ŠTA JE TO ANOREKSIJA

Anoreksija je poznata kao poremećaj u ishrani koji najčešće nastaje kao posledica držanja restriktivnih dijeta i to kod osoba koje su emocionalno i psihički osetljive. Ovaj poremećaj poznat je od 19. veka i predstavlja pojavu kod koje pojedinac prestaje imati, ili gubi, normalnu, relativno ujednačenu i ustaljenu kontrolu nad apetitom.

 

Anoreksija se najčešće javlja između trinaeste i petnaeste godine. Počinje kao držanje dijete, često u ovom periodu života mladih devojaka, da bi ubrzo prerasla u progresivno smanjivanje hrane i drastično gladovanje, uz intenzivni strah od dobijanja na težini i posledično slabljenje koje u najtežim slučajevima može dovesti i do smrti. Uporedo sa gubitkom težine razvija se depresija i različiti oblici fobija i anksioznosti, a kod izvesnih ličnosti i teža psihička patologija. Stručnjaci smatraju da je za pojavu anoreksije odgovoran pubertet sa telesnim promenama koje izaziva, kao i zahtevima koje postavlja pred mladu devojku.

Šta je to anoreksija

Anoreksia nervoza je poseban podtip ovog poremećaja u kome dijeta i opsednutost vitkom linijom mogu dovesti do ekstremnog gubitka telesne težine, preko 20 % i konsekventno do smrti pri čemu je slika o sebi drastično izmenjena i ogleda se čestu u težem obliku depresije, a u nekim slučajevima i teže patologije.

Uzroci anoreksije mogu biti raznovrsni:

  1. Genetski – smatra se da kod nekih osoba postoji nasledna predispozicija za nastanak ovih poremećaja. To mogu biti biohemijske abnormalnosti (nivo hormona i neurotransmitera). Kod osoba sa ovim poremećajem nađene su promene, ali se ne zna pouzdano da li su one uzrok ili posledica već nastalog poremećaja.
  2. Uticaj porodice i životnih okolnosti – kada je u pitanju porodični uticaj, u tim slučajevima je obolelo dete najčešće u detinjstvu bilo prezaštićeno ili zapostavljeno. Najčešće je u pitanju dete koje želi da ispolji svoja osećanja, strah od razvoda roditelja (skretanje pažnje na sebe), ne želi da odraste i anoreksijom manifestuje potrebu da i dalje bude zaštićen, manifestuje osećaj beskorisnosti. Kod obolelih od anoreksije su izuzetno česti psihijatrijski problemi u porodici (kod ove dece su tri puta češće anoreksije nego u normalnoj porodici).

Anoreksija se teško leči. Ukoliko se tretman ne započne na vreme, samo oko 25 odsto pacijenata se potpuno oporavi. U pitanju je psihološki poremećaj za koji je karakteristično namerno izgladnjivanje koje dovodi do teškog oblika mršavosti. Znakovi koji ukazuju na anoreksiju su znatniji gubitak na težini, nenormalan strah od debljanja, suva i žućkasta koža, preterano vežbanje, prestanak menstruacije, dlakavost po licu i telu.

Više od 10 miliona osoba u SAD bori se sa anoreksijom. Takođe, od anoreksije nedeljno umre jedna devojka. Taj poremećaj, koji često ima i fatalan kraj, u najvećoj meri je prisutan u zapadnim zemljama, ali su mu izloženi i ljudi u zemljama u razvoju. Istraživači su ustanovili da 80%  američkih devojaka i žena nije zadovoljno izgledom tela.

Istovremeno, kod mnogih se ne razvije poremećaj ishrane. Koliko su anoreksija i bulimija postale “popularne” pokazuje i primer otvaranja restorana u Nemačkoj koji je namenjen obolelima. U restoranu anoreksičari mogu za ručak naručiti bukvalno prazan tanjir, a bulimičari će se sigurno zadovoljiti jelom koje nosi ime ‘Vučja glad’.

Anoreksija je psihičko oboljenje koje može da ima smrtonosne posledice. Pacijenti misle da imaju prekomernu težinu, čak i ako je nemaju. Oni se izgladnjuju i preterano vežbaju. Anoreksija može da vodi ka neuhranjenosti, osteoporozi i problemima sa srcem. Takođe, može da dovede do prerane smrti ili samoubistva.

Nedostatak samopouzdanja i emotivni problemi su faktori rizika, ali neki stručnjaci navode da je najjači faktor rizika kulturološki pritisak koji veliča mršavost. Bez obzira na to što živimo u 21.veku, u periodu uspona nauke, tehnologije i medija, o ovoj podmukloj bolesti se nedovoljno govori i zna. Devojke širom sveta nisu dovoljno edukovane o tome kakve zaista katastrofalne posledice može da ima ova bolest koja najčešće počinje iz bezazlenog nezadovoljstva izgledom ili potencijalne odbačenosti u društvu zbog malog viška kilograma.

Ukoliko poznajete bilo koga smatrate da postaje anoreksičan preporučujemo Vam da se obratite stručnom licu, psihologu ili psihijatru, dok bolest još uvek nije uzela previše maha.

Ukoliko želite da se još detaljnije upoznate s ovom problematikom, na raspolaganju su vam razni stručni radovi, seminarski radovi, diplomski radovi i sva ostala stručna literatura.