GENERALE SILO LJUTA

 

Generale silo ljuta
Kad ti bude dosta rata
Svrati kući dva minuta
Da svom sinu budeš tata

Generale silo ljuta - Ljubivoje Ršumović

Oj frizerko vešta zverko
Znam da kosa nije slama
Ipak idi šetaj s kćerkom
Ceo dan joj budi mama

Direktore lepi stvore
Okani se referata
Hajde kući pod prozore
Budi svojoj deci tata

Svet će malo da pričeka
I s frizurom i sa ratom
Dok se jedna sretna kćerka
Naigra sa svojim tatom

 

Ljubivoje Ršumović

 

Ljubivoje Ršumović rođen je u selu Ljubišu, na planini Zlatiboru, 3. jula 1939. godine.

Školovao se u Ljubišu, Čajetini, Užicu i Beogradu, gde je diplomirao 1965. godine na Filološkom fakultetu, na grupi za komparativnu književnost. Oženjen, ima trojicu sinova i troje unučadi.

Počeo je pisati rano, još kao osnovac, u Ljubišu. Prve pesme je objavio kao gimnazijalac, 1957. godine, najpre u Užičkim „Vestima“, a zatim u „Književnim novinama„.

1965. zaposlio se u Radio Beogradu, u redakciji programa za decu. Svoj literarni rad uspešno ugrađuje u emisije „Utorak veče – ma šta mi reče„, „Subotom u dva„, „Veseli utorak„. U tim programima primećuje „dokumentarnu poetiku“, koju je usvojio od Zmaja, i Duška Radovića, i Pedagošku doktrinu Džona Loka: „Što pre dete smatraš čovekom – pre će čovek i postati!“ 1968. prelazi u Televiziju i radi poznate serije: „Dvogled„, „Hiljadu zašto“ i „Hajde da rastemo„. Kao televizijski poslenik napisao je, vodio i režirao preko šest stotina emisija. Jedna od najpopularnijih serija za decu „Fazoni i Fore“ imala je sto čedrdeset i dve epizode.

Pored programa za decu uradio je i nekoliko serija dokumentarnih programa. Takva je serija „Dijagonale – priče o ljudima i naravima„, u kojima Ršumović govori o pojedinim etničkim grupama, puštajući pripadnike tih grupa da sami daju karakterizaciju svojih saplemenika. To su emisije o: Mijacima, Brsjacima, Malisorima, Torbešima, Bunjevcima, Erama, Lalama, Dubrovčanima, Bodulima, Šopovima, Gorancima, Piperima, itd.

Objavio je 86 knjiga, uglavnom za decu. Najpoznatiji naslovi: „Ma šta mi reče“, „Pričanka“, „Pevanka“, „Još nam samo ale fale“, Vesti iz nesvesti“, „Nevidljiva ptica“, „Domovina se brani lepotom“, „Sjaj na pragu“, „Rošavi anđeo“, „Zov tetreba“, „Uspon vrtovima“, „Pesme uličarke“, „Severozapadni krokodil“, „Pošto prodaš to što misliš“, „Opasan svedok“, „Ne vucite me za jezik“, „Gujina stena“, „Bukvar dečjih prava“, „Tri čvora na trepavici“, „Tajna ledene pećine“ i „Beli paketi“.

U Pozorištima je izvođeno više njegovih dela: „Šuma koja hoda„, „Nevidljiva ptica„, „Baba roga„, „Rokenrol za decu„, „Uspavana lepotica„, „Au, što je škola zgodna„, „U cara Trojana kozje uši„, „Snežana i sedam patuljaka„…

Dobio je književne nagrade: „Neven„, „Mlado pokolenje„, Nagradu Zmajevih dečjih igara, Brankovu nagradu, Oktobarsku nagradu grada Beograda, Goranovu plaketu, Vukovu nagradu, Zlatni prsten Festivala pesnika za decu u Crvenki. Nagradu „Porodica bistrih potoka“ Udruženja književnika Srbije, prvu nagradu za dramski tekst „U cara Trojana kozje uši„, na Festivalu Pozorišta za decu u Kotoru, nagradu Politikinog zabavnika za knjigu „Tri čvora na trepavici“ i Instelovu nagradu za poeziju 2008. Prvi je dobitnik nagrada: „Duško Radović“ sa titulom „Saradnik Sunca“, nagrade: „Miroslav Antić„, 2008. za knjigu „Beli paketi„. 2009. godine dobio je prestižnu nagradu „Branko Ćopić“ za knjigu priča „Sunčanje na mesečini„. i titulu Princ Dečjkeg carstva Tamaris u Banja Luci.

Dobio je, takođe, i dve zapažene međunarodne nagrade: „Pulja“ u Bariju, za celokupno stvaralaštvo za decu, i nagradu UNESKO-a za „Bukvar dečjih prava„, na svetskom konkursu za knjigu koja propagira mir i toleranciju.

Dela su mu prevedena na više stranih jezika.

Autor je tri udžbenika za osnovne škole: „Deca su narod poseban“ – (drugi razred), za izborni predmet Građansko vaspitanje, i „Azbukvar“ i „Pismenar“ za prvi razred.

Uporedo sa književnim radom bavio se i sportom. Osnivač je, takmičar, i prvi predsednik Karate kluba „Crvena Zvezda„. Bio je predsednik Karate saveza Srbije, i savezni je sudija u karate sportu.

Od 1986. do 2002. bio je direktor Pozorišta BOŠKO BUHA. Predsednik je Kulturno prosvetne zajednice Srbije i jedan od osnivača i član Upravnog odbora Zadužbine Dositeja Obradovića.

Jedan je od osnivača i prvi predsednik Odbora za zaštitu prava deteta Srbije, pri organizaciji Prijatelji dece Srbije, u kojoj je aktuelni predsednik Skupštine.

Živi i radi na Slobodnoj teritoriji, nedaleko od Beograda