LJUBAV PREMA PISANOJ REČI

Da ulice njihovog grada zvuče drugačije nego inače, pobrinuo se Pokret uličnih čitača – inicijativa strastvenih ljubitelja književnosti iz Novog Sada. Sve je počelo slobodnim okupljanjem, javnim čitanjem odlomaka i obeležavnjem rođendana književnika u ulici koja nosi njihovo ime.

 

Osim dobre volje i knjige u rukama, nikakva članarina nije potrebna da biste bili deo Pokreta uličnih čitača. Da li će neko pročitati samo jednu rečenicu ili poglavlje, to nije mnogo važno jer ova neformalna zajednica postoji kako bi odala počast velikanima koji su ostavili neizbrisiv trag u književnosti i sačuvala njihove rođendane od zaborava.

pokret uličnih čitača

Osim Milenka Vlaisavljevića, članovi Pokreta su Marijana Radovanović i Zvezdana Šelmić.

„Pre par godina, naša draga prijateljica Zvezdana setila se da će za koji dan biti rođendan Danila Kiša, a tu u blizini nam je i njegova ulica. Pa smo se ona, Marijana i ja malo pogledali „onako“ i neko je rekao: A što ne bismo čitali Kiša u njegovoj ulici?“, prepričava Vlaisavljević zajedničku anegdotu.

Ulice poznatih pisaca su najvažnija mesta okupljanja ovog Pokreta, ili ispred njihovih bisti, a ponekad svoj prostor ustupi Lemijeva knjižara u Novom Sadu. Tako je terasa knjižare bila „Zamak Franca Kafke“, „Andrlina terasa“ i „Pračetova terasa“, a drvored preko puta je postao „Proplanak Stevana Raičkovića“. Uz muziku iz filma ,,Lisabonska priča” su čitali Fernanda Pesou, čuvenog portugalskog autora.

ulični čitači

Ovakve inicijative potrebne su i drugim gradovima – Pokret uličnih čitača

Nakon Kiša su usledila čitanja drugih književnika, a najposećeniji rođendani bili su Miroslava Antića, Ive Andrića, Stivena Kinga i Petra Petrović Njegoša, za čiji rođendan je nekoliko devojaka napravilo i tortu.

„U Zagrebu, na primer, svake godine na sličan način obeležavaju rođendan Branka Miljkovića; u Sarajevu, navodno, ima nešto slično. A mi to radimo svako malo, barem jednom nedeljno, u zavisnosti od rođendana i pisaca. Čak smo proširili „delatnost“ i na pisce koji još nemaju svoju ulicu u Novom Sadu, a ipak su nam važni, dragi i bliski, pa za njihove proslave koristimo ili prostor ispred Lemijeve knjižare (inače, to nam je baza), koji za tu priliku proglasimo (obeležimo) za terasu tog pisca, ili neki park, odnosno neku livadicu u blizini“, govori Milenko.

Reakcije ljudi koji prate Pokret uličnih čitača na društvenim mrežama su izuzetno pozitivne, a mnogi žale što tako nešto nije prisutno u njihovim gradovima ili državama. Iz Pokreta kažu da bi voleli da ovakve inicijative zažive i u drugim gradovima, a oni će nastaviti da rade „jer nas čeka još zanimljivih rođendana“.

„Želimo da ljudi više čitaju, kako god to bilo, a ovo je jedan od lepih, simaptičnih, privlačnih načina da se čitanje malo propagira. Vidite, sve što je potrebno je bar dva-tri zaluđenika za čitanje, bilo gde u svetu, koji će da rade ono što i mi“, poručio je Milenko Lemi Vlaisavljević.

Autor: Nataša Lazukić