POJ, SRBE, POJ

Svetosavska himna „Poj, Srbe, poj“ daleko je manje poznata od „Uskliknimo s ljubavlju“, a njen autor je izuzetni intelektualac svog vremena Vukašin Radišić (1810-1843). On je bio profesor grčkog jezika u Kragujevačkom liceju, a dao je veliki doprinos da već početkom 19. veka Sveti Sava postane zaštitnik i pokrovitelj svih srpskih škola.

 

Rođen u Batajnici 1810. godine, Vukašin Radišić bio je učitelj grčkog jezika u Zemunu. Na poziv kneza Miloša, prvi srpski helenist i neohelenist Radišić je 1836. godine došao u tek osnovanu kragujevačku gimnaziju da predaje grčki jezik i druge predmete u „klasi poetike“.

svetosavska himna

On je za svoj glavni predmet, a to je bio grčki jezik, uradio i prvi udžbenik ove vrste kod Srba. Bilo je to 1837. godine kada je napisao „Grčku čitaonicu za upotreblenije srpske mladeži“. Živeći u Kragujevcu bio je aktivan i u horu koji je predvodio. Od 1840. godine bio je sekretar srpskog poslanstva u Carigradu. Objavljivao je pesme i prevode sa grčkog. Nakon prerane smrti supruge i ćerke, bolest i tuga su slomile su ovog zaslužnog i danas sasvim zaboravljenog čoveka. Preminuo je u 33. godini.

O tome kako je Sveti Sava u periodu od Prvog srpskog ustanka pa do četrdesetih godina 19. veka uvođen za patrona srpske prosvete, podrobno je pisano u našoj publicistici. Prema „Novinama Serbskim“ stoji da je u Kragujevačkom liceju 1840. godine svečano proslavljen Sveti Sava kao školski patron, i to zahvaljujući pre svega profesoru helenistike Vukašinu Radišiću. Iz tog izvora, sačuvan je sledeći opis proslave školskog svetosavskog dana te daleke 1840. godine, u kojem se nedvosmisleno vidi uloga profesora Radišića u tom događaju.

Svi đaci, licejci, gimnazijalci i ostali, praćeni svojim profesorima, među kojima je bio i Vukašin Radišić, sa zastavama, pošli su iz školskog ‘zdanija’ u crkvu na Svetu liturgiju. U okviru Liturgije sveštenstvo je obeležilo i dan Svetog Save, tako što je otpevalo tri obredne pesme koje su poju u crkvi na svetiteljev dan: tropar, kondak i veličanije Svetom Savi. Posle odstojane službe Božije, školarci su iz crkve krenuli u svoj školski dom, ponevši na usnama iz hrama tropar Svetom Savi. U školi je sve stalo u određen poredak, čekajući da sveštenstvo izvrši Čin malog osvećenja vode, da bosiljkom i vodom poškropi sve školske prostorije i sve đake; to je simbolično označilo dolazak i ulazak Svetog Save u školu, u prestonicu Kragujevac, među đake, buduće nosioce srpske prosvete. Odmah zatim dat je znak profesora Vukašina Radišića njegovim đacima-pevačima i oni su u čast Svetog Save otpevali prigodnu svetosavsku pesmu Poj, Srbe, poj, koja je svečano i gromko odjeknula kroz sve prostorije Liceja… Prigodni ručak za oko četrdeset uglednih ljudi iz prestonice, imao je za cilj da oni svojim novčanim prilozima osnuju Školski fond Svetog Save kojim će se materijalno potpomoći đaci Liceja. Učenici su služili oko stola, a posle ručka se pilo i pevalo, govorile su se zdravice. Liceum je bio svetljen sa dvanaest sveća na svakom prozoru; u dva prozora su stajali vidno izloženi i osvetljeni ‘načertani’ lik Svetog Save i ‘grb Knjažestva Serbie’. Pevale su se ponovo dve prigodne pesme Poj, Srbe, poj Vukašina Radišića i Sunce s’ rađa Srb-sinu Grigorija Novakovića; ‘sladkopjenije’ je prekidano uzvicima ‘Urra’. Tožestvo je trajalo do dva sata posle ponoći.

Kako je nastajala i kako je čuvana Radišićeva himna „Poj, Srbe, poj“

Na inicijativu književnika Jovana Đorđevića, ugledni etnografski pisac Milojko Veselinović zapisao je sećanje Alekse D. Đurića, kragujevačkog đaka u vreme kada je profesor Radišić pripremao svetosavske proslave.

„Kada sam došao u gimnaziju 1837. godine, Radišić počne pre Božića da peva sa učenicima tropar Svetog Save i ostale crkvene pesme koje se pevaju u crkvi na dan Svetoga Save; i pripremao je u školi sve što treba za školsku proslavu 14. januara iduće, 1838. godine. Tada sam čuo prvi put da pevaju učenici pesmu Svetom Savi Poj, Srbe, poj! um na nebo vodi svoj; i svi su je učenici u starijim klasama, koji su pojci, već znali – i reči i glas. Mi novi stupali smo uz njih i od njih učili pojati. Radišić je mene odredio da počinjem, jer sam imao visok glas. Eto tako sam ja onda bio u školi prvi pojac, te sam zapamtio i reč i glas svetosavske pesme. I docnije sam rado i češće pevao tu pesmu o blagim danima“.

Ovo je tekst himne koju je napisao Vukašin Radišić i posvetio je prvom srpskom arhiepiskopu Svetom Savi.

POJ, SRBE, POJ

Poj, Srbe, poj!
Um na nebo vodi tvoj!
Otud’ Arhipastir Sava
Nemanjićka sveta glava
Šalje danas zdravu
Rodu našem slavu

Poj! – goni s’ mrak
Svetal, bogat toči s’ zrak
Pravo Srb’ma na teme,
Da im niknu svuda imena.
Srbi umom jedri,
Srcem čisti, vedri!

Slava Svetitelju!
Hvala Učitelju!
Slava Prosvetitelju
Našem Pokrovitelju
Savi Arhipastiru
Slava budi po miru! –

***

Naš Srpski rod
Braće od sad’ divan plod;
Mudrost mu s’ domi stroje
Srpski sinci tud’ se roje,
Kupe medno bilje,
Svetitelj što šilje.

Oj Srpski gaj
Sušti biće nam raj!
Reke, gore i doline,
Polja, njive, luzi
Biće sreće druzi!

Slava Svetitelju!
Hvala Učitelju!
Slava Prosvetitelju!
Našem Pokrovitelju!
Savi Arhipastiru
Slava budi po miru!

Izvor: „Kalenić“ 1/2012