Šta je padavica i kako se leči epilepsija

SVETA BOLEST

Šta je padavica (epilepsija) i kako se leči epilepsija od napada padavice. Simptomi padavice i kako izgledaju napadi epilepsije

Padavica je opće poznat naziv za epilepsiju, koji ujedno opisuje i glavni znak, a to je padanje u nesvijest. Doduše, pomno istraživanje ove bolesti otkrilo je da postoji i padavica kod koje bolesnik ne pada.

Padavica je poznata od pamtivijeka. Uvijek se smatralo da je teška bolest; to se vidi i po našim narodnim nazivima; u Zagorju se govori o »goropadnoj bolesti« ili »velikom betegu«, u Slavoniji kažu »velika bolest « ili »grda bolest«, neki govore o »mrskoj bolesti«, »goropaštini«. Danas nije opravdano upotrebljavati tako teške izraze jer se bolest može uspješno liječiti.

Epileptični napad

Prije više od tisuću godina u staroj su Grčkoj smatrali da je čast imati tu bolest. Nazivali su je »sveta bolest«, morbus sacer, u uvjerenju da je takva osoba od bogova nadarena, da ima duševne sposobnosti koje drugi ljudi nemaju. Bilo je više znamenitih ljudi u povijesti čovječanstva koji su bolovali od padavice.

Padavica je bolest poremećaja rada jednoga dijela mozga. Zbog prejake nadraženosti kore velikoga mozga dolazi do gubitka svijesti i grčeva u tijelu. Različiti uzroci mogu dovesti moždanu koru u takvo stanje, stoga padavica nije dijagnoza bolesti, nego samo jedan njen znak, simptom. Napadaje mogu izazvati tumori mozga, upale u mozgu i moždanim ovojnicama, otrovanja (npr. alkoholom), povrede glave, posljedice tih povreda.

Vrlo je važno ustvrditi uzrok simptomatske padavice, jer se prema tome određuje i liječenje. Na žalost, danas još ne možemo razjasniti uzroke svakoga pojedinačnog oblika padavice. Zato postoji velika grupa genuinih epilepsija čije uzroke samo djelomično poznajemo.

Ako u porodici ima bolesnika od padavice, veća je vjerovatnost da će takvih bolesnika biti i u slijedećoj generaciji. No može se dogoditi da se rodi zdravo dijete, iako i otac i majka boluju od te bolesti. Nepoznajemo pravilo po kome se padavica nasljeduje, zato je teško dati savjet roditeljima.

Kako je to složeno pokazuje slučaj bolesnika čiji je otac imao padavicu. Kada je i on obolio od iste bolesti, ustanovljeno je da uzrok nije bio nasljeđe, nego povreda glave za vrijeme teškoga poroda. Nestručnjaci često smatraju da je padavica bolest koja dolazi samo u napadajima. Na žalost, nije tako. Kod vrlo velikoga broja bolesnika dolazi do promjena u karakteru i ponašanju. Teži epileptičari obično su misaono jako usporeni, govore polagano i opširno, drže se jedne teme i »ljepljivi« su do te mjere da je s njima teško razgovarati i slušati ih. Zbog svoje usporenosti i psihičke neelastičnosti smetaju sredini u kojoj rade ili žive.

Druga je osobina epileptičara razdražljivost; vrlo su osjetljivi i lako se uvrijede. Razdražljivost se može javljati povremeno ili trajno. U takvim stanjima napetosti dovoljna je sitnica da oštro reagiraju, ili da se fizički obračunaju; mogu postati prgavi, osvetoljubivi i neugodni.

U ovom stoljeću došlo je do velikoga napretka u ocjenjivanju padavice. Pronalaskom aparata elektroencefalografa omogućeno je snimanje tjelesnih električnih valova u mozgu. Postupak se zove elektroencefalografija, ili skraćeno EEG. Ova pretraga ne boli i nije neugodna; slična je elektrokardiografiji (skraćeno EKG), pretrazi kojom se snima rad srca. U oba slučaja stavljaju se metalne pločice kao posrednici između tijela i posebnoga aparata koji snima električnu napetost i rad organa. Kod EKG, pločice stavljaju u područje srca, ruku i nogu, kod EEG u obliku posebne kape na glavu.

Istraživanja su otkrila da postoje epileptični valovi i kod bolesti koje se nisu dovodile u vezu s padavicom. To su posebne vrste glavobolje, smetnje ponašanja, ili neka druga stanja.

Veliki napadaji padavice

U napadaju bolesnik problijedi, zapjene mu se usta, sruši se na zemlju, zaškripe zubi, a ako se među njima nađe jezik, može ga pregristi. Bolesnik je u dubokoj nesvijesti i ne osjeća nikakav bol. Trzajevi tijela i udova više ili manje su ritmički i postepeno prestaju. Usta su plava, bolesnik isprekidano diše. Takav napadaj može trajati od pola minute do nekoliko minuta. Nakon toga bolesnik se postepeno budi. Poslije napadaja osjeća se izmučen, slab, iznemogao. Ponekad zaspi tvrdim snom, koji traje kratko ili nekoliko sati. Tek poslije toga osjeća se normalno svjež.

Veliki napadaj dolazi iznenada. Može doći na javi, u snu, u svim mogućim okolnostima. Budući da se to događa naglo, bolesnik se može ozbiljno povrijediti ako padne na peć, pod auto, pod stroj. Može i smrtno stradati.Bolesnici osjećaju strah koji nije bez osnova. Iako sam napadaj nikada ne dovodi do smrti, tragičan svršetak mogu izazvati druge okolnosti.

Bolesnici doživljavaju poseban osjećaj prije napadaja, koji traje nekoliko trenutaka ili dulje: zasljepljujuću svjetlost, prikaze, jak osjećaj neugode, blaženstva; to predosjećanje nazivamo aura (opisao ga je F. M. Dostojevski u »Idiotu«). Ako bolesnik ima auru prije nastupa grčeva i nesvijesti, imat će vremena da se skloni od opasnih mjesta; tako aura, kao alarmni signal, pomaže bolesniku.

Razmaci između pojedinih napadaja mogu biti vrlo kratki pa se može dogoditi i više napadaja u jednom danu. U drugoj krajnosti napadaji se mogu javljati svakih nekoliko tjedana ili nekoliko godina; mogu dolaziti u pravilnim ili nepravilnim razmacima; uvijek mogu nastupiti iznenada. Ako se nižu tako brzo da bolesnik između pojedinih napadaja ne dolazi k svijesti, govorimo o statusu epilepticusu. Takav bolesnik mora hitno u bolnicu jer postoji ozbiljna opasnost da uzastopni napadaji dovedu do iscrpljenosti organizma i smrti.

Veliki napadaji česti su oblik padavice, ali ima i drugih bolesti koje mogu izazvati slična stanja. I kod histerije postoje jednako dramatični napadaji sa smanjenom sviješću. Međutim, histerični napadaj ne dolazi u snu, obično se javlja u prisustvu jedne ili više osoba, grčevi u udovima nisu ritmički, a pokreti su praćeni govorenjem ili vikom, bolesnik kao da proživljava neku scenu.

Druge vrste napadaja epilepsije

Postoje i mali napadaji: bolesnik izgubi svijest samo trenutak, ne ruši se, ali se ukoči, zaustavi u pokretu i mislima. Kada nakon nekoliko sekunda nastavi govoriti, nema osjećaj da se nešto s njime dogodilo, da je bio duhom odsutan. Mali napadaji, koji se zovu i »petit mal«, mogu se javljati mnogo puta u toku dana i zajedno s velikim i drugim napadajima. Postoje i napadaji kada bolesnici izvode neke pokrete, smiju se ili nešto mrmljaju. Neupućenima se to čini kao neobično ili neumjesno ponašanje.

Zbog toga smatraju da to nije bolest, sve dok se dalje ne razvije.

Napadaj se može očitovati i samo na jednom dijelu tijela; u tom slučaju doći će do grčenja samo jedne ruke, noge, stopala. Bolesnik neće gubiti svijest, a pogođeni dio tijela ne može se smiriti ni najjačom voljom. Umjesto takvih napadaja, koji se izražavaju tjelesnim znakovima, mogu se javiti i sumračna stanja u kojima bolesnik nekoliko minuta, ili čak nekoliko dana, otpočinje radnje kojih nije svjestan. Najčešće odlazi nekamo na put; bez ikakve pripreme sjeda u vlak ili autobus; na pitanje konduktera ili suputnika odgovara smeteno, što upada u oči, ali se tumači kao pijano stanje. Imali smo bolesnika koji se našao u vlaku, a nikamo nije namjeravao otići. Kada je vlak zatutnjio prolazeći preko mosta, iskočio je i zadobio teške tjelesne povrede. Taj oblik epilepsije naziva se fugue, bijeg. Ponekad se događa da je neobjašnjiv bijeg djece od kuće upravo takav poremećaj.

Druga najčešća radnja u sumračnom stanju jest potpaljivanje požara. Događa se da bolesnik zapali gospodarsku zgradu, sijeno ili kuću onih s kojima je u zavadi; ali podmetnut će požar i sasvim nepoznatim ljudima. Epileptični bolesnik takve radnje obavlja prisilno, nasvjesno, nagonski.

U padavičare se ponekad ubrajaju i bolesnici koji noću ustaju u snu; obično ih nazivaju mjesečarima. U medicini se ta pojava naziva somnambulizam. Poznato je da mnogi ljudi u snu govore, a ponekad ustaju iz kreveta, manji broj izlazi iz sobe ili kuće, nesvjestan onoga što čini. Mjesečarima ih zovemo zato što se to najčešće događa za punoga Mjeseca, naročito ako zrake direktno upiru u bolesnika. Kao što utječe na plimu i oseku na moru, Mjesec vjerojatno utječe i na centralni živčani sustav, pa može izazvati podražaje koji se očituju u različitim pokretima. Sve trzajeve, pojave nesvijesti, neobičnoga ponašanja, ako dolaze ma mahove, valja podvrgnuti liječničkom ispitivanju.

Biljne kapi koje harmonizuju rad mozga – mogu pomoći i kod padavice

Frasi

Svakom je roditelju poznat taj naziv; kaže se i frazi. U medicini ne postoji poseban naziv, nego se govori o febrilnim konvulzijama, što znači o grčevima za vrijeme visoke temperature. Najčešće su u male djece, lako se u narodu govori o dječjoj padavici, činjenica je da samo jedan dio malih bolesnika oboli od prave padavice. Frasi u djeteta ne moraju izazvati uzbuđenje ili paniku roditelja, jer grčevi u temperaturi uglavnom prolaze bez trajnih tragova. U najvećem broju slučajeva EEG nalaz je uredan.

Genuina epilepsija je epilepsija bez razjašnjenoga uzroka; najčešće se javlja u dječjoj i mladenačkoj dobi. Ako se prvi napadaj padavice javi u odrasloj dobi, naročito poslije 40. godine života, onda je riječ o padavici koja je simptomatskoga karaktera i kod koje često možemo prepoznati uzrok.

Dječje epilepsije imaju dobar tok, ili dobru prognozu, kako kažu liječnici. Obično prestaju u pubertetu, između 13. i 18. godine. Međutim, to nije razlog da se napadaji lako shvate. Liječnička je pomoć prijeko potrebna.

Valja spomenuti još i noćni strah, trzanje u snu ili poslije sna, s uzbuđenjem i vriskom djeteta. Medicinski je izraz pavor nocturnus, noćni strah. Dijete se u napadaju straha budi i viče. Roditelji imaju osjećaj da ih ne primjećuje i vidi prikaze. Takvu djecu vrlo je teško umiriti. Ujutro se obično ničega ne sjećaju. Takav strah često se javlja prvi put nakon jakoga uzbuđenja, npr. ako je dijete napao pas, ako ga je netko prestrašio ili pretukao. To ne mora biti fras, ili padavica, pa je panika nepotrebna.

Ako se strahovi ponavljaju, valja potražiti savjet liječnika.

Liječenje padavice

Bolesnik mora poznavati postupke liječenja jer je neophodna njegova suradnja. Najvažnije je da se lijekovi uzimaju stalno. Varav osjećaj da između pojedinih napadaja nestaje bolesti može dovesti do prekida liječenja
i pogoršanja. Nagao prekid uzimanja lijekova može dovesti do pogoršanja bolesti. Bolesnik često okrivljuje lijek, ali nema pravo jer nije poslušao savjet liječnika.

U narodnoj tradiciji na Balkanu prvi korak kod lečenja epilepsije je da se u potpunosti prestane jesti meso pernatih životinja, ptica: kokoške, ćurke, guske, fazana, prepelice … Zatim se daju biljne kapi ili čajevi za smirenje rada mozga.

Simptomatske epilepsije liječe se uklanjanjem uzroka. Ako se, npr., u alkoholičara počinju javljati epileptični napadaji, onda će liječenje alkoholizma smanjiti ili sasvim ukinuti broj tih napadaja. Ako je riječ o posljedicama povrede ili tumora glave, operacija će dovesti do izlječenja. Na žalost, to se ne može postići u svakom pojedinom slučaju, pa je pored uzročnoga liječenja potrebno i liječenje sredstvima protiv napadaja. Genuina epilepsija je bolest za koju ne vrijede opći propisi. Da bi se pronašao najbolji lijek potrebna je dugotrajna suradnja liječnika i bolesnika. Tek se nakon nekoliko tjedana pa i mjeseci može ustanoviti koji je lijek i u kojoj količini najprikladniji za liječenje pojedinoga bolesnika.

Čak i u stanjima mirovanja bolesti potrebno je da se bolesnici javljaju liječniku radi snimanja glave, kontrole i savjeta. Liječenje je uvijek dugotrajno, ponekad doživotno. Bolest se može potpuno ukloniti samo u rijetkim
slučajevima.

Često se postavlja pitanje radne sposobnosti padavičara. U principu vrijedi preporuka: epileptičari ne bi smjeli raditi na radnim mjestima na kojima bi mogli ugroziti svoj ili tuđi život. To se odnosi na rad s nekim strojevima, na visinama, u prometu. Neki od tih poslova zabranjeni su posebnim zakonskim propisama, npr. sudjelovanje u prometu. Ističemo da su mnogi bolesnici potpuno ili djelomično sposobni za neka zvanja. Npr., limar i vodoinstalater mogu raditi u radionici, ali ne mogu na visini; radnik na stroju može raditi ako je stroj dovoljno osiguran; službenik može raditi gotovo na svakom radnom mjestu. Ako postoji dobra suradnja između bolesnika, radne organizacije i zdravstvene službe, epileptičari mogu raditi pun radni vijek.

U zapisima, molitvama i kletvama, koje se odnose na bolesnike od padavice, često se spominje sveti Valentin. On je pokrovitelj tih bolesnika, jer je i sam, navodno, bolovao od te bolesti i iscijelio mnoge bolesnike. U pučkom liječenju padavice upotrebljavaju se biljni ekstrakti od kojih neki sadrže i dobre sastojke. Gatanja i zapisi, razumije se, sasvim su besmisleni.

Valentin Vnuk

http://prirodanadar.rs/proizvodi/