VOLJENE NAKAZE PETRA VELIKOG

Petar Veliki je podsticao nauku a i sam je bio istraživač i inovator. Zdanje Kunstkamera u Petrovgradu svedoči o interesovanjima i eksponatima koje je ruski car skupljao

 

Kunstkamera – tako ju je nazvao car Petar Veliki, lično – krije eksponate basnoslovne vrednosti

Kunstkamera i soba izložba u kojoj je Petar Veliki mao svoje eksponate

Zdanje Kunstkamera danas. Na vrhu centralne kule nalazi se kugla koja simbolizuje Sunčev sistem. Izvor: RIA „Novosti“

U Kunstkameri, elegantnom zelenom baroknom zdanju na obali Neve u Sankt Peterburgu, krije se soba koja bi lako mogla da posluži kao dekor za horor-film: u njoj se nalaze police načičkane teglama u kojima već tri veka plivaju preparirana nakazna novorođenčad i umetnički aranžirani delovi ljudskih embriona i dečjih tela. Naizgled morbidna, ova kolekcija predstavlja svojevrsni epicentar ruskog intelektualnog života. Iza nje je stajao lično Petar Veliki i ona na neočekivan način pokazuje kako je ovaj veliki car oblikovao identitet Rusije.

Muzej antropologije i etnografije „Petar Veliki“ Ruske akademije nauka (МАЭ РАН), elegantno zeleno zdanje sagrađeno u stilu petrovskog baroka na obali Vasiljevskog ostrva naspram Ermitaža – poznatije po svom starom imenu Kunstkamera – jedna je od najstarijih zgrada Sankt Peterburga. Upućeniji će zgradu prepoznati i sa grba današnje Ruske akademije nauka.

Kada posetilac prođe prostorije sa uzbudljivim etnološkim kolekcijama koje su sa svih kontinenata doneli ruski antropolozi od 18. do 20. veka, naići će na salu sa bezazlenim nazivom: „Prve prirodnjačke kolekcije Kunstkamere“ („Первые естественнонаучные коллекции Кунсткамеры“) – u kojoj se nalazi najstarija muzejska zbirka, koju je sakupio lično Petar Veliki početkom 18. veka. Ako je nepripremljen, posetilac u toj sali može da doživi priličan šok. Na starinskim policama u stotinama staklenih tegli u rastvoru stoje delovi ljudskih tela i embriona ukrašenih cvećem, morskim stvorenjima i malim čipkanim prekrivačima. U drugim teglama stoje preparirana novorođena deca i delovi njihovih tela sa svim mogućim vrstama deformiteta. Među vitrinama su raspoređeni mali kosturi sijamskih blizanaca sraslih na najrazličitije načine i preparirana nakazna mladunčad raznih životinja.

Natpisi u sali vode posetioca u bizarni svet razvijene i visoko konkurentne industrije čuvanja mrtvih tela sa početka 18. veka, kada su se majstori sa istinskom usrdnošću takmičili u kvalitetu rezanja ljudskih embriona i invencijama oko toga šta i kako sipati u mrtve organe ili fetuse kako bi zauvek zadržali svoj prirodni oblik i boju.

Убаци слике 3
Skelet sijamskih blizanaca, jedan od najpoznatijih eksponata „Prvih prirodnjačkih kolekcija Kunstkamere“. Izvor: kulьtura.rf

Očekivano, ova kolekcija često izaziva čuđenje neobaveštenih posetilaca, mada su, po rečima kustosa, „padanja u nesvest retka“. Po turističkim sajtovima se često mogu pronaći mišljenja da je muzej čudan, pa čak i „dosadan“: posetioci ne razumeju zašto bi išli u Sankt Peterburg „da bi gledali deformisane fetuse“.

Misaoni epicentar

Međutim, posetilac se zapravo nalazi u filozofskom epicentru jedne od najvažnijih raskrsnica ruske intelektualne, a time i opšte istorije. Naime, neobična kolekcija i doslovno i simbolički stoji u korenu ruske nauke i novog identiteta ruske nacije koji je oblikovan ogromnom misaonom energijom Petra Velikog.

Mladi Petar Veliki (1672-1725) upoznao je „anatomske teatre“ u Zapadnoj Evropi tokom svoje prve posete Holandiji 1697-98. Tada je u Amsterdamu išao na predavanja kod najslavnijeg među anatomima, Frederika Rojsha. Kada se vratio u domovinu, otvorio je 1706. prvi „anatomski teatar“ u Moskvi, koja je tada još uvek bila prestonica. Ruski imperator je ponekad i sam sa entuzijazmom secirao ljudska tela za potrebe ove ekspozicije.

Međutim, to nije zadovoljilo Petrovu strast za znanjem o čoveku i njegovom mestu u prirodi. Samo godinu dana nakon što je proglasio novoosnovani Sankt Peterburg prestonicom Rusije, naredio je da se na Nevi izgradi zgrada u koju će se smestiti neobične i suštinski važne kolekcije koje je planirao da donese. Kao i u svim drugim pitanjima, Petrova želja za znanjem i vizija kako da promeni Rusiju bili su povezani na dubok i kreativan način.

I tako, tokom svoje druge posete Holandiji, 1717. godine, ruski car je otkupio celu Rojshovu kolekciju za 30000 guldena, što je u ono vreme bila suma dovoljna da se napravi veliki ratni brod sa svom opremom. Dragocena kolekcija, kojoj je Rojsh posvetio ceo život, sastojala se od stotina besprekorno očuvanih delova ljudskih tela i zdravih i nakaznih embriona, umetnički aranžiranih u rastvoru sa tajnom formulom.

Pošto zdanje Kunstkamere još nije bilo gotovo, kolekcija je jedno vreme bila smeštena u palati boljara Aleksandra Kikina. Imperator nije doživeo preseljenje u novu zgradu: tek 1728, tri godine posle njegove smrti, kolekcija je preneta na svoje sadašnje mesto.

Da bi zbirka bila što bogatija, Petar Veliki je paralelno sa amsterdamskom kupovinom doneo ukaz „O donošenju rođenih nakaza, kao i pronađenih neobičnih stvari“ („О приносе родившихся уродов, также найденных необыкновенных вещей“), kako bi „ljudi dolazili i učili se“. Za svaku ljudsku ili životinjsku nakazu rođenu u Rusiji plaćao je 10 rubalja – što je u ono vreme bila suma za koju su mogle da se kupe bar tri krave. Kako bi što više ljudi dolazilo da vidi njegov „veoma čudesni“  prizor („зело дивно!“ — kako je voleo da kaže imperator), svako ko bi pogledao eksponate poslužen je „kafom, čašicom votke ili mađarskim vinom“, dok su za desert „davali cukerbrod“.

Kunstkamera Petrovgrad izložba ljudskih tela i organa

Zašto nakaze?

Tako je nastala kolekcija koju sada vidimo. U sali Kunstkamere kao da nas posmatraju otvorene dečje glave sa otkrivenim mozgom, fetus koji u šaci drži sopstveno srce, odrezane dečje noge ukrašene čipkama i skorpionima, skelet petomesečnog embriona ukrašenog crvenom trakicom napravljenom od sopstvenih krvnih sudova, dečji skelet sa dve glave, embrion deformisan encefalitisom, novorođeno dete sa džinovskom glavom (posledicom hidrocefalije), mnogo novorođenčadi sa dve glave, tri ruke, ribljim repovoma i bezbrojnim drugim deformacijama lica i tela, složena po logičnom rasporedu… Lica iza stakla često imaju blag izraz, neka izgledaju kao da su živa ili da mirno spavaju, dok im je boja kože beličasto-rumena. A na nekima se mogu videti fini tragovi bola, zamrznuti u vremenu, kao na fotografiji.

Dok sve to posmatra, posetioca obuzima neobična mešavina dubokog estetskog doživljaja razotkrivenih delića malih organa – bezbrojnih prefinjenih žilica, cevčica i tkiva prelepih živih boja koje mirno plivaju u rastvoru – što su stari anatomi i želeli, uvažavanja ka čudesnosti ljudskog tela, neverice, sažaljenja, povremene kratkotrajne tihe odbojnosti, raznih ideja o životu i smrti i brzih misli o umu čudnog imperatora koji je ova stvorenja voleo i istovremeno toliko mnogo izmenio Rusiju.

Ali, zašto nakaze? Još je filozof Frensis Bekon (1561-1626), jedan od glavnih arhitekata naučnog metoda koji danas imamo, smatrao da je izučavanje deformiteta jedan od fundamentalnih zadataka nove nauke. On je kao ravnopravne slojeve stvarnosti – a time i kao ravnopravna polja istraživanja – smatrao prirodu u netaknutom vidu i istoriju ljudskih intervencija na njoj. Između tih slojeva nalaze se i svojevrsne intervencije prirode na samoj sebi, tj. razne neobičnosti („čudesa“), u koje spadaju i – nakaze. Njih je Bekon smatrao jednako prirodnim kao i netaknutu prirodu s jedne strane, i tehničke intervencije na njoj sa druge. Međutim, upravo je izučavanje nakaza, tih „otklona od uobičajenog hoda prirode“, smatrao fundamentalnim sredstvom za dostizanje krajnjeg cilja, a to je ovladavanje samom prirodom, tj. „prelaz od čudesa prirode ka čudesima tehnike“.

Petar Veliki je svakako bio vrlo dobro upućen u učenja ove vrste i stoga „Prve prirodnjačke kolekcije Kunstkamere“ otkrivaju fascinantan uvid u pogled na svet tadašnjih filozofa i prvih naučnika.

Narodna nauka

I zaista, oko ovog semena je poraslo veliko potomstvo. Rusija je vrlo brzo postala jedna od najvećih naučnih sila na svetu. U Sankt Peterburg su pohrlili strani naučnici, profesori i studenti, privučeni izvrsnim uslovima rada. Sama Kunstkamera je postala sedište Peterburške akademije nauka, osnovane 1724. (Academia Scientiarum Imperialis Petropolitana, današnja Ruska akademija nauka).

To što je Rusija početkom 18. veka imala akademiju nauka svrstavalo ju je u nekoliko najnaprednijih zemalja sveta. Ali, postojale su i neke razlike, koje je sve Petar Veliki projektovao u svojim velikim vizijama. Naime, rusku akademiju i njene naučnike u potpunosti je finansirala država, što je u to vreme bilo bez presedana.

Dublji uvid u ideje koje je Petar Veliki postavio u osnove specifično ruske nauke otvara se iz njegovog shvatanja funkcije kolekcije nakaza. Ta zbirka je pre svega, po rečima samog imperatora, služila „na korist državi“. Deformitete je skupljao i izlagao da bi „ljudi dolazili i učili se“, jer „neuki veruju da se takve nakaze rađaju od dejstva đavolskog putem magije i kletvi, čega ne može biti, nego [nastaju] zbog povrede unutrene“. Tako je, na neki način, nauka u Rusiji, za razliku od drugih razvijenih zemalja, od samog početka deklarativno bila narodna.

Čudesa prirode i čudesa ljudska

Kao što smo rekli, zdanje Kunstkamere, prvobitno sagrađeno da se u nju smesti Petrov „divni prizor“, postalo je srce ruske nauke. Središnja kula Kunstkamere i danas oslikava vizije Petra Velikog: na njenom vrhu je postavljena kugla koja simbolizuje Sunčev sistem, ispod koje stoji kolekcija bekonovskih „čudesa prirode“. Na taj način zdanje Kunstkamere predstavlja otelotvorenje veze makrokosmosa i mikrokosmosa, baš kao što su renesansni tvorci „kabineta retkosti“ i ruski imperator želeli.

I zaista, posetilac koji se popne na više spratove Kunstkamere zateći će tamo pravu riznicu „čudesa ljudskih“: kabinete prvih ruskih naučnika, knjige koje su pripadale lično Lomonosovu, opservatoriju, veliki Hotorpski globus, salu u kojoj je zasedala rana akademija nauka – jednom rečju, mesto gde je stvorena Rusija kao naučna velesila.

Autor: Nikola Lečić

Izvor: ruska reč

Priredio: V. V. M.

oOOo