NEZABORAVLJENI KANTAUTOR

Miladin Šobić – Nikšićanin, akustičar i velika muzička nada nekadašnje države, neopozivo je odlučio da raskine sa muzikom na samom uzletu više nego zapažene karijere. Crna Gora nije zaboravila njegove zasluge i ovih dana mu se odužuje Trinaestojulskom nagradom, koja se dodeljuje onima koji su svojim stvaralaštvom obeležili određeno vreme u prošlosti.

 

U leto davne 1982. godine Šobićev drugi album “Umjesto gluposti” nedeljama je suvereno bio u vrhu top-liste albuma sarajevske porodične revije “Ven”. U Bosni i još nekim krajevima prodavao se bolje od Azrinih “Filigranskih pločnika” i na kraju je dogurao do platinastog tiraža.

Miladin Šobić

Za razliku od drugih akustičara, njegovi tekstovi bili su direktni i bez uvijenih metafora: Miladin Šobić

Na vrhuncu popularnosti, usred snimanja trećeg albuma “Barutana ljubavi”, talentovani kantautor doživeo je porodičnu tragediju. Njegova sestra Šeherezada umrla je od raka, a on se u dubokom šoku povukao iz javnosti i prestao da peva. Album koji je pripremio nikada nije ugledao svetlo dana.

Zadugo mu se izgubio svaki trag, pričalo se da se povukao na neku planinu gde čuva ovce, a jedanput se čak proneo glas i da više nije među živima. Mnogo godina kasnije saznalo se da Miladin Šobić živi na relaciji Nikšić-Dubrovnik-Trst. Početkom 2013. godine doživeo je moždani udar, koji je, na svu sreću, preživeo.

Ovih dana, Šobić je proglašen laureatom crnogorske “Trinaestojulske nagrade”, koja se dodeljuje istaknutom naučnom radniku ili umetniku koji je svojim stvaralaštvom obeležio vreme u kojem je delovao i čije delo predstavlja trajno dobro Crne Gore. Nema sumnje da je najznačajnija crnogorska nagrada za 2016. godinu otišla u prave ruke.

A ovako je krenulo…

Miladin Šobić, rođen 1956. godine u Nikšiću, uspeo je da se početkom osamdesetih godina afirmiše kao zakasneli protagonista jugoslovenske akustičarske scene sedamdesetih. Šobić je iz rodnog Nikšića došao na studije turizma u Dubrovnik, gde su akustičare predvodili njegov budući prijatelj Ibrica Jusić i tada prilično popularan duo „Buco i Srđan“. U istoj meri, na njega je uticao i čuveni beogradski kvartet “S vremena na vreme” kog je predvodio Ljuba Ninković.

U to doba, akustičari su bili mnogo prihvatljiviji od “bučnih” rokera i predstavljali su gotovo nezaobilazan dekor tada aktuelnih omladinskih radnih akcija. Nisu izazivali nerede i nisu tražili dodatno ozvučenje, što je bilo karakteristično za buntovne rokere. Ipak, Miladin Šobić je krenuo iz malo drugačijeg miljea.

Kako je vlastite pesme počeo da peva uz akustičnu gitaru na žurkama u dubrovačkom studentskom domu, lokalna studentska himna “To sam ja” zvučala je dovoljno upečatljivo da se već 1975. godine pojavi na singl ploči u izdanju PGP RTB. Objavljivanje ove autorske pesme tada devetnaestogodišnjeg kantautora Šobića osiguralo mu je nastup na prestižnom festivalu Omladina koji se svake godine tih 70-ih održavao u Subotici. Sledeće godine, Šobić je opet nastupio na subotičkom festivalu i osvojio drugu nagradu žirija. Činilo se da je zvezda rođena…

Debi album i veliki hit

Nakon završenog fakulteta prešao je u Sarajevo i odmah dobio priliku za objavljivanje prvog solo albuma. Sarajevska disko kuća “Diskoton” 1981. godine objavila mu je LP. Debitantski album “Ožiljak” snimio je uz pomoć Gabora Lenđela, renomiranog producenta zabavne muzike i osnivača grupe Teška industrija. Na ovom abumu nalazi se i najčuvenija Šobićeva pesma koju znaju svi, čak i oni koji za njega nikada nisu čuli. “Kad bi došla Marija” postao je i ostao ultimativni hit jugoslovenske pop-rok scene. Na ovom albumu našle su se i pesme “Stare novine”, “Džemper za vinograd” i “Od druga do druga”.

Novotariju koju je uneo Šobić u do tada slabo razumljive tekstove akustičara pune poetskih metafora, jeste činjenica da je kroz svoje pesme provlačio prepoznatljive autobiografske motive i studentske društvene teme, u kojima su se pronalazili mnogi.

Saradnju s Lenđelom nastavio je i naredne godine u Subotici gde je snimio drugi studijski album “Umjesto gluposti”, koji je takođe objavio „Diskoton“. Kada su se na radiju zavrtele pesme “Đon”, “Svetozara Markovića 39” i “Ne pokušavaj mijenjat me”, Šobić je potpuno osvojio sve one krajeve Jugoslavije u kojima do tada nije bio popularan.

Treći album “Barutana ljubavi” trebalo je da bude kruna njegove karijere, ali je zauvek ostao nedovršen zbog tragičnog događaja u njegovoj porodici. Tako je Miladin Šobić za sva vremena ostao jedna od najvećih zagonetki jugoslovenske muzičke scene, kantautor čijeg se dela svi iskreni zaljubljenici u gitarski zvuk rado sećaju.

Podsetimo se i mi pesama koje je Miladin Šobić objavio na oba LP albuma u svojoj kratkoj muzičkoj karijeri.

Izvor: Vijesti.me/Youtube.com