POČINJE NESTAŠICA VODE U SVETU

Pijaća ali i industrijska slatka voda počinje da se izvozi usled suša i sve većih potreba za vodom

 

Klimatske promene, tj ekstremno sušni periodi, kao i generalno sve veća potreba za vodom u nekim državama sve češće dovode do potrebe uvoza slatke vode. Koliko god da je za naše okolnosti to prilično nezamislivo, u svetu je sve više takvih slučajeva.

Nestašica vode u svetu - Slatka voda počinje da se izvozi

Preti li globalna nestašica vode u svetu

Primera radi, tokom suše 2008. godine Španija je uvozila slatku vodu iz Francuske.

Iste godine, Kipar je uvozio vodu iz Grčke.

Aljaske kompanije su još 2010. godine  smatrale da je već postalo isplativo izvoziti vodu i na dalje destinacije, što zbog sve veće tražnje, što zbog mogućnosti da zbog smanjenog transporta deo tankera bude bez posla. Moguće destinacije: Indija, Karipska ostrva, jugoistočna Azija, Arapsko more. Ipak, i tu postoje prepreke, poput “konkurencije” u sistemima za desalinizaciju, niskog standarda država koje bi kupovale vodu, ali i mogućeg smanjenja domaćih hidropotencijala, čime se smanjuju kapaciteti za proizvodnju el. energije.

Što se tiče najnovijih događanja po pitanju izvoza slatke vode u Evropi, Turska od sredine jula ove godine počinje transport vode cevovodima ka severnom delu Kipra. Sedamdeset i pet miliona kubnih metara vode godišnje biće transportovano cevovodom postavljenim 250 metara ispod površina mora. Pored Kipra, postoje najave izvoza vode tankerima u pojas Gaze, kao i dalje po bliskom istoku. Turska je već izgradila 150 miliona dolara vredan terminal na ušću reke Manavgat, na kojem bi se punili tankeri za transport slatke vode.

Ovde inače možete pogledati kako izgleda oglas za prodaju 50 gigalitara vode Novozelandske kompanije AquaZeal.

Postoje države koje više od 50 godina imaju problem sa snabdevanjem pijaćom vodom. Singapur je još tokom 60-ih i 70-ih godina zavisio od uvoza vode iz Malezije. Danas, nakon više decenija borbe za vodu, Singapur pored uvoza koristi i druge metode, poput desalinizacije, sakupljanja atmosferskih padavina (na 2/3 od ukupne površine grada-države!), reciklaže vode, čak i reciklaže industrijske otpadne vode. To ih naravno nije sprečilo da postanu jedna od najobrazovanijih nacija i ekonomija sa najinovativnijim okruženjem na planeti.

 

 

Nikola Grujičić

https://novaparadigma.wordpress.com/