O pokajanju i odvajanju od sveta – Ava Isaija

Poznati duhovnik i ranohrišćanski starac Ava Isaija je govorio o pokajanju i koliko je ono značajno za spas duše. Nužno je odvajanje od sveta i vezanost za plotsko

 

DVADESET PRVO SLOVO

O pokajanju

1. Pitali su avu Isaiju: „Šta je pokajanje ili šta je bežanje od greha?“

On je odgovorio:  Postoje dva puta. Jedan je put života, a drugi – put smrti. Oni koji idu po jednome, ne idu po drugome. Još nije pronađen ni jedan koji ide po oba puta – i po onom koji (vodi) u Carstvo, i po onom koji (nizvodi) u ad.

Uostalom, čak i (kad bi postojao takav), sud nad njim bi bio delo Boga, koji poseduje milost“.

2. Ko želi da uđe u Carstvo, vrši dela njegova: Carstvo jeste istrebljenje svakog greha.  Neprijatelji svakako seju, ali njihove posmisli ne niču. Jer, kad um dostigne do sagledavanja sladosti Božanstva, njihove strele više ne dolaze do njega, pošto je (tada) obučen u sveoružje vrlina, koje ga čuva, stara se o njemu brižljivo, i ne dopušta da se smućuje (pomislima ili strastima), već ga zaokuplja svojim sagledavanjem kako bi razlikovao dva puta, i jedan izbegavao, a drugi voleo.

O pokajanju i odvajanju od sveta - Ava Isaija

3. Ko je poznao slavu Božiju, poznao je i gorčinu neprijateljsku; ko je poznao Carstvo, poznao je i geenu; ko je poznao ljubav, poznao je i mržnju; ko je poznao čežnju za Bogom, poznao je i mržnju prema svetu; ko je poznao čistotu, poznao je i smrad nečistote; ko je poznao plod vrlina, poznao je i plod zla; onaj sa kime se raduju anđeli zbog dela koja čini, poznao je kako su se radovali demoni kad je činio njihova dela.

Jer, ako ne pobegneš od njih, nećeš spoznati njihovu gorčinu. Kako će onaj ko se ne odrekne svega i ne istraje u velikom siromaštvu Boga radi poznati šta je srebroljublje? Kako ćeš poznati gorčinu zavisti, ako ne stekneš krotost? Kako ćeš poznati metežnost gneva, ako ne stekneš dugotrpeljivost u svemu? Kako ćeš poznati bestidnost gordosti, ako ne stekneš tišinu smirenoumlja? Kako ćeš poznati smrad bluda, ako ne poznaš slatko blagouhanje čiste nevinosti? Kako ćeš poznati sramotu osuđivanja, ako ne poznaš svoje nedostatke? Kako ćeš poznati glupost smeha, ako ne poznaš plač zbog grehova? Kako ćeš poznati smućenost uninija, ako te tvoja muka ne dovede u poredak i ako ne poznaš svetlost Božiju?

4. Sve (zle strasti) imaju jednu glavu koja se naziva zlobom neprijateljske sile, a vrline imaju jednu majku koja se zove strah Božiji. Kod onog koji ga je stekao, on u čistoti rađa vrline i seče grane zla, kao što sam ranije rekao. Stekni ga, ljubljeni, i sve ostalo vreme (života) ćeš provesti u spokojstvu. Jer, strah Božiji je majka svih vrlina. Ko to nije prošao, još nije (sin) Carstva nebeskog. On još treba da se, malo-pomalo, podvizava, sve dok ne odseče svaku od navedenih strasti. Kao znak onome koji se stara da sazna da li se trudi (oko toga) ili ne, neka posluži sledeće: sve dok leva strana projavljuje svoje dejstvo, u njemu još nije umro greh i vrline sa desne strane nisu u miru sa njime. Jer, napisano je: Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslušnost, sluge ste onoga koga slušate: ili greha za smrt, ili poslušnosti za pravednost (Rim.6,16). I opet: Ili ne poznajete sebe da je Isus Hristos u vama? Sem ako u nečemu niste valjani (2.Kor. 13,5). I opet Jakov govori: Ako ko od vas misli da je pobožan, a ne zauzdava jezika svoga… njegova je pobožnost uzalud (Jak.1,26).

5. Svemu ovome uči nas Duh Sveti, pokazujući nam kako da se odvojimo od protivprirodnosti i kako da se čuvamo od nje. Jer, pokajanje se sastoji u udaljavanju od greha. No, greh nije jedan, već se čitav stari čovek naziva grehom. Zbog toga apostol i govori: Ne znate li da oni što trče na trkalištu, trče svi, a jedan dobija nagradu? (1.Kor.9,24). Koji je to ako ne onaj koji se hrabro drži i bori sa (svima). Apostol je još rekao: A svaki koji se bori od svega se uzdržava (1.Kor.9,25). Pobrinimo se, bratijo, o sebi. Koja je to prava potreba ako ne da se pružimo pred blagost Gospoda našega Isusa Hrista (moleći ga da nas zaštiti od neprijatelja). On je silan protiv njih i može da preseče njihova zla stremljenja protiv nas. Čovek je, međutim, telo i krv.

6. Opet su pitali (ovog avu): „Šta znači bezmolstvovati u keliji?“ On je odgovorio:  „Bezmolstvovati u keliji znači pružati se pred Bogom i svu svoju snagu naprezati kako bismo se oduprli svakoj lukavoj pomisli koju (seje) neprijatelj. To i jeste bežanje od sveta“.

Pitali su ga još: „A šta je svet?“ On je odgovorio: „Svet je prostor greha; svet je radionica protivprirodnosti; svet je ispunjavanje telesnih prohteva; svet je misao da će se u ovom svetu uvek ostati; svet je veće staranje o telu, nego o duši; svet je hvaljenje onim što će se (na kraju) ostaviti. Ne govorim ja sam tako, već apostol Jovan kaže: Ne ljubite sveta ni što je u svetu. Ako neko ljubi svet, ljubavi Očeve nema u njemu; jer sve što je u svetu: pohota telesna, pohota očiju, i nadmenost življenja, nije od Oca, nego je od sveta. I svet prolazi i pohota njegova; a onaj koji tvori volju Božiju ostaje vavek (1.Jn.2,15-17). Dečice, niko da vas ne vara: koji tvori pravdu pravedan je, kao što je On pravedan; onaj koji tvori greh od đavola je, jer đavo greši od početka (1.Jn.3,7-8). Prijateljstvo prema svetu (jeste) neprijateljstvo prema Bogu (Jak.4,4). Želeći da svoja čeda otuđi od greha sveta, i apostol Petar govori: Ljubljeni, molim vas kao putnike i strance, da se čuvate od telesnih želja, koje vojuju na dušu (1.Pt.2,11). Znajući da je grehovni svet mučan teret za čoveka, sve dok ga ne napusti, ljubljeni Gospod naš, Isus Hristos je hrabrio Svoje, govoreći: Dolazi knez ovoga sveta, i u meni ništa nema (Jn.14,30). I opet [je rečeno]: Svet sav u zlu leži (1.Jn.5,19). Za Svoje je rekao da ih je uzeo od sveta (Jn.15,19). Iz kog sveta ih je uzeo, ako ne iz potoka greha?

7. Prema tome, ko hoće da bude učenik Isusov, neka beži od strasti. Jer, on ne može da bude stanište Boga ukoliko ih ne odseče. On neće videti sladost Božanstva ako se ne udalji od njih. Jer, On je sam rekao: Svetiljka telu je oko. Ako, dakle, oko tvoje bude zdravo, sve će telo tvoje svetlo biti. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će telo tvoje tamno biti (Mt.6,22-23). Prema tome, um ne može videti svetlost Božanstva ako ne bude zdrav od zla. Jer, zlo za um postaje mračna stena i dušu čini praznom, kao što je napisano u Jevanđelju: A niko ne poklapa sudom svetiljku kad je zapali, niti je meće pod krevet, nego se postavlja na svećnjak da oni koji ulaze vide svetlost (Lk.8,16). Govore da krevet predstavlja nepravdu sveta. I tako, sve dok se nalazi u protivprirodnosti, um naš u sebi ne može imati svetilnik Božanstva. U um koji postane visoki svetilnik useljava se svetlost Božanstva, te on prepoznaje one koji se nalaze u domu. On izbacuje onoga koga treba da izbaci i ostavlja one sa kojima treba da je u miru. Zbog toga je Gospod učio one čiji je um bio prosvećen Njegovim zapovestima: Ali govorim vama koji slušate: Ljubite neprijatelje svoje, dobro tvorite onima koji vas mrze; blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se za one koji vas vređaju. Onome koji te udari po obrazu, okreni i drugi; i koji hoće da ti uzme haljinu, podaj i košulju. A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti (Lk.6, 27-30).

8. Ovo je On rekao onima koji su pobegli od sveta zato što su ostavili sve i pripremili se da idu za Njim, svojim Spasiteljem. Zavolevši ih savršenom ljubalju, On im je rekao: Ustanite, hajdemo odavde (Jn.14,31). Gde ih to On vodi, govoreći im: Ustanite, hajdemo odavde! To On uzima njihov um iz ovoga veka i uspokojava ga u Carstvu Svome. Zbog toga On govori, hrabreći ih: Ja sam čokot, a vi loze…

Ostanite u meni, i ja ću u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne ostane na čokotu, tako ni vi ako u meni ne ostanete (Jn.15,4-5). To On govori onima koji su ostavili svet, zato što u njihovim srcima živi Duh. Neću vas ostaviti, govori, sirotne; doći ću k vama (Jn.14,18). Prema tome, onaj ko je zavoleo Boga, ko želi da On obitava u njemu, i ko ne (želi) da ostane sirotan, neka se najpre postara da ispuni ono što mu je zapovedio Isus. Tada će On obitavati u njemu. Jer, On nije daleko od nas. Između nas i Njega nema ničega osim strasti.

9. Kako ti, brate, kažeš da si se odrekao od sveta kada se pokazuje da činiš svetska dela? [Naprotiv], ti se nisi odrekao, već sebe varaš. Gospod one koji su se odrekli sveta opisuje ovako: Koji čuva dušu svoju, izgubiće je, a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je (Mt.10,39).

Kako se duša gubi ako ne odsecanjem telesnih prohteva? I još: I ko ne nosi krsta svoga i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik (Lk.14,27). Koji je to krst koji mi treba da nosimo ako ne svagdašnja budnost uma i stojanje u vrlinama, kako se ne bi sišlo sa krsta? Ili – uzdržanje od strasti sve dok se ne odseku i um najzad ne postane nepobediv. Onima koji su se razbudili, On je dao znamenje: Ako zrno pšenice padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, rod mnogi donosi (Jn.12, 24). Tešeći one koji umiru slično zrnu, On govori: Ko meni služi tome će dati počast Otac moj… Gde sam ja onde će i sluga moj biti (Jn.12,26). Kako oni služe Isusu ako ne mržnjom prema strasnom svetu i ispunjavajuć i zapovesti Njegove? Pošto su ih ispunili, oni stiču smelost da pred Njim kažu: Eto mi smo ostavili sve i za tobom pošli; šta će dakle, nama biti? (Mt.19,27). I On im je pokazao šta će biti: Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sedne Sin Čovečiji na presto slave svoje, sesti i sami na dvanaest prestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih. I svaki koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili decu, ili zemlju, imena moga radi, primiće sto puta onoliko, i naslediće život večni (Mt.19,28-29).

10. Znajući da čovekov um ne može da se popne na krst ukoliko ne stekne ravnodušnost prema svemu, Gospod naš, najslađi Isus je zapovedio da ostavimo sve što um može da svuče sa krsta. Kada mu je neko prišao i rekao: Gospode, ići ću za tobom, ali prvo mi dopusti da odem da se oprostim sa domaćima svojim (Lk.9, 61), ljubljeni naš Isus nije dozvolio,  znajući da će se njegovo srce opet prikloniti onome tamo i da će ga razne slučajnosti zadržati. Zbog toga je rekao: Nijedan koje mentnuo ruku svoju na plug pa se obazire nazad, nije pripravan za Carstvo Božije (Lk.9, 62). (I posle priče o svadbi carevog sina), o robovima koji su poslani da zovu zvanice i o zvanicama koje se zbog ljubavi prema nečemu u svetu nisu odazvale, On je sa žalošću rekao: Ako neko dođe meni i ne mrzi oca svoga, i mater, i ženu, i decu, i braću, i sestre, pa i život svoj, ne može biti moj učenik (Lk.14,26).

On ovo govori učeći nas da onaj koji želi ući u Njegovo Carstvo mora najpre da omrzi sve što njegovo srce vuče ka svetu. Savetujući nam da se ne oslanjamo samo na veru bez dela koja joj odgovaraju, Gospod je rekao da je car, ušavši da vidi goste, ugledao čoveka neobučena u svadbeno ruho (Mt.22,11) i naredio da ga bace u tamu najkrajnju. (Na svadbu) dolaze sa imenom hrišćanskim, a izbacuju se koji nemaju dela (hrišćanskih). Znajući da čovek ne može istovremeno da voli i ono što je Božije i ono što je svetsko, apostol je pisao čedu svome, Timoteju: Nijedan se vojnik ne upliće u poslove običnog života, da bi ugodio vojvodi. Ako se ko i bori, ne dobija venac ako se ne bori po pravilu (2.Tim. 2,4-5). Hrabreći ga u nadi da neće propasti njegov trud, on mu je govorio: Zemljoradnik koji se trudi treba prvi da okusi od plodova (2.Tim.2,6). Pišući drugima, on je govorio: Ko je neoženjen brine se za Gospodnje, kako će ugoditi Gospodu; a ko je oženjen brine se za ovosvetsko, kako će ugoditi ženi (1.Kor.7,32-33). Onaj ko ima takve brige, čuće strašni glas koji govori: Uzmite (ga) i bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba (Mt.22,13).

11. Upotrebimo, bratijo, sav napor kako bismo se obukli u odeću vrlina, da ne bismo bili izbačeni napolje. Jer, onoga dana neće biti nikakvog licemerja. Zbog toga je apostol i rekao svojim čedima: Oni koji tako nešto čine neće naslediti Carstva Božijega (Gal.5,21). Znajući da onaj ko se probudio od mrtvih strasti više nema protivnika, on im je pokazao plod Duha: Ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, blagost, dobrota, vera, krotost, uzdržanje. Za takve, kaže, nema zakona (Gal.5,22-23). Pokazujući namda će se u onaj dan obelodaniti plod naše delatnosti, ljubljeni naš Gospod Isus je rekao: Mnogi će tražiti da uđu i neće moći. Jer, zatvorivši vrata, Domaćin će reći onima koji kucaju: Ne poznajem vas (Lk.13,24-25). Zar možemo reći da Bog nešto ne zna? Nikako. Međutim, pošto oni koji su kucali i koji su govorili: Gospode, Gospode, otvori nam!, nisu znali za vrlinu, i On im odgovara: Ne poznajem vas. On nam je još ukazao na (udeo) onih koji imaju veru, ali ne i dela: Ja sam čokot, a vi loze. Ko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogi plod… Ko u meni ne ostane, izbaciće se napolje kao loza, i osušiće se, i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti (Jn.15,5-6). (Granu) koja donosi dobri plod (Otac) čisti da više roda rodi (Jn.15,2). Pokazujući nam da ne voli one koji ispunjavaju svoje telesne želje, On govori u molitvi: Ne molim se za svet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji (Jn.17,9). „Ja sam ih uzeo iz sveta“ (Jn.15,19), jer svet ljubi svoje. Najzad govori: Oče sveti, sačuvaj ih… Od sveta nisu(]n.1’J,16).

12. Ispitajmo, bratijo, da li smo od sveta ili ne. Ako nismo od sveta, On će nas sačuvati od zla, jer je rekao: Ne molim pak samo za njiih, nego i za one koji zbog reči njihove poveruju u mene: Da svi jedno budu, kao ti, Oče, što si u meni i ja u tebi. I opet: Da i oni koje si mi dao budu sa mnom gde sam ja (Jn.17,20; 24).

Shvatimo kakvom nas je ljubavlju zavoleo – ljudi koji su se podvizavali u ovom svetu i koji su omrznuli svoje telesne prohteve sa Njim će carevati u vekove! Sagledavajući onu veliku slavu, i apostol Jovan govori: Znamo da kada se otkrije, bićemo slični Njemu (1.Jn.Z, 2), ukoliko sačuvamo Njegove zapovesti i učinimo ono što mu je ugodno. I opet on (govori): Ne čudite se, ljubljeni, ako vas svet mrzi. Mi znamo da smo prešli iz smrti u život, jer ljubimo braću (1.Jn.3,13-14). I još: Svaki koji ne tvori pravdu nije od Boga, ni onaj koji ne voli brata svoga (1.Jn.Z,10). I još: (Ako znate da je On pravedan, znajte da je) svaki koji tvori pravdu od njega rođen (1.Jn. 2,29). I opet: Svaki koji je rođen od Boga ne čini greh, jer seme Njegovo ostaje u njemu, i ne može grešiti, jer je od Boga rođen (1.Jn.Z, 9).