LISICA KOJA ISPOVEDA

Ruska bajka o tome kako je lija ispovedala petla

 

Lija ispovednica

Jednom je lisica čitavu dugu jesenju noć lutala po šumi a da ništa nije okusila. U zoru je stigla u selo, uvukla se seljaku u dvorište i popela na sedalo kod kokošaka. Samo što se prikrala i htela da zgrabi jednu kokošku, a petlu došlo vreme da peva: odjednom on poče da maše krilima, lupa nogama i kukuriče na sav glas. Lisica se od straha tako strmoglavila, sa sedala da je tri nedelje u groznici ležala.

Ruska bajka - Lisica i koja ispoveda

Jednom se petlu prohtelo da pođe u šumu da se prošeta, a lija ga odavno prati; sakrila se iza žbuna i čeka neće li se uskoro približiti. A petao, ugledavši suvo drvo, polete i sede na njega. Lisici dosadilo tako da čeka, htela je da primami odozgo petla. Mislila je, mislila i smislila: malo ću mu polaskati. Priđe drvetu i stade ga kao pozdravljati: »Zdravo, petliću!«

‘Koji li je vrag doneo’, pomisli petao.

A lija nastavi sa svojim lukavstvima: »Ja ti, petliću, želim dobro, hoću da te navedem na pravi put i razumu naučim. Eto, petliću, ti imaš pedeset žena, a nijednom nisi bio na ispovesti. Siđi dole i pokaj se, ja ću ti sve grehove oprostiti i neću ti se podsmevati.«

Petao stade da se spušta sve niže i niže i pade pravo liji u šape. Uhvati ga lija i reče: »Sad ću ja tebi pokazati! Za sve ćeš da mi platiš. Priseti se, bludniče i pakosniče, svojih loših dela! Seti se kako sam jedne mračne jesenje noći dolazila i htela da uzmem jedno pilence, ja tada tri dana nisam ništa bila okusila, a ti zamahnu krilima i zalupa nogama…!«

»Ah, lijo!« reče petao. »Umilne su tvoje reči, premudra kneginjo! Čuj, uskoro će kod našeg arhijereja biti gozba; ja ću tad zamoliti da te uzmu da im prosfore praviš, i imaćemo mekih prosfora, provešćemo divne pretprazničke dane i pročućemo se nadaleko.« Lisica olabavi šape, a petao prhnu na hrast.