LJUDSKA PRIRODA

Kratki traktat o ljudskoj prirodi ili od Orvela do Dostojevskog

.

Ljudskoj prirodi ne treba dopustiti da se razbukta.

Kameleon i Ljudska priroda od Orvela do Dostojevskog

Uopšte uzevši, ljudska priroda nije iskoračila iz nagonskog sveta, tzv. primarnih procesa i Principa zadovoljstva, a još manje je uzrasla do razina koje otvaraju visine za razumevanje pojma lične Slobode, ili pojma Boga.

Ona u sebi sadrži dramatičan eruptivni potencijal, destruktivnu esenciju najmorbidnjih ontoloških atavizama i samo njen strogi nadzor kroz ultimativno zakonodavstvo može ostaviti nadu da čovečanstvo može biti spašeno.

Pri tome, ne zavaravajmo se retkim primerima bogougodnog poslušanja, uzvišenim i podviga dostojnim delima usamljenih pojedinaca, oni nisu kriterijum optimizma, već potvrda bolne i sumorne spoznaje. Autentično unutrašnje, samoizrastajuće osvešćivanje vrste se neće dogoditi nikada, ili barem ne, na nehibridan način. Evolucioni plato je dostignut i nikakav spontani razvojni pomak nije više moguć.

Moguća je, pod određenim uslovima, kontrola ljudske prirode, i u tom smislu, privremena, neznano duga, orvelijanska osamdesetčetvrtizacija vrste, možda predstavlja jedini put ka fjodorizaciji iste i onoj konačnoj „lepoti koja će spasiti svet“.

 

Stanimir Trifunović