LUGOLOV JOD

Lugolova otopina sastoji se od 5% joda i 10% kalijevog jodida. To je antiseptik s jakim antibakterijskim, antivirusnim i antifungalnim delovanjem.

 

Službena medicina Lugolov jod sada preporučuje prvenstveno za spoljnu upotrebu a samo u izuzetnim slučajevima za akutno lečenje nekih endokrinih bolesti.

Lugolova otopina Lugolov jod

Lugolov rastvor (lat. Iodi solutio aquosa sin. solutio Lugoli) ili Lugolov jod je vodeni rastvor joda koji ima široku primenu kao antiseptik, reagens i, veoma retko, kao suplement joda. Naziv je dobio po francuskom lekaru, Žan Gijom Lugolu, koji ga je prvi spravio.

Lugolov jod je mrkocrveni rastvor koji sadrži 5% joda u 10% rastvoru kalijum-jodida, što čini koncentraciju joda od oko 130 mg/ml. Jod je nepolaran molekul, veoma slabo rastvoran u vodi, pa prisustvo kalijum-jodida olakšava rastvaranje preko formiranja trijodidnih jona. Identifikacija se vrši na jodidni jon, najčešće putem njegove oksidacije do elementarnog joda pomoću permanganata u kiseloj sredini, pri čemu se organski sloj (najčešće hloroforma) boji ljubičasto. Rastvori slični po sastavu Lugolovom, koriste se kod jodometrijskih titracija.

Antiseptička svojstva joda se koriste za sterilizaciju svake površine i materijala u bolnicama. Jod je izvrstan mikrobicid sa širokim rasponom djelovanja što uključuje sve važne mikroorganizme vezane uz zdravlje kao što su probavne bakterije, probavni virusi, bakterijski virusi, gljivice i ciste protozoe.

Osim kao lokalni antiseptik u tretiranju rana, Lugolov rastvor se koristi i za detekciju prisustva skroba u organskim smešama, gde jod interaguje sa agregatima skroba, ugrađujući se u heliks amiloze što se vidi kao mrkoplavo obojenje. Kod patološkog stanja amiloidoze, naslage ovog polisaharida mogu biti toliko obimne, da se zahvaćena tkiva intenzivno boje u kontaktu sa Lugolovim reagensom. Tokom kolposkopije, na vaginu i grlić se nanosi Lugolov reagens, pri čemu se normalno tkivo boji braon, dok svetlija obojenja ili potpuni izostanak obojenja može da ukazuje na patohistološke promene i indikuje potrebu za biopsijom. Ovo se naziva Šilerovim testom.

Lugolov rastvor – Lugolov jod se nekada koristio i kao suplement joda, kod odraslih obolelih od hipotireoidizma, ali je danas ta primena potisnuta, i uglavnom zamenjena preparatima jodata ili jodita. Neposredno posle Černobiljske katastrofe, u Poljskoj je Lugolov jod primenjen na gotovo celu populaciju u profilaksi akumulacije radioaktivnog joda (131I) u tireoidnoj žlezdi.

Kao antiseptik, Lugolov jod mogu zameniti drugi preparati joda, alkoholni analog odn. tinktura joda ili preparati koji sadrže jodofore, npr. povidon-jod.

Simptomi nedostatka joda uključuju:

  • grčeve u mišićima
  • hladne ruke i stopala
  • sklonost debljanju
  • lošu memoriju
  • zatvor
  • depresiju
  • edem
  • mijalgiju
  • slabost
  • suhu kožu i
  • lomljive nokte.

Njegovi izvori uključuju većinu morske hrane (oceanska riba, ali ne svježa riba, školjkaše, osobito kamenice), nerafiniranu morsku sol, kelp i ostale alge, te riblju juhu, maslac, ananas, artičoke, šparoge, tamnozeleno povrće i jaja. Određeno povrće, kao što su kupus i špinat, može blokirati apsorpciju joda kada se jedu sirovi ili nefermentirani. Jedenje ribe vam neće pružiti joda u miligramskim količinama. Kako biste dobili 13,8 mg joda, morali biste pojesti oko 9 kg ribe dnevno.