KAD SI NAJBOLJI, TAD SI DRUGI

Na mesto pedagoga u osnovnoj školi „Aleksa Šantić“ u Banjaluci konkurisala je i Zorica Sejmanović, kako za sebe kaže „večito druga“. Ona je u otvorenom pismu odlučila da zatraži objašnjenje zašto je uvek na konkursima druga i kako uvek neko dobije bolje ocene na testu iako na studiranju ima visok prosek ocena od 9.57. Ovo pismo predstavlja i svojevrsnu analizu društva u kom živimo i vrednosti koje se danas promovišu.

 

Sudeći prema objavljenoj listi, prosek pobednice na konkursu je svega 6.78. Ona je na intervjuu dobila ocenu 5 kao retko ko na listi, dok je test uradila daleko najbolje od svih, sa skoro neverovatnom bodovnom razlikom u odnosu na sve ostale konkurente.

vеčito druga

Otvoreno pismo „večito druge“ Zorice Sejmenović prenosimo bez izmena:

JA SAM „DRUGA“

Dragi profesori, asistenti, moje buduće kolege i njihovi roditelji, ljudi sa fakulteta, direktori osnovnih i srednjih škola u RS i Vi iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske,

Ja sam Zorica Sejmanović. Diplomirani pedagog. Druga. Uvijek druga.

Drugi u našem društvu definitivno znači biti najbolji po svakom osnovu, ali NEMATE nikoga da pozove telefonom za Vas ili da pošalje buket nekog uvoznog cvijeća sa ceduljicom.

Ja sam ona što je u julu očistila prvu godinu, pa tako nizala i svaku sljedeću u roku. Ja sam ona koju je ste Vi iz Ministarstva stipendirali tokom studija, u kategoriji uspješnih studenata. Ja sam ona kojoj ste do sada 36 puta na kraju ispita rekli da je „izuzetno-odlična“ i u indeks upisali 10. Prosjek ocjena 9.57. Ja sam ona koja u toku svog četvorogodišnjeg studiranja NIKADA nije pala ni na jednom ispitu!

Ja sam ona koje je na rang listi prilikom upisa na fakultet bila treća. I sve četiri godine studiranja bila na budžetu.

Ja sam ona koje je uvijek govorila javno svoje mišljenje, tako je i danas.

Ja jedino NISAM neko ko ima zvučno prezime.

Nakon fakulteta su neki drugi procjenjivali i ocjenjivali moje kompetencije. Evo upravo danas sam dobila jednu u nizu takvu procjenu. Ova me je pogodila nešto više nego ostale. Valjda zato što ste mi Vi tokom čitavog studiranja govorili da sam kvalitetna i perspektivna. Po ne znam koji put mi kažu da se nisam dobro pokazala na intervjuu te me iz tog razloga stavljaju na drugo mjesto i primaju „bolju“.

Pozivam Ministra prosvjete i kulture i sve nadležne i kompetentne ljude da mi daju odgovore na sledeća pitanja.

Situacija je sledeća:

Konkurs koji je objavljen u „Glasu Srpske“ 25. maja 2016. za popunu radnog mjesta pedagog u JU Osnovna škola Aleksa Šantić u Banjoj Luci, jasno je glasio da se u radni odnos prima pedagog-pripravnik. Na testiranju i anketiranju su se pojavili kandidati koji imaju položen stručni ispit za rad u vaspitno- obrazovnom procesu. Želim da mi objasnite kako je moguće da ti kandididati budu prisutni na testiranju i anketiranju? Na osnovu kojih kriterija? Iznad kojih pravila, ako je Zakonom o radu definisano da je pripravnik svako lice koje prvi put zasniva radni odnos u struci?

Zatim, sumnjam u regularnost Vašeg testiranja i bodovanja mog testa. Želim da mi objasnite žašto sam na svako pitanje dobila minimalan broj bodova. Smatram da sam test uradila kvalitetno i da sam oštećena pri bodovanju. Znate li vi da se literatura koju sam ja procitala mjeri desetinama kg i mjeri metrima? Kako mi možete reći da nisam pisala definicije vama omiljenog autora? Kako se možete braniti ćutanjem u prebacivati odgovornost sa jednih na druge?

konkurs

Izgled rang liste kandidata

Takođe, pitam žašto se u komisiji za bodovanje kandidata nije našao neko od stručnih saradnika u školi? Da li je mogća subjektivna procjena samo od tri profesora razredne nastave?

Na intervju sam dobila samo 3 boda. Želim da mi obrazložite zbog čega? Koji su to kriteriji subjektivne procjene kandidata? Da li sam previše „treptala očima“?!? Takođe, svim kandidatima ste postavljali ista pitanja koja su stavovi i mišljenja (prvo pitanje je da kandidat predstavi sebe; drugo: da kaže koje su to osobine koje bi trebao da ima svaki dobar pedagog; i treće: šta sam ja to tokom studiranja najviše naučila, šta bih istakla?). Gdje sam ja to pogrijesila u svojim odgovorima? Nemate pravo, jednom pripravniku bez dana radnog iskustva, a pri tome ste samo djelomično zapisali moje odgovore (prigovor!) na neki papirić, kao zamjerku staviti da sam previše „knjiški“ odgovarala. Pa kako drugačije da odgovaram, ja sam PRIPRAVNIK, juče izašla iz školskih klupa. Zar može iz mene da progovara iskustvo?

Kako je moguće da jedan student sa prosjekom ocjena 9,57 koji je 36 puta od strane svojih profesora sa ocjenjen ocjenom odličan-izuzetan (10) dobije samo 3 boda na intervju? Kako je moguće da isti taj student tako „loše“uradi test?

Ko je nadležan i kompetentan da imenuje komisiju za izbor kandidata koja je „oborila“ ocjene 36 prof. dr Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci.

Kako je moguće da se u radni odnos primi neko ko se nalazi na evidenci zaavoda za zapošljavenje kraće od mene.

Kako, kako, kako…. koliko i radi koga još ovo treba da traje pitam Vas sve zajedno?

Meni nije dosadilo tražiti priliku da pokažem koliko vrijedim. Mislim da nikad ni neće. Ne bojte se za mene, ovakvi kao ja ne odustaju! Znate da sam ja dovoljno sposobna, da u životu sigurno neću propasti. A Vama želim da bar jednom u životu budete drugi jer samo tad ćemo govoriti istim jezikom!

Vaša DRUGA

Zorica Sejmanović

Izvor: Mojkontakt.com