VERA I VEROISPOVEST

 

Vera se po pravilu zamenjuje sa veroispovešću iako su to veoma različiti pojmovi, jer dok vera zavisi od količine i kvalitete znanja o sebi i okolini, veroispovest zavisi od geografije, tako je sigurno da će stanovnik Meke-Saudiska Arabija, biti Musliman, Safeda-Izrael bit Jevrej, Vatikana, Katolik, Valjeva, Pravoslavac itd Doduše u veroispovesti je bitna i količina NEznanja kao i kvaliteta tog neznanja, koja se slavi kao vrlina (slepog) verovanja.

Ritual druida Stonehendž sunčeva ravnodnevnica Vera i veroispovest

Ritual druida – Stonehendž, Engleska

Dok se vera po pravilu pretače u život kroz nauku, zadovoljstvo…. gubeći obilježja vere, veroispovest se pretače u život kao slepi fanatizam, gubljenja JA radi sleđenja nekog drugog.

U zavisnosti o količini i kvaliteti znanja, postoje i razne vrste verovanja pa tako verovanja možemo deliti na razne načine;

-racionalna i neracionalna,

-prirodna I veštačka

-organizovana i ne organizovana,

-lična i kolektivna,

-verovanje u materiju ili intelekt ili duh ili mešavinu,

-itd (lista je duga skoro koliko i razlike među ljudima)

Verovanje u boga/bogove uz potrebu za isticanjem ličnog verovanja, stvara potrebu da se ta vera u boga/bogove podeli na razne (obično suprotstavljene) načine te tako istakne važnost sopstvenog verovanja;

-monoteizam (jedan bog) i politeizam (više bogova),

-religije i kultove,

-materijalističko i duhovno verovanje

-državna ili intimna

-itd.

Sama postavka da različite grupe veruju u različite bogove ili različitog jednog boga ukazuje na činjenicu da je takvo verovanje nešto što su ljudi izmislili i prekrajali po potrebi svojih vođa tj. moćnika. Zbog te i takve vrste nametnutog verovanja, stvorili su se bogovi i svetci po uzoru i idealima moćnika, zato po pravilu imamo dobrog i lošeg boga (po pravilu naš je dobar a onaj drugi (što nije naš) je loš) ili set bogova – svetaca koji nose karakteristike moćnika te karakteristike koje bi moćnici voleli da imaju ali i set zlih bogova – svetaca kojima moćnici opisuju, kako oni vide druge, one koji nisu njihovi sledbenici/vlasništvo.

Življenje u i sa Prirodom je dovodilo do upoznavanja zakonitosti koje vladaju a nestrpljivost u življenju i učenju tih zakonitosti je dovela do prvih različtih mistificiranih verovanja. Dugim vremenom učenja i saradnje mnogih generacija se došlo do razumevanja Prirode u sebi i oko sebe. Tu mudrost razumevanja, sebe i okoline, staru desetak hiljada godina nazivamo VERA.

VERA nije obožavanje boga ili bogova van sebe ali nije ni egoističko zamišljanje sebe kao boga, već je jednostavno upoznavanje i prihvatanje ličnog i kolektivnog potencijala i odgovornosti što nam život pruža. VERA je hiljadama godina pre moderne nauke učila o neraskidivoj povezanosti nas i naših predaka koju sada svi znaju kao trag predaka u svakoj našoj ćeliji – DNK, istovremeno VERA je učila i o našoj neraskidivoj povezanosti sa našom okolinom o čemu se moderno znanje (po ko zna koji put) tek stiče. VERA uči tehnike življenja i razvijanja pojedinca te komunikaciju (bez posrednika) sa predcima – bogom ali i komunikaciju sa potomcima, odkrivajući nam veliku sliku života, našim umom i radom stvaranu.

VERA je bila duhovno intelektualni sistem mudrosti naroda, koja se širila i opstajala, čuvana javnošću i svepripadnošću, svih zainteresiranih pojedinaca cele narodne mase. VERA je kao i tadašnji sistem življenja bila balansirano učenje i uživanje slobodnih pripadnika zajednice koji se ubrzano razvijaju na principu opšte saradnje.

NasIlnim samozoliranjem od celine naroda stvarani su disbalansirani sistemi življenja koji su prouzrokovali teške uslove življenja i preživljavanja iz kojih se stvorio materijalistički sistema življenja. Paradoksalno Materijalisti svih sistema vladavine nad masom ubeđuju, relativno veoma uspešno, narod da je taj prelazak na Materijalno življenje “civilizaciski napredak”. Samoizolirana grupa je nakon pada u životne teškoće umesto jednostavnog traženja saradnje i pomoći, koja bi im bila maksimalno pružena, iz svoje samonapravljene teške životne situacije odlučila izaći pronalaskom “ekonomski efektivnijeg sistema” tj nasiljem i pljačkom.

Nepotrebno nasilje i pljačkanje “drugih” se vremenom širilo sve dalje, prisiljavajući za materijalizam nespremnu zajednicu na prihvatanje nove realnosti – ulazak u Materijalistički sistem življenja u kojem se polovina rada troši na “osiguranja” i ratove, umesto kao dotada, 100% za udobnost i napredak života. Taj i takav materijalistički sistem življenja je stvarao i adekvatne materijalističke sisteme verovanja, raznih kultova “svega i svačega” da bi se usavršavanjem (organizacije zla) materijalističkog sistema došlo do prve državne religije. Državna religija je imitirala sistem vlasti koji je zbog veličine prostora i sporosti te teškoće transporta bio polimeran tako recimo današnja najstarija religija Hindu ima kao i ondašnji sistemi življenja više glavnih bogova/moćnika sa mnoštvom manjih bogova/moćnika u kojoj se uopšteno zna rang tj važnost ali bez stroge organizacije uz dozvolu da lokalno “manji bogovi” tj moćnici bivaju glavna božanstva. Kasniji sistemi materijalizma su se usavršavali (u zlu) pa je stvoren piramidalni sistem vlasti sa jednim moćnikom na vrhu što je stvorilo uslove za stvaranje prve monoteističke državne religije – Judeizama iz kojih su (ne odričući se prethodnika) nastale i druge monoteističke državne religije (Hrišćanstvo, Islam, Katoličanstvo, Protestantizam…)

Milenko Grubor