U MOME GRADU

u mome gradu

U mome gradu u dolini
Samotna moja draga živi.
Nad mrtvim krajem u tišini
Oblaci mile bledi, sivi.

Oblaci mile. Varoš ćuti,
S crkava belih retko zvoni.
Tu leže snovi utrnuti
I zaborav se dalek roni.

I tiho sviću zore rane,
I dovek setno veče pada
Na belu varoš i jablane,
Na život moga tužnog grada.

U mome gradu u dolini
Samotna moja draga živi.
Prolaze dani u tišini,
Prolaze dani bledi, sivi.

S večeri često ona sama,
Oblaci rujni kad se zlate
I u zemljanim saksijama
Na prozoru joj ruže cvate,

S večeri sedi ona bleda,
Mirna k’o zalaz prazna dana,
I zaljubljeno dugo gleda
Suton i dugi niz jablana.

Jablani ćute. Šumi reka.
I polumračan vetar dune.
Oh, šta li misli, šta li čeka,
Što se suze k’o biser krune!

U momegradu u dolini
Samotna moja draga živi.
Nad mrtvim krajem u tišini
Oblaci mile bledi, sivi.