MAFIJA U EVROPI

Koliko je veliki organizovani kriminal u EU. Kako mafija vlada Evropom i gde su glavni problemi

 

Mafija (italijanski: mafia) je naziv za zločinačko udruženje koje potiče sa Sicilije iz 19. veka kada je bilo poznato pod imenom La Cosa Nostra (italijanski: naša stvar). Predstavlja relativno labavo organizovan savez bandi kriminalaca koji dele sličnu strukturu i kodeks ponašanja, u kome je jedan od ključnih elemenata omerta ili „zakon ćutanja“. Grupe, poznate kao „porodice“ ili „klanovi“, obično svoje kriminalne aktivnosti imaju ograničene na tačno određeno područje – gradove ili pojedine četvrti.

Izraz mafija je, s vremenom, postao sinonim za svaku jaču ili veću kriminalnu organizaciju, tako da se danas npr. govori o albanskoj, crnogorskoj, hercegovačkoj ili ruskoj mafiji.

Da li Mafija vlada Evropom - Organizovani kriminal u EU

Da li Mafija vlada Evropom?

Mafija hara Evropom

Najnovija italijanska studija pokazala je da mafija ima vrlo razrađenu mrežu ilegalnog poslovanja u Evropi. Tu ni Nemačka nije izuzetak – naprotiv, neki od njenih gradova su glavna uporišta privrednog kriminala.

Italija je kolevka mafije, ali mafijaške strukture su odavno rasprostranjene u čitavoj Evropi, a njihova žarišta se nalaze u Parizu, Madridu ili Berlinu. To je pokazala studija sprovedena na Katoličkom univerzitetu Svetog srca u Milanu. Autor studije, profesor Mikele Rikardi, procenjuje da kriminalci na kopijama proizvoda poznatih firmi, trgovini drogom ili švercu cigareta zarađuju više od 100 milijardi evra godišnje – od čega 42 milijarde otpada na lažne modne artikle. Rikardi smatra da je proizvodnja odeće pod lažnim brendovima vrsta kriminala koja je još uvek potcenjena.

Sebastijan Fidler, zamenik predsednika Saveza nemačkih kriminalističkih službenika, u razgovoru za DW je te procene čak nazvao „konzervativnim“ – prema njegovim rečima, organizacija industrijskih zemalja OECD smatra da samo u Nemačkoj kriminalne organizacije obrću 50 milijardi evra godišnje. On podseća da milanska studija ne uzima u obzir – poreski kriminal.

Intenzivno gotovinsko pranje

Za istražne organe je veliki problem to što se prihodi od organizovanog kriminala veoma brzo ulivaju u legalnu privredu. „Kriminalac tako prikriva pravo poreklo svoje robe i ona dobija legalna obeležja“, kaže Fidler. On dodaje da se tako veoma često posluje u ugostiteljstvu, zbog intenzivnog protoka gotovine, ali i u građevinarstvu, posebno u javnoj gradnji. Profesor Rikardi to ovako objašnjava: „Postoje subvencije, postoji sektor javnih nabavki, kao i kriminalne grupe koje mogu da podmite ili zastraše političare, ili prodru u političko-administrativna tela, i onda imaju lak posao.“

No, kriminalci koriste i nove branše poput obnovljivih energija, jer njihova kontrola još nije dobro razvijena, smatra Rikardi: „To kriminalci koriste da bi se infiltrirali u te sektore“. Sebastijan Fidler ukazuje da je i pranje novca veliki problem za legalnu privredu, jer „vodi u masivno manipulisanje konkursima“, što je takođe fenomen kome se ne pridaje dovoljno pažnje. Zato je u interesu svakog preduzeća da se razotkriju načini prljavog poslovanja konkurentskih firmi u koje su se uvukli kriminalci.

Mafiji je bolje u Nemačkoj nego na Siciliji

Banke, gradilišta, igre na sreću… Jedva da postoji neki privredni sektor u Nemačkoj u kom nema organizovanog kriminala. Ali izgleda da čak i nemački sudovi pred tom činjenicom radije žmure, ne na jedno, već na oba oka. (12.04.2014)

Treba im udariti na imetak

U studiji su nemački gradovi Keln, Duizburg i Štutgart opisani kao uporišta italijanske mafije, a Berlin kao stecište mračnih biznismena iz Rusije, aktivnih na tržištu nekretnina. Nije li to preterano? Ni u kom slučaju, kaže Fidler: „To mogu apsolutno da potvrdim, pri čemu je u pitanju samo malo deo problema koje imamo.“ Nemačka, nažalost, „nije sklonište, već je prostor za investicije italijanske mafije“. Upitan za moguća rešenja, on je rekao da je jedno najvažnije: „Mere moraju da se odraze na imetak počinilaca“. Jer, materijalno bogatstvo je nerv organizovanog kriminala i njegovog suzbijanja ne može biti dok se ono ne poljulja. Ovaj stručnjak za kriminal smatra da nemačka vlada nema sveobuhvatnu strategiju borbe protiv mafije.

Mikele Rikardi zna kakva su iskustva Italije u toj borbi. On kaže da je već 30 godina najefikasnija policijska mera bila „zaplena firmi koje kontrolišu zločinci“, i da bi nju trebalo da primenjuju i druge zemlje. Pored toga, u policiji i civilnom društvu treba razviti svest o tome da su se kriminalci infiltrirali u privredu i da privreda može postati zavisna od njih.

Političare „treba naterati“ u akciju

Poreske oaze i organizovani kriminal predstavljaju „savršeni par“

Da bi borba protiv mafije bila uspešna, potrebno je razvijati i međunarodnu saradnju. To nije lako – trenutno su, recimo, odnosi EU i Rusije pomućeni zbog Ukrajine. No, Sebastijan Fidler smatra da i unutar EU moraju postojati jasna pravila; kada je Evropska komisija razmatrala dodelu kredita za pomoć Kipru, odjednom se našla u čudu jer se ispostavilo da je ta ostrvska zemlja mašina za pranje novca sumnjivih ruskih biznismena. „Komisija mora u svakom trenutku da zna kao se pojedine zemlje ponašaju kada je reč o prevenciji pranja novca.“

U vezi s tim i Evropska unija mora da učini više na planu borbe protiv poreskih oaza, jer one su najčešće tesno povezane sa pranjem novca. Mikele Rikardi smatra da je njegova studija korisna zbog toga što ukazuje na posebno ugrožene provredne grane, ali i geografska žarišta, tako da policija u pojedinim zemljama može da identifikuje i bolje nadgleda situaciju. Sebastijan Fidler kaže da će ga u Nemačkoj „radovati svaka istraga koja može da unese malo svetlosti u mrak“, kao i da „mnoge političare treba naterati“ da na tom planu nešto učine.

 

Kristof Haselbah

Izvor: DW