RADOŠ LJUŠIĆ I GAVRILO PRINCIP

Kad sam pisao knjigu o Principu Gavrilu, nije mi padalo na pamet da će moje i njegovo prezime, bar, u nečem, bilo ko dovesti u vezu… Srpska prezimena

Kad sam pisao knjigu o Principu Gavrilu, nije mi padalo na pamet da će moje i njegovo prezime, bar, u nečem, bilo ko dovesti u vezu. Možda sam nesvesno predosećao koliko i prezime može da čuva ili povredi nečiji nacionalan ponos i osećanje, pa navodim primere onih koji su se poigrali Gavrilovim i mojim prezimenom.

Radoš Ljušić i srpska prezimena

Radoš Ljušić

Srpska prezimena se razlikuju, ponajviše, ako ne i isključivo, po tom da li se završavaju na -ić ili bez tog karakterističnog nastavka. Da polemičari, čak i dobronamerni, mogu da povrede nečiji nacionalan, u ovom slučaju, srpski osećaj, lep primer dao je 1914. godine Miodrag Ibrovac, činovnik Ministarstva prosvete, kasnije čuven intelektualac i profesor Univerziteta.

Gavrilo Princip i Trifko Grabež, dvojica vidovdanskih atentatora, u nedostatku materijalnih sredstava za život, obratili su mu se za novčanu pomoć. Ibrovac ih je sledećim rečima odbio, možda i opravdano, ali s  izgovorom neprihvatljivim i ponižavajućim:

Je li tebi grabež princip, a tebi princip grabež!“

Nije proteklo mnogo vremena a događaji koji su se odigrali u Sarajevu, na Vidovdan, postideli su ovog srpskog intelektualca što je dvojicu mladića oslovio pogrdnim značenjem njihovih prezimena.

Ibrovac u grdnji nije bio originalan. Pre njega je glasovit  Jaša Prodanović u listu Odjek ispisao ime jednog od najvećih srpskih novinara takođe malim slovima, pera todorović. Prodan je tim hteo da kaže da Pera Todorović nije čovek već običan stvor i predmet. Još negativnije iznenađenje, iskazao je, još glasovitiji, Jovan Skerlić koji je, pročitavši tekst, izjavio u redakciji pomenutog lista: „Pa to je prava divota!“ Ni Prodanović ni Skerlić, nisu se mogli uporediti u novinarstvu s Todorovićem.

Nešto slično, doživao sam i ja. Pišući Nove priloge za biografiju Radoša Ljušića, u kojima je predstavljen moj rad na Filozofskom fakultetu, u Beogradu i u Zavodu za udžbenike, u jednom tabloidu, moglo se pročitati sledeće: Jede, pije, sve se puši, tako radi Radoš Ljuši. Ovde je manje bitno trošenje novca, budući da sam Zavod za udžbenike bitno unapredio, već da se povredi moja nacionalna pripadnost. Pre neki dan je jedan moj ljut oponent, žandarm Srpstva, s istom namerom, izbrisao gumicom slovo ć iz mog prezimena.

Srpska prezimena najčešće se završavaju sufiksima -ić, potom na -ov, -ev, -in, -na, -ća, -lo, -ski, -sa… Prezimena na -ić, izgrađena su od muških i ženskih ličnih imena ili nadimaka, dok su ona bez -ić, nastala na razne načine. Navodim, samo, primer etimologije svog prezimena: Ljubisav, hipokoristik ili nadimak Ljuša, prezime Ljušić. Ljušići su živeli do 1999. u metohijskom mestu Istok, a jedan njihov ogranak, promenio je prezime u Milosavljević (po Milosavu). U selu Ljuša, kod Kuršumlije, nedaleko od Ðavolje varoši, živeli su Ljušići koji su, takođe, promenili prezime u Živković (po Živku). Ljušića ima i u okolini Modriče. Svi slave Svetog Jovana Milostivog.

Koliko su imena i prezimena važna za pojednica, porodicu i narod, kao bitan deo integrativnog konstituisanja nacije, tema je od posebnog značaja, kojoj se može posvetiti cela knjiga. Dopuštam, sebi, da, samo, ukažem na učestale pojave, neke sam već pomenuo, koliko je ovaj problem bitan i koliko može, pre sveg, usled uvreda, da izazove nepotrebna sporenja i srljanja u ničim opravdano uzimanje prava da se sudi o bilo čijim nacionalnim opredeljenjima. Navodim, kao primer, samo, ovu osnovnu podelu na prezimena, i to, samo, s jednom namerom, da ukažem koliko je ovakvo igranje nedopustivo, ružno i moralno sasvim neopravdano.

Uporedimo sledeća prezimena: 1) Miloradović, Antonić, Prodanović, Skerlić, Todorodić, Vučelić…. 2) Tesla, Pupin, Pešikan, Crnjanski, Ćuruvija… Sledeći primer je još zanimljiviji i, takođe, kao i prvi, spada u korpus prezimena pravoslavnih Srba: 1) Popov, Grubač… 2) Popović, Grubačić… Koliko je meni poznato, svi su Srbi i niko ne može dokazati ko su pravi, bolji, istinitiji i pozitivniji predstavnici srpske nacije. I, pitam, sebe i sve misleće ljude, ko ima pravo da procenjuje nacionalna osećanja i jednih i drugih. Svako ko se usudi da meri njihov nacionalan ponos, veliki je negativac u još neiskovanoj srpskoj naciji.

S kakvim ozbiljnim problemom se i danas suočava srpski narod kad su u pitanju njegova prezimena, s poreklom tradicionalno dubokim, smislom pregolemim, ali ni od kog srpskog intelektualca rešenim, niti, pak, s pokušajem rešenja, nek posluži sledeći primer.

Jedno prezime, koje ukazuje na zajedničko poreklo, mogu da imaju i predstavnici Srba, Hrvata i Bošnjaka, odnosno, pravoslavnih, rimokatolika i muslimana. Evo jednog od bezbroj primera: Filipović može biti Filip, Josip i Muhamed. Ako pođemo od definicije da se prezimenima čovek vezuje za svoje pretke, predstavlja po poreklu i nadovezuje na porodičnu tradiciju, moramo biti svesni i obazrivi pri svakom rasuđivanju, kao u navedenom primeru, prilikom izricanja paušalnih mišljenja i, posebno, uvreda.

Vređati bilo čiji ponos, bilo koje nacionalnosti – nije vrlina, već slabost koja proističe iz nemoći nametanja svojih ideja.

Opasno je igrati se nacionalnim ponosom i osećajima, pogotovu kad se zna da se ni Bog nije usudio da meri nacionalnu odanost pojedinca prema sopstvenom narodu!

 

Komentari:

Duška, 21. januar 2015. 15:06 #3284798

Moje prezime, devojačko je na -vić, a muževljevo na -čki, pritom sam sinu dala ime s naših bivših prostora i tako dođe taj proklet rat 91. i mog sina pita (a nije samo on) vodnik: reci, ti, meni, dečko, šta si ti!? Da on njemu, sad,  objašnjava da je Srbin od majke iz Šumadije, oca prečanskih Srba, teško jer on je, već, imao predstavu o tome ko mogu biti Srbi – oni sa -ić i -vić, sve drugo je za diskusiju…

Aleksandar, 21. januar 2015. 14:35 #3284735

Kao da je bitno kako se ko preziva, ko vodi koje poreklo. Vi ste, gospodine Ljušiću, građanin Srbije i niko nema pravo da dira u Vaše prezime, poreklo, itd. Ni u moje. Ni u bilo čije. Baviti se tematikom prezimena je nešto što liči na devedesete. List koji Vas je uvredio, možete da tužite za klevetu i diskriminaciju jer Ustav Srbije zabranjuje svaku diskriminaciju.

Izvor: http://www.novosti.rs

Priredio: V. V. M.

oOOo