HRVATI: ,,MI SMO PERSIJANCI, NE SLOVENI!“
Teorija o iranskom poreklu naših hrvatskih komšija postaje sve aktuelnija. Poreklo Hrvata vezano za Persiju i leksičko istraživanje odakle potiču Hrvati
Naše hrvatske komšije su očigledno povređene dešavanjima koja su pratila raspad Jugoslavije, te su se opredelile se da se više ne identifikuju kao slovenski narod. U potrazi za adekvatnom alternativom, naišli su na izvanredan uspeh prilikom propagiranja svog navodnog persijskog porekla. Sami počeci prisvajanja novog narodnog identiteta su primetni od raspada bivše SFRJ. Brzo su istu priču i usvojili ističući kako su ponosni na bogatu kulturu čiji su samozvani izdanci. Nedostatak materijalnih dokaza koji bi potpomogli širenju i aktuelizaciji ove propagande objašnjavaju uništenjem za čije sprovođenje krive Slovene na koje su, kako navode, naišli po dolasku na poluostrvo.
Persijski ratnici
Okolnosti pod kojima tvrde da su dospeli na baštu Balkana ostaju neražjašnjene. Medjutim, priču o svom iranskom poreklu potkrepljuju navođenjem reči koje persijski (farsi) i naš jezik dele. Neke od njih su babaroga, aždaja, dadilja, boranija, čak, verovali ili ne i burek i djevrek (međutim, postoji mogućnost da su te reči kod nas usvojene u toku petovekovnog ropstva južne Evrope pod Turskom). Navode kako su pod pritiskom plemena na koja su naleteli slovenizirani, te napustili persijski jezik i počeli da se služe slovenskim zadržavši elemente svog rodnog.
U prilog novom etničkom identitetu daju sličnu zvučnost izmedju nacionalnog – Hrvat i gradova Arwata u Siriji, Chorwat u Indiji, jermenskog i gruzijskog Hurravat i Hurrvuhe, kao i kurdistanskog sela Hrvati. Ujedno, smatraju kako se farsi reč ,,Hurrvat“ odnosi upravo na njih. Uvereni su da taj termin potiče iz davne 3750. godine pre nove ere.
Ističu mahom slične odevne običaje. Ističu i kako su se oblačili nalik Sasanidima poredeći staru narodnu nošnju Hrvatica sa istim kod žena nekadašnjeg iranskog carstva.
Propaganda ove vrste je inspirisala nebrojane naučne radove, od kojih je možda najpoznatiji onaj čuvenog bosanskog arheologa, Osmanovića. Jedan od prvih autora teze ove vrste je profesor Orijentalnog papskog instituta u Rimu, isusovac Stjepan Krizin Sakač.
Uporedo sa usvajanjem novog identiteta, neophodno je da se prilagodi istorija ne bi li bila u skladu sa njim. Veruju da su njom pobili teoriju o zajedničkom srpsko-hrvatskom poreklu iz Bele Hrvatske i Bele Srbije. Sledi originalan odlomak koji se pozabavio poreklom i dolaskom Hrvata na ovo podneblje, a u skladu je sa sve popularnijom teorijom.
,,Sedmo je stoljeće, Avari su navalili na Dalmaciju i zauzeše 614.- 615. Salonu, Hrvati su još iza Karpata. Na putu prema obalama Jadrana prethodi utemeljenje Bijele i Crvene Hrvatske. Oni su kao nomadski narod oko 200. prije Krista migrirali u stepe i ujahali u Europu pred kraj 4. stoljeća, moguće zajedno s Hunima. Pokorili su Slavene na području sjeverne Bohemije i južne Poljske i osnovali Bijelu Hrvatsku. Slavenski jezik preuzeli su od brojčano mnogobrojnijih Slavena, ali su sačuvali hrvatsko ime koje ih je pratilo tisućama godina unazad, prvi puta spominje se kao Harahwaiti iz 3750. prije nove ere.
U 7. stoljeću došavši na rimsko područje nazivaju ih Slavenima. Prateći kronološki povijesna imena Hrvata pratimo ujedno i njihovu migraciju iz Irana i Afganistana (Harahvaiti i Harauvati) pa na područje Armenije u Gruzije (Hurravat i Hurrvuhe), do Crnog mora Horoouathos i napokon na obalu Jadrana (Croati). U 4. stoljeću Hrvati prodiru u područje naseljeno Antima i osnivaju Crvenu Hrvatsku (na području današnje Ukrajine) gdje ih nazivaju Horiti. U vikinških putopisaca ova je zemlja nazivana Krowataland. Kod ruskih i poljskih putopisaca nazivani su Carvati, Rothe Krobatthen i Horvaty. Ukrajinska se Hrvatska po smrti kralja Mezamera ujedinjuje s Bijelom (zakarpatskom) Hrvatskom u Veliku Hrvatsku. Glavni grad ove države bio je današnji Krakov. U šestom stoljeću antsko-slavenski savez se raspada pod pritiskom Avara. Anti nestaju. Hrvati se podigoše i potjeraše Avare do Jadrana gdje su utemeljili drugu Crvenu Hrvatsku. Ovdje su oni trebali stići negdje u drugoj polovici 7. stoljeća. (Prema caru Herakliju ipak su već 630. otjerali Avare i Slavene s Jadranske obale.)’’
Autor: Miodrag Milutinović
Bedastoće. Hrvati su slavenski narod kao i susjedi Slovenci i Srbi. Odlično razumijem i jedne i druge i ne treba mi prevoditelj koliko god se neki prave Englezi i žele to promijeniti. Meni ne treba drugih dokaza da pripadam slavenskom narodu.
Pozdrav iz Zagreba
Ovaj tekstopisac baš nalupao, ajde obnovi ponovo poreklo ovih naroda na ovim prostorima pa ponovo objavi tekst, rado ću ga pročitati ali bez izvrtanja činjenica.
Diana, slažem se.
Pozdrav iz Zagreba
Možda bismo na svoje porijeklo mogli gledati kao što to opisuje Bill Bryson:
„Svaki atom koji posjedujete gotovo je sigurno prošao kroz nekoliko zvijezda i bio dio milijuna organizama na putu da postane dio vas. Svi smo tako bogati atomima i tako brzo reciklirani poslije smrti, da je veći dio naših atoma, procjenjuje se, oko milijarda za svakoga, možda jednom pripadala Shakespeareu. Još je po jedna milijarda potekla od Bude, Džingiskana i Bethovena ili bilo kojeg drugog povijesnog lika kojeg se sjetite. . . . Kad umremo, naši će se atomi razdvojiti i razići kako bi drugdje našli svoje korisnike – kao dio lista, drugog ljudskog bića ili kapi rose.“