PROPAO PLAN

Bivši komandant NATO-a za Evropu, a sada penzionisani general Vesli Klark i njegova firma „Enviditi“, kojoj je vlada Kosova dala licencu za iskopavanje lignita za proizvodnju tečnog goriva i gasa na celom Kosovu i Metohiji, nisu prošli u komisiji za ekonomski razvoj u skupštini Kosova i Metohije.

 

Iako se očekivalo da će, posle imenovanja Hašima Tačija za predsednika Kosova, stvari ići glatko za bivšeg generala NATO-a Veslija Klarka, koji duže od tri godine čeka dobijanje licence za eksploataciju uglja na Kosovu i Metohiji, negde je ipak zapelo.

vesli klark

Glasanje o tome je odloženo do daljeg, a jedan od zvaničnih argumenta komisije je bio taj da bi pre takve odluke trebalo obezbediti javnu debatu među žiteljima područja u kojima bi se obavljala istraživanja i iskopavanja. Nezvanična verzija, međutim, ima sasvim drugu konotaciju.

Naime, Albanci nisu zadovoljni ugovorom koji je Klarkova firma ponudila vladi u Prištini, a ova ga prihvatila. Klarkova licenca oročena je sa pravom na eksploataciju na 99 godina, pri čemu bi vladi Kosova pripalo oko 30 odsto prihoda od prodaje iskopanog lignita na godišnjem nivou. Ugalj o kome je reč leži ispod gotovo 97 odsto površine na Kosovu i Metohiji, ali sam po sebi nema veliku cenu. Deo albanske političke elite zaključio je da bi glavnu korist od tog posla imao zapravo samo Klark, jer bi on taj ugalj prerađivao i kao gorivo ga prodavao, tj. distribuirao dalje. Drugi deo ugovora odnosi se na činjenicu da bi se na Kosovu prerađivalo samo pet odsto od ukupne proizvodnje goriva, od čega u prvo vreme Kosovo ne bi imalo ništa, osim nekoliko novih radnih mesta. Treći problem u ugovoru Klarka i kosovske vlade je posebno problematičan jer se od Kosova očekuje da plati naknadu za privatna zemljišta za koja se naknadno utvrdi da leže na zalihama lignita. Ako tome dodamo da se Kosovo nalazi na petom mestu u svetu po rezervama lignita, onda je jasno zašto se ni delu albanske političke elite, uglavnom opozicione, ne dopada ponuda Veslija Klarka.

Klarkova firma proizvodila bi oko dva miliona litara tečnog goriva dnevno, a prema daljim planovima te firme ostavljena je mogućnost da u nekom trenutku i samo Kosovo dobije profit od tri odsto od proizvodnje tečnog goriva, ali kada se njegova proizvodnja popne sa planiranih dva na pet miliona litara na dnevnom nivou.

Stručnjaci kažu da je dva miliona litara dnevno preterana cifra i da bi ona bila ostvariva samo ako bi se prerađivale sve postojeće rezerve.

„Pet miliona litara tečnog goriva dnevno značilo bi da kompletno Kosovo i Metohija budu pretvoreni u veliku iskopinu“, tvrdi sagovornik sa Tehnološkog fakulteta u Mitrovici, podsećajući da metohijski deo za koji se Klark sada interesuje do sada nije eksploatisan i da obuhvata skoro jednu trećinu teritorije.

Da je taj deo Klarkove ponude nerealan slažu se i pojedini članovi odbora za ekonomski razvoj u skupštini Kosova. Oni podsećaju da Klark čeka licencu od 2013. godine upravo zbog nepovoljne ponude koju njegova firma daje Kosovu.

„Odluka vlade Kosova da Klarku baš sada odobri licencu je čisto politička nagodba, ali na štetu građana Kosova i mi ćemo uraditi sve da ona ne bude prihvaćena u obliku u kojem je ponuda napravljena“, kaže izvor iz parlamenta u Prištini.

Osim Klarka na Kosmetu su kroz razne investicije prisutni i Medlin Olbrajt, bivša državna sekretarka SAD, ali i bivši zamenik šefa Umnikove administracije Džon Kovi. Američka kompanija ACM koja posluje, što zvanično, što nezvanično, na Kosovu, a čija je vlasnica Olbrajtova, svojevremeno je bila zainteresovana za kupovinu Pošte i telekomunikacija (PTK), koja u svom sistemu baštini srpsku infrastrukturu „Telekoma Srbije“, ali je zbog pritiska javnosti odustala od te kupovine. Olbrajtova je, međutim, našla način kako da zaradi koji dolar preko Kosova. Njene poslove, to jest, poslove njene firme na Kosovu vodi brat kosovskog šefa diplomatije Hašima Tačija — Ganup Tači. Taj konzorcijum, delom preko firme Tačijevog brata, obrće sredstva i u energetici, odnosno, prodaji struje. Olbrajtova posluje i sa srednjim Tačijevim bratom, preko firme „Odeteljon“, čija je glavna delatnost trgovina građevinskim materijalom.

Prema Rezoluciji 1244, sve rudno bogatstvo Kosova i Metohije bilo je pod jurisdikcijom Unmika, međutim, kada je šef tog tela bio Bernar Kušner on je kosovskim Albancima dao pravo da sa njime raspolažu.

Pritom, gotovo 60 odsto celokupnog rudnog bogatstva koje Republika Srbija poseduje prostire se upravo na Kosovu i Metohiji, a ukupna vrednost se procenjuje na minimum 1.000 milijardi dolara. Godine 2008. godine beogradski list „Ekonomist“ objavio je da odvajanjem Kosova država Srbija gubi najmanje 85 milijardi evra, koliko vrede rezerve uglja lignita, ali i 50 miliona tona cinka i olova, što vredi oko osam milijardi evra. Stručnjaci Svetske banke procenili su, sa druge strane, da rudno bogatstvo na jugu Srbije vredi znatno manje, odnosno 13,5 milijardi evra, ali da bi te rezerve mogle da budu eksploatisane 200 godina.

Rezultati višegodišnjeg istraživanja koje je do 2000. godine radio Geološki institut Srbije, a koja se odnose na delove severnog i istočnog dela Kosova i Metohija, takođe su impozantni. U pitanju su rezerve od oko 34 miliona tona rude olova, cinka i srebra iz kojih može da se dobije oko 1,5 miliona tona olova, 1,5 miliona tona cinka i oko 3.000 tona srebra. Prema tom istraživanju, lignit je koncentrisan u tri basena (Kosovski, Drenički i Metohijski), a samo u Kosovskom basenu u okviru ugljenokopa Belaćevac i Dobro selo do 2000 godine utvrđeno je da postoji 3,5 milijardi tona rezervi lignita različitog kvaliteta, dok su potencijali „procenjeni na preko sedam milijardi tona“. Što se tiče Dreničkog basena u njenu nema aktivnih kopova, ali je procena Geološkog instituta Srbije da se u dva ležišta (Srbičko polje i Glogovačko polje) nalaze rezerve od 135 miliona tona. Kada je reč o Metohijskom ugljenom basenu, tu su utvrđene rezerve od oko 1,1 milijardi tona lignita.

Milovan Drecun, predsednik Odbora za Kosovo i Metohiju Skupštine Srbije, kaže da Srbija tu ništa ne može da uradi, jer Priština ne želi da razgovara o bilo kakvoj imovini.

„Privremena samouprava u Prištini ne konsultuje Vladu Srbije jer su proglasili nekakvu ’državu‘ i neće da čuju da se Srbija u bilo šta petlja. Oni se ponašaju kao da su država i vlasnici svega što se dole nalazi i po zakonima koji dole funkcionišu mogu da dodeljuju kome šta hoće. Naravno da su privilegovani ratni zločinci i profiteri rata, kao što su Klark, Medlin Olbrajt i drugi. I tu Srbija nema mnogo mogućnosti, jer Priština uporno odbija da na dnevni red u Briselu stavi pitanje imovine. Srbija može samo da upozorava neke kompanije da ulaze u sumnjivu transakciju, ali kada je reč o Klarku i njegovoj firmi verovatno da se na to ne bi mnogo obazirao“, kaže Drecun.

Izvor: Sputniknews.com