperatura i hladnoća onemogućuju normalno spavanje. Najbolja je temperatura za spavanje od 14 do 16° Celzijusa. Korisno je čitati knjigu u krevetu, ali ne uzbudljivu, čiji bi nas sadržaj održavao budnima.

Mnogi se tuže da u krevetu imaju hladne noge i da zato ne mogu zaspati. U takvom je slučaju lijek kupka prije spavanja u naizmjenično toploj i hladnoj vodi (pola minute u vrućoj i pet sekunda u hladnoj). Takve kupke omogućuju bolju cirkulaciju krvi pa noge postaju toplije. Zimi ne valja lijegali u krevet koji je potpuno hladan. Tada se čovjek reflektorno zgrči, sprečava normalnu cirkulaciju krvi i otežava san. U krevetu se mora potpuno opustiti, ne samo duševno nego i tjelesno. Položaj tijela prilikom spavanja ne treba potcijeniti. Položaj na desnoj strani je udobniji, ali okretanje u toku noći omogućava svim dijelovima tijela slobodnu cirkulaciju krvi.

Ako se netko mora znatno ranije ustati, izgubljeno vrijeme može nadoknaditi spavanjem poslije ručka.

 

Valentin Vnuk

 

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena.