VITAMINI ZA JETRU
Koji vitamini su potrebni jetri
Vitamini su velika grupa prirodnih hemijskih jedinjenja prvog porijekla. Razlitiči su po svojoj strukturi, ali svi imaju isti biloški značaj: neophodni su za čovječiji i svaki drugi živi organizam. Vitamini vrše specifične katalitičke funkcije i u odnosu na osnovne životne namirnice: ugljikohidrate, bjelančevine i masti, potrebni su organizmu u manjim ili večim količinama.
Nedostatak vitamina ili poremećaji u njihovom prometu, izazivaju vrlo ozbiljne posljedice po čitav organizam. Vitamini mogu da se kao rezerva deponuju u svim ćelijama, ali neki od njih, pretežno u jetri.
Koji su sve vitamini potrebni jetri
Ovdje ćemo spomenuti i u kratkim crtama opisati one vitamine koji su najneophodniji za funkcije jetre.
Treba napomenuti, jer je to važno za bolje razumijevanje čitave materije, da postoje dvije velike grupe: vitamini topivi u vodi, ali i topivi u mastima i uljima – liposolubilni.
Vitamin A (liposolubilan) neophodan je organizmu, a posebno za sve funkcije jetre. Zvanicna potrebna dnevna kolčina je oko 2 miligrama što je sadržano otprilike u jednoj šargarepi srednje veličine. Mnogo vitamina A kao provitamina (karotena) ima u mnogim biljkama: limunu, luku, paradajzu, pomoranči, a posebno u šargarepi.
Molekula karotena u jetri cijepa se na dvije molekule vitamina A.
Kompleks B
Vitamin B5 ili pantotenska kiselina (hidrosolubilan) je tipičan zaštitnik svih ćelija, posebno ćelija jetre. Sudjeluje u asimilaciji masnih materija.
Eksperimetalno izazvan manjak ovog vitamina kod eksperimentalnih životinja izazivadegenerativne promjene i upalne procese na jetri. Indiciran je kod svih oboljenja jetre. Dnevna doza je oko 10 miligrama što se otprilike nalazi u 50 grama kvasca, zatim u kupusu, mekinjama.
Vitamin B6 – piridoksin adermin (hidrosolubilan). Odsustvo vitamina B6 potpomaže masnu infilitraciju jetre, kao i druge ozbiljne smetnje. Važno je napomenuti da su enzimi transaminaze derivati ovog vitamina. Bez njega ne mogu se sintetizovati u organizmu neesencijalne aminokiseline što naravno otežava i sintezu bjelančevina. Kvasac i krompir naročito su bogati ovim vitaminom. Dnevna doza je 2 – 4 miligrama.
Vitamni B9 – folna ili folična kiselina je ime pod kojim je ovaj vitamin mnogo poznatiji. Negdje ga nazivaju i vitamin M (hidrosolubilan) neophodan je za jetru zbog pravilne diobe ćelije.
Vitamin B12 – cianokobalamin (hidrosolubilan) isto kao i vitamin B9 neophodan je kod diobe ćelije. Za razliku o drugih vitamina iz B-skupine može se deponovati u jetri u većim količinama.
Važno je skrenuti pažnju da se svi vitamini B-kompleksa nalaze u dosta velikim količinama u kvascu, pa proizilazi zaključak da je dobro kod oboljenja jetre, kada valja nadoknaditi deficit ovih vitamina, uzimati obični pivarski kvasac.
Važno je pomenuti i da se vitamini B6, B9 i B12 aposrbuju u organizam mnogo bolje ako se uzimaju u isto vrijeme.
Vitamin C – askorbinska kiselina (hidrosolubilan) je od kapitalne važnosti za organizam. Interveniše se u oksidoredukcionim reakcijama. Učestvuje u razgradnji toksina, iskorištavanju željeza i sl. Posebno je važan kod intoksikacije s lijekovima.
Zvanicne dnevna doza koje predlazu zdravstvene organizacije su sramno male i nemaju nikakvu terapeutsku moc. Potraziti moj kompletan prilog o vitaminu C na internetu. Otkucajte u pretrazivacu „Vitamin C, istina i zablude“ i procitajte o stvarnim dozama vitamina C koje su nam potrebne.
Vitamin E – tokoferol (liposolubilan) je vitamin reprodukcije. Posebno je važan za metabolizam masti i detoksikacione procese.
Vitamin F (liposolubilan) između ostalog odgovaran je za neke probleme u vezi sa jetrom. Njegov nedostatak ometa metabolizam nekih masnih kiselina, a pričinjava i znatne teškoće u detoksikacionoj funkciji jetre.
Vitamin K – antihemoragični (liposolubilan). Ovaj vitamin spriječava i zaustavlja krvavljenja. U jetri potpomaže sintezu bjelančevina neophodnih za koagulaciju krvi, odnosno za sintezu protrombina. Nedostatak favorizuje krvavljenja, dovodi do različitih problema sa jetrom (žutice, hepatitisi), kolika i slično. Nalazi se u mnogim biljkama: koprivi, krompiru, kupusu, paradajzu. U vezi s ovim vitaminom važno je istaći: Ešerihija koli u debelom crijevu sintetizuju vitamin K i nije ga potrebno uzimati kroz suplemente. Ovaj soj ešerihije se normalno nalazi u debelom crijevu svake osobe i jako je koristan. Ne treba mjesati sa infekcijama izazvanim ešerihija koli bakterijom. U vezi sa ovom činjenicom, kod primjene velikih količina antibiotika, bakterije budu uništene pa nema ni sinteze K vitamina.
Tada je potrebno nadoknaditi K vitamin da se ne izrode neprilike koje se javljaju u vezi sa deficitom ovog vitamina, u prvom redu različita krvavljenja.
Velike doze vitamina C
Ovdje se mozemo pozabaviti stavovima, mišljenjima i naučno izvedenim dokazima jednog nesumnjivo veliko naučnika Linusa Paulinge (1986). Da bismo bili ubjedljiviji, u pomoć ćemo pozvati i svjetsku nauku, Nacionalu akademiju prirodnih nauka SAD Yew (1973) i već spomenutog naučnika Paulinga i druge.
Da je prof. Pauling i veliki naučnik i veliki čovjek priznalo mu je čovječanstvo dva puta.
Nema oblasti u hemiji u kojoj uvaženi profesor nije ostavio najdublje tragove, zašta je 1954.godine dobio Nobelovu nagradu za hemiju. Jošđcjednu Nobelovu nagradu, ovaj put za mir, dobio je 1963.godine.
Ponovimo još jednom opće prihvaćenu činjenicu: vitamini su hemijske organske supstancije odnosno spojevi, koje organizam djelimično može proizvesti za svoje potrebe. Inače moraju se u organizam unositi hranom, što je dovoljno, pod uslovom da se normalno hranimo.
U slučaju nepravilne ili nedovoljne ishrane, nedostatak vitamina može prouzrokovati mnoge speicifične metaboličke poremećaje.
Ako je to tako, da vidimo na konkretnijim primjerima šta će se to desiti.
Naprimjer, nestašica ili manjak C-vitamina (koji se hemijski oznčava kao askorbinska kiselina) u organizmu izazvat će u toku 20-30 dana jedno oboljenje koje se naziva skorbut. Ako se nastavi sa nestašicom C-vitamina oboljenje se završava letalno.
B1-vitamin – tijamin izazvat će, u slučaju deficitarnog unošenja u organizam, slabljenje srčanog mišića, što dalje može izazvati zatajivanje srca. Također izaziva lošu probavu, teško pražnjenjecrijeva (opstipacija), želučanu atoniju, anoreksiju (loš apetit). Ukratko rečeno, izaziva bolest beri-beri. Stoga se još zove i antiberi-beri vitamin (aneurin).
Vitamin B2 – riboflavin, kao i drugi vitamini, važan je za oksidoredukcione procese u organizmu. Pothranjenost vitaminom B2 dovodi do smetnji u probavi, pečenja po koži i očima, pucanja kože po uglovima usta, duševnih depresija i sličnih pojava.
B3-vitamin – niacinamid, u organizmu djeluje na različite načine.
Nedostatak ovog vitamina izaziva različite poremećaje, od slaboumnosti i različitih vrsta psihoza, preko upala sluznice usta, do poremećaja u čitavom probavnom traktu sa jakim krvavljenjima. Nedostatak ovog vitamina izaziva pelagru. Koliko je jetra važan organ za probavu i metabolizam hrane, pa prema tome za sve životne procese, govori već i činjenica da u organizmu zauzima centralni položaj.
B9- vitamin (folna kiselina, faločin), te B12 – vitamin (cianokobalamin) neophodni su kod diobe ćelija jetre. Prof. Linus Pauling će reći: Skorbut, beri-beri,pelagra, perniciozna anemija (razorna, zloćudna slabokrvnost) i rahitis u proteklomvremenu prouzrokovali su velike patnje i bezbrojne smrti.
Danas znamo da je svaka od tih bolesti posljedica pomanjkanja vitamina.
Skorbut je poznat stoljećima, ali tek 1911. godine, postaje jasno da je za njegovnastanak kriv pogrešan način prehrane. Do 1880. godine od njega su redovito obolijevali mornari za dugih plovidbi, često se pojavljivao i među vojnicima za ratnihpohoda, među narodom pogođenom glađu, u opsjednutim gradovima, zatvorima i td.Skorbut nastaje zbog nedovoljne količine vitamina C kojeg unosimo u organizam, beri-beri zbog nedostatka vitamina B1, a pelagra zbog manjka vitamina B3.
Hemeralopija je stručni izraz na noćnu sljepoću i to je najbolji znak da u organizmu nedostaje A-vitamin.
Detaljnije infromacije o bolestima jetre, i pravilnom načinu ishrane za pomoć pacijentima sa hepatitisom, cirozom i ostalim problemima možete naći na http://jetra.org
Autor: Vedran Hasanagic
Diplomirao na Kanadskoj akademiji za prirodno liječenje (Canadian Academy Of Natural Healing). Nosilac sertifikata Kanadskog ispitivačkog odbora za alternativnu medicinu (Canadian Examining Board For Alternative Medicine). Završio Akademiju prirodne medicine u Kalkuti, Indija (Indian Academy Of Natural Medicine). Član nekoliko svjetskih asocijacija za alternativno liječenje. Specializovan za bolesti jetre i infekcije urinarnog trakta. Uređuje portal prirodnamedicina.com koji ima više od 200.000 članova.