CRNOGORSKI VRANAC 2011

Decenijama unazad sinonim za najbolji odnos cene i kvaliteta je crveno vino Crnogorski vranac koje prave Plantaže 13 jul iz Podgorice

 

Vinarija 13 jul Plantaže su sa crnogorskim vrancem iz 2011 godine napravili kardinalnu grešku – na radost svih nas!

Najveća crnogorska a možda i balkanska vinarija sa svojih velikih zasada iz Ćemovskog polja pored Podgorice decenijama pravi milionske komade flaša vranca i prodaje ga širom regiona i sveta. Postali su simbol za vino vrlo dobrog kvaliteta i odlične cene, zbog čega i jesu toliko popularni kod stanovništva. Njihov Crnogorski vranac je najprodavanije vino u regionu decenijama unazad.

crveno vino Crnogorski Vranac 2011 - 13 Jul Plantaže

Crveno vino Crnogorski Vranac 2011 – 13 Jul Plantaže

Samo kada se setim leta i svih onih lepih i zgodnih ukrajinki i ruskinja koje sa flašom crnogorskog vranca izvode bravure po Budvi, što na plaži, što na korzou, obuzme me neka vrsta nacionalnog ponosa što imamo tako dobar proizvod koji lako nalazi svoje mesto medju različitim nacijama, polovima i godištima. Rusi i ruski narodi vole crnogorski vranac.

Za to zaslugu imaju enolog Svetozar Savić i ekipa enologa iz Plantaža 13 Jul koji decenijama održavaju standardan kvalitet crnogorskog vranca. U zadnjoj deceniji su napravili veliki iskorak i pored klasičnog vranca (standardna flaša od 0,75l) kao i onaj jeftiniji vranac u litarskoj boci, uz zdravstveni vranac Pro Corde, napravili su i par varijacija vranca u višem segmentu vina – Vladika, Vranac Bariqque i Vranac reserve. Sasvim dovoljno za ljubitelje vranca koji traže vrhunski kvalitet te robustne sorte crvenog vina. Da ne napominjem da meni to lično prija jer volim Crnogorski Vranac.

E sad, tamna strana priče na sunčanoj strani ulice je taj kontroverzni Crnogorski Vranac iz 2011 godine. Pre neki dan sam ga našao kod oca u ostavi i odmah ga zgrabio i odneo sebi kući da ga otvorim. Dok ovo pišem pijem ga, pa po tekstu možete osetiti kako deluje na moj um. Da ne govorim kako je delovao na um i telo gore pomenutih Ukrajinki i Ruskinja, uz poneku Beloruskinju i Moldavku, što se moglo primetiti na crnogorskim plažama.

Crnogorski Vranac je naime jedno robustno crveno vino, potentno, kako kažu „muško vino“.

Razumete da se zbog ovih seksističkih izjava nikada neću kvalifikovati za politiku, ali mi sad pričamo o vinu i njegovim posledicama a ne o samim polovima. Elem, sam Crnogorski vranac Plantaža nije zapravo moje omiljeno vino, iako je vranac moja omiljena sorta. Tako da stalno gledam da pijem neki dobar crnogorski vranac ali ne uvek i Crnogorski Vranac 13 Jul Plantaže, jer je njihov vranac meni oštar, rezak, bez obzira što ja volim jaka i robusna vina, Plantaže prave vranac koji je odličan ali nije ukusan i nije za dugo gustiranje uz knjigu ruskih klasika.

Stoga nisam često birao da pijem Crnogorski vranac 13 jul. Rado sam pio njihova premium crvena vina Vladiku i Barique Vranac koji često imam u vinoteci. Ali 2014 leta Gospodnjeg sam dugo bio u Budvi, vina u jednom trenutku ponestalo, i uzeh od roditelja taj vranac iz 2011 godine o kome pričam.

A ono … čudo!

Ukusan, pitak, pun, voćan! Senzacija za mene!

Čekaj, mislim se da nije greška sa ovim vinom Odem do prodavnice i uzmem par boca. Nije greška, to je to, fantastično crveno vino, sveže, razigrano, ukusno, nema težine u sebi ali ima snagu – the best of vranac!

Pomislim onda da nije ovo vranac koji se puni i prodaje samo u Crnoj Gori, za strane turiste. Kupim ja tako karton tog vranca i ponesem ga u Srbiju. Uzmem iz prodavnice u Beogradu taj vranac 2011 i vidim isti je, nema razlike, iako je u Budvi bilo Ruskinja a u Beogradu i ne baš. Razumećete da je za ljubav i vino uvek potrebno dvoje da bi doživljaj bio na visini (srećom moja supruga nema Facebook nalog pa ne može ovo da pročita a sve se nadam da su mi prijatelji sa FB-a lojalni i da me neće izdati oko ovog pisanija pod uticajem vina).

Sve u svemu, Crnogorski Vrnac 2011 iz Plantaža 13 Jul je vrhunsko vino.

Bilo nekad vrhunsko crveno vino.

Više ga nema. Plantaže 13 juli vranac stvaraju svoje crveno vino poznato i kao klasičan vranac tako što ga dve godine drže u prohromskom buretu, flaširaju i onda ga u toku narednih godine dve prodaju. Ovo vino se prodavalo 2013 i 2014, uz nešto ostataka u 2015-oj, ko bude imao sreće da ga nadje.

Imah sreće pa ga nadjoh pre neki dan i danas s ljubavlju otvorih, prisećajući se svih onih lepih stvari sa mora. Vino je i dalje vrlo dobro, ali ne i u vrhuncu forme. To što je čuvano u prohromu a ne u hrastovom buretu, limitiralo mu je vek trajanja i potencijal za starenje.

Šteta!

Da su Plantaže ostavile taj svoj crnogorski vranac iz 2011 malo u hrastovom buretu da dobije potencijal starenja, sada bi imali milion boca vrhunskog vranca po povoljnoj ceni od 600 do 700 dinara po flaši. Imali bi jedno puno, zaokruženo i ukusno crveno vino, daleko bolje od uvoznih klonova.

No, razumem ih, nit se ima toliko buradi za čuvanje vina, niti ljudi kupuju skuplja vina. Zato smo mi jednom u životu dobili premium vino po niskoj ceni i puno radosti u životu, zajedno sa već nekoliko puta pomenutim Ruskinjama i Ukrajinkama, uz poneku Moldavku i Beloruskinju koje su se našle u Crnoj Gori.

Završi se pisanije, iskapi se boca crnogorskog vranca do kraja. Živeli!

 

Zlatko Šćepanović