Nasmejani dečak sa Koševa 

Sećanje na jedno vreme i jednog muzičara. Dražen Ričl Zijo gitarista grupe Crvena jabuka iz Sarajeva, preminuo je 1 oktobra 1986 godine

 

Prošlo je više od  28 godina, a na radiju ista stvar „Prođe avgust, srećo moja vreme da se rastane, bilo je izgleda previše ljepo, da nam tako ostane“, reči  pesme koje i danas stoje urezane na grobu, uvek nasmejanog gitariste i pevača rok grupe „ Crvena jabuka“ koji je  1. oktobra 1986 godine zauvek otputovao u večnost. A samo nekoliko godina pre pogibije, svirao je gitaru,  mamio uzdahe cura, osvojio Jugoslaviju.

 Dražen Ričl Zijo iz Crvene jabuke

Dražen Ričl Zijo

San  o zvezdama

Dražen Ričl Zijo ili Para, rođen je na Koševu u Sarajevu 12. marta 1962, nažalost rano je  ostao bez oca Ferdinanda, pa je svoje vaspitanje dugovao svojoj majci Elviri. Još u obdaništu primetili su njegov talenat za muziku, pa je Dražen Ričl Zijo sa samo deset godina pošao u Osnovnu muzičku školu, gde je učio gitaru. Njegovi prijatelji ga pamte kao uvek najsmejanog i vedrog dečaka, čiji je idol bio gitarista grupe Led Zeppelin, Džimi Pejdž, njegovo oduševljenje je bilo toliko, da je čak i jednog profesora likovne kulture zamolio da mu nacrta Džimijev portret. Voleo je  da sluša i Bitlse.  Već u gimnaziji,  Dražen Ričl Zijo počinje ozbiljnije da se bavi muzikom, ali se o tome nije pričalo izvan Sarajeva, njegov muzički početak je rad u grupi „Elvis J. Kurtovich and His Meteors“, koji je  polazna stanica za njegov let u nebo puno zvezda.

 Dražen Ričl Zijo iz Crvene jabuke svira gitaru na koncertu

Dražen Ričl Zijo na koncertu

Dražen Ričl Zijo na putu do zvezdanog neba

Dražen Ričl Zijo nikada nije  ispuštao gitaru, često je vežbao, širio pozitivan duh oko sebe, prvi je Para kako su ga drugovi zvali,  promenio stil i pustio kosu. Često je provodio vreme u Sloveniji gde je imao rodbinu, zato nas ne treba čuditi kada u jednoj sceni u „Top listi nadrealista“ priča slovenački i peva pesmu „Mojca“. Zajedno sa grupom  „Elvis J Kurtovich and His Meteors“, širio je humor i zadivljivao načinom sviranja gitare, tako da je  tu, dobio nadimak Zija, ali je i najavljivan kao „Zijo, najbrža ruka srednje Bosne, uključujući i zajednicu opština Tuzla – car pare, magle i ostalih vremenskih nepogoda“, govorio je Mirko Srdić, popularni Elvis.

Postaju začetnici  pravca „Novi primitivizam“, koji je na monotonoj muzičkoj sceni doneo osveženje, humor i sarkazam. Da, to su oni isti nadrealisti  koji su još tada prorekli sudbinu Jugoslavije, među njima bili su i Branko Đurić Đura, Seja Sexonom, Zenit Đozić ali i Nele Karajlić koji osniva „ Zabranjeno pušenje“.  Počelo je na Radio Sarajevu, u okviru emisije „ Primus“ kao zezancija, a završilo se na televiziji, ali za Paru zauvek, i to posle prve sezone, u kojoj je maestralno menjao karaktere raznih likova. Pogledajte to, ako niste, nećete se pokajati, samo nasmejati, a možda i pođe i po koja suza.

Posle saradnje na dva albuma, Dražen Ričl Zijo zbog neslaganja u bendu napušta Elvisa, počinje njegova saradnja sa Zlatanom Arslangićem, i posle kratkog postojanja grupe „Ozbiljno pitanje“, penje se u zvezdano nebo prvim albumom u grupi „ Crvena jabuka“, gde postaje glavni vokal, gitarista, kompozitor ali i tekstopisac.

 Dražen Ričl Zijo i grupa Crvena jabuka na početku karijere

Grupa Crvena jabuka na početku karijere

Dodirnuti zvezde, ostati na nebu

I uspeo je Dražen Ričl Zijo, te 1986. godine, Crvena jabuka je izdala prvi album, po čijim hitovima je i danas poznata. Pesme „Bježi kišo s prozora“, „Zovu nas ulice“, „Dirlija“ dostižu popularnost širom Jugoslavije. Zija nastavlja da stvara i sa Zlatanom ubrzo zavšava demo snimke za drugi album, koji su i danas neprevaziđeni, iako su demo, poznata je recimo pesma „Tugo nesrećo“, ne sumnjamo da je posvećena nekoj devojci iz realnog sveta, možda čak  i onoj sa kojom se zabavljao, a krio od javnosti, jer je Dražen  u poslednjem intervjuu izjavio, da su sve pesme autobiografske i govore o njihovim doživljajima, a to što im se dogodilo bila je ljubav ali i razočarenje. Najveći koncert dugo očekivan održan je te 1986. godine na Trgu Marksa i Engelsa U Beogradu uz mnoge druge već poznate grupe, koje su ovi mladići zadivili, a posebno Zijo.

CRVENA JABUKA – NEK’ TE ON LjUBI (official spot) 1986.god

Na svoj naredni koncert na stadionu Kantarevac u Mostaru, Para je krenuo osamnestog septembra ali na njega nikada nije stigao, poginuo je kada je fića kojom je upravljao Zlatko Arslanagić prešla zbog klizavog puta kod Jablanice na suprotnu stranu i udarila u kamion, na tom mestu nalazi se obeležje u obliku jabuke.

Aljoša Buha, jedan od članova je poginuo na mestu, Zlatan Arslanagić  je preživeo sa povredama, a Dražen Ričl Zijo je iz Mostarske bolnice prevezen avionom na VMA u Beogradu sa teškom povredom glave. I dok su se fanovi nudili da daju krv, da pomognu, da ublaže patnje majke Elvire, prvi oktobar, doneo je vest da je trinaest dana nakon nesreće, Dražen Ričl Zijo otišao zauvek na nebo. Jugoslavija se raspala, propali su ideali za koje su se ovi nezreli dečaci na čelu sa Elvisom borili.

Sat - uspomena Zlatice

Sat – uspomena Zlatice Bonić

 

Sećanja ispod zvezda

Danas, mnogo godina od nesreće, Zijina majka Elvira i dalje oseća isti bol kao ranije. Prijatelji se skupljaju na grob, donose cveće, sećaju se nasmejanog Pare, koji ih i sada posmatra sa slike, dok se kapi kiše razlivaju po mramornoj prelomljenoj jabuci, spomeniku, koji simbolizuje, naglo prekinut Zijin život. Komšinica koja često posećuje teta Elviru, Zlatica Bonić, kaže da je teta Elvirin bol isti kao ranije, svuda u stanu su netaknute Draženove stvari, pokazuje nam sat koji je nosio na ruci, i koji je ona dobila na poklon. Ipak, majka želi da sačuva život svoga sina do sada nepoznat javnosti, dosta je ovo što o njemu znamo, jer i da saznamo detaljnije, to ga ne bi vratilo u život. On je i dalje živ, njegove pesme slušaju neki novi klincu, dok na fejsbuku postoji grupa „In memoriam Dražen Ričl–Zijo“, gde se javljaju prijatelji i iznose neke od uspomena koje sećaju na njega, neki podaci su ovde zapisani a neki su i dalje zaključani u grupi. Ne želi svako da deli uspomene na poginulog prijatelja sa svetom,  bol je veliki, ali ipak ih teši treperenje zvezde iznad Koševa, znak da Zijo i danas nad nama bdi, dok sa Anđelima vežba neke nove stvari na nebeskoj gitari.

10470293_578006662305024_1083679008542050206_o

Spomen ploča u obliku jabuke kod Jablanice

Piše : Marko Mirković/ foto: facebook, Zlatica Bonić