FEST TEORIJA

Naučna knjiga O poreklu ljudske inteligencije koju je napisao Bratislav Djordjević uvodi nas u svet razvoja ljudskog uma, inteligencije i sposobnosti. Kako se razvijala ljudska inteligencije kroz vreme

 

Svrha knjige O poreklu ljudske inteligencije je da objasni kako smo svi mi nastali od majmunolikih stvorenja u period od 7.000.000 godina, odnosno koje su to etape/poboljšanja prošli hominidi do nastanka samosvesnog bića. U knizi je zapravo izneta nova sveobuhvatna teorija evolucije coveka koja se zove FEST teorija. Ona upotpunjuje Darvinovu teoriju evolucije u delu koji se odnosi na razvoj mozga hominida, odnosno inteligencije, koji do dan danas nije objašen ni uz primenu najsavremenije nauke. Na sadašnjem tehnološkom nivou rešavanje ove slagalice je moguće samo drugačijim pristupom, odnosno ako se pretpostavi šta je inteligencija i pretpostavi smisao miliona godina procesa koji je polako postavljao “scenu” na kojoj se pasivnim putem pojavilo nešto Božansko.

Knjiga O poreklu ljudske inteligencije - Bratislav Djordjević

Korica knjige O poreklu ljudske inteligencije – Bratislav Djordjević

Radni naslov knjige je bio “O POREKLU LJUDSKE INTELIGENCIJE (C + IQ) stvaranjem uslova za mnogostruku samoprojekciju (MSP) ili favorizovanje redosleda pojavljivanja novih emocija u hominidima u njihovoj borbi za opstanak i konačno svetskoj poziciji No 1” jer je predstavljao želju za odavanje počasti Čarlsu Darvinu i njegovoj ”revolucionarnoj” knjizi “O POREKLU VRSTA pomoću prirodnog odabiranja ili Održavanje povlađivanih rasa u borbi za život”. Pokušaj da naslov bude jedna dugačka rečenica koja objašnjava suština cele knjige ne odgovara savremenom izdavaštvu pa je finalna verzija naslova samo početak radne verzije.

Ova knjiga O poreklu ljudske inteligencije proširuje sadašnje shvatanje porekla čoveka koje se prvenstveno zasniva na pojavi hoda na dve noge kod davnih hominida. Slika – od uspravljanja majmuna do pojave savremenog čoveka – je opšte prihvaćena. Iako je taj proces izuzetno upečatljiv ne može mu se dati presudna uloga jer se mnoge vrste, od kućnog hrčka do sadašnjih majmuna, mogu uspraviti ali nijedna ne “napreduje”. Upotreba vatre za pečenje mesa i sposobnost govora su karakteristike koje su se pojavile milionima godina posle bipedalizma i smatraju se veoma važnim “poboljšanjima” koja su bila neophodna za nastanak samosvesnog bića.

Inteligencija koju posedujemo je ona osobina koja nam je omogućila pobedu. Sve u prirodi nastaje etapno tako da je i dostignuti stepen inteligencije morao proći nekoliko etapa i to u korelaciji sa pojavom novih vrsta hominida. Do sada nije postojala teorija koja objašnjava šta je to zajedničko gore navedenim procesima (bipedalizam, upotreba vatre i govor) i kakav značaj to ima na misaone procese odnosno evoluciju inteligencije.

Vreme je da sliku od “svega nekoliko piksela” poboljšamo tj. da ubacimo nove ključne elemente – markere, koji će, uz ostale postojeće naučne činjenice, objasniti kakav se to proces zapravo odvijao tokom evolucije hominida. To je period koji je trajao 7.000.000 godina i koji se završio pojavom Homo sapiensa. Na osnovu dugogodišnjeg sagledavanja te ogromne slagalice, i to iz što više uglova i iz što udaljenijih perspektiva, nastala je FEST teorija. Ona se bazira na pretpostavci da je svaka nova emocija stvarala novu vrstu hominida i istovremeno povećavala broj misaonih procesa direktno ili pak na račun kvaliteta (dužine i širine misaonih procesa). Nastajale su nove vrste hominida sa sve više misaonih procesa dok u mozgu nije postignut minimalni broj misaonih procesa koji su neophodni da se obrade da bi se postigla samosvest.

Zadatak FEST teorije je da objasni, između ostalog, i sledeće:

– Zašto u periodu dinosaurusa, od oko 160 miliona godina, nije bilo barem začetka napredne inteligencije?

– Zašto sada od majmuna ne nastaje čovek?

– Zašto su naše bebe najnesposobnija mladunčad za samostalan život u odnosu na mladunčad svih vrsta koje su ikada postojale? Odnosno, koji se to proces odvija tokom odrastanja svakog čoveka i pravi od nas “ultimativnu vrstu”?

– Zašto se Naučni Adam i Mitohondrijalna Eva nikada nisu sreli?

– Kako smo mi pre nekoliko desetina hiljada godina, u borbi za prostranstva ledene Evrope, usputno lako pobedili krupne Neandertalce na njihovom terenu, a pritom nismo imali značajniju brojčanu nadmoć niti naprednije oružje?

FEST teorija kreće od nazad – postavljanjem radne teorije o načinu funkcionisanja ljudskog mozga i pretpostavkom da je transfer kolektivnog znanja od majke ka nesposobnoj bebi ono što je stvorilo nas, odnosno našu (kolektivnu C+IQ) inteligenciju. Ta stalna nadogradnja znanja je postignuta mnogostrukom samoprojekcijom – MSP.

MSP se najlakše može shvatiti kao osećaj sličan onom prividnom osećaju kretanja koji imamo kada se nalazimo u vozu koji stoji i kroz prozor vagona posmatramo drugi voz koji se kreće. Suština tog procesa je da beba svoje potrebe zadovoljava pokretima staratelja. Kada ona zaželi da prinese hranu ustima, pokreću se ruke majke pa ih dete doživljava kao svoje. Na osnovu tog pasivnog procesa beba vremenom i telo majke doživljava kao svoje, odnosno ima osećaj projekcije u majčino telo. Tako dete odmah nauči najsvrsishodnije pokrete i na taj način se najracionalnije koriste neuroni.

Smisao MSP je da nastane dovoljan broj kratkih misaonih procesa koje treba uzeti u razmatranje pri stvaranju ”samosvesti”. Taj najmanji broj misaonih procesa se naziva Adamov broj. Kod nas je dostignut putem MSP, a kod dinosaurusa ili kod bioloških vrsta na nekoj drugoj planeti, bi teoretski mogao biti dostignut gigantizmom.

Cela evolucija, pa i nastanak deteta koje godinama ne može svesno da kontroliše svoje telo, je posledica mutacije. Mutacija koja stvara nesposobno potomstvo u prvih nekoliko godina života, odnosno koja usporava razvoj mozga, se pojavljuje stalno među mnogim vrstama. Međutim, takva mladunčad veoma brzo uginu, jer nema ko da ih čuva, nosi, hrani, poji, kupa. Jedino je Homo erektus mogao da godinama brine o bebi i da omogući nastanak vrste sa stalnim povećanjem količine individualnog znanja na osnovu kolektivnog znanja koju poseduje sredina u kojoj odrasta. Zato se kaže da je civilizacija nastala na ramenima naših predaka.

Pre oko 1.000.000 godina, počinju da se polako razmnožavaju jedinke Homo erektusa koje imaju nesposobne bebe. Njihov broj je u početku bio mali, ali vremenom se on povećava jer saradnja takvih jedinki unutar porodice dovodi do boljeg opstanka. Posle stotina generacija, neminovne su fizičke promene u građi koje dovode do nove vrste – Homo heidelbergensis. Već tada se može reći da je to kraj evolucije u smislu nastanka svesnog bića. Međutim, potrebna je još jedna mutacija koja će osigurati pobedu. To je mutacija koja će omogućiti govor.

Evolucija svih vrsta ide etapno – mutacijom s vremena na vreme. Da bi nekoliko godina mogao da brine o detetu, Homo erektus je morao da poseduje nekoliko sposobnosti odnosno morao je evolutivno da prođe desetak poboljšanja. U osnovi pojavljivanja novih vrsta su emocije koje mi i dan danas osećamo.

Od Homo erektusa usled pojave MSP nastaje nova vrsta Homo heidelbergensis u hladnim predelima oko Sredozemnog mora. To znači da je pre 1.000.000 godina završena evolucija inteligencije do nivoa kolektivne inteligencije (C+IQ). U tom procesu nastao je dovoljan broj povezanih misaonih procesa neophodnih za samosvest. Svaka emocija je stvarala novu vrstu i to uglavnom preko skraćivanja “dužine” ili “širine” misaonog procesa.

Čekajući finalnu mutaciju – sposobnost govora, slučajno su nastale još tri emocije, jedna za drugom, i samim tim tri nove vrste koje su potisnule pretke i koje ulaze u poslednji krug takmičenja. Ali, te emocije nemaju značaja u evoluciji inteligencije. Poslednje tri emocije u evoluciji hominida su:

– Ljubav prema hladnom okruženju stvara vrstu Neandertalca.

– Među njima se javlja jedna jedinka sa novom mutacijom, a to je ljubav prema vodi. Ova nova vrsta emocije, u kombinaciji sa prethodnom evolucionom etapom – ljubav prema hladnom okruženju, vremenom dovodi do pojave nove vrste Denisovanaca. Ista ova mutacija se pojavila i opstala samo još kod makaki majmuna (lat. Macaca fuscata), koji žive u hladnim i snežnim planinskim predelima Japana, a pri tom vole da se kupaju u toplim izvorima. Obavezno pogledati njihovu spa rekreaciju na youtube.

https://www.youtube.com/watch?v=cMPLKnjBlt8

– Pojava ljubavi prema toplom okruženju (koja isključuje ljubav prema hladnoći, a zadržava ljubav prema vodi) u jednoj bebi Denisovanaca, vremenom stvara novu vrstu Homo sapiens, ali u ledenoj Evropi. Kada se preko Gibraltara probiju do centralne Afrike a kasnije i do Kine zauzimaju mnogo veću teritoriju na planeti Zemlji nego Neandertalci. Tada Homo sapiens postaje najbrojniji hominid i ima najveću verovatnoću da se u toj vrsti pojavi mutacija koja daje sposobnost za govor.

I bi tako. Pobednik nosi sve i piše istoriju sveta.

 

Bratislav Djordjević

Izvor: knjiga