RODITELJSTVO U ZEMLJI LALA

Možda ste se nekada zapitali gde rastu najsrećnija deca. Svetsko udruženje koje se bavi kvalitetom životnog standarda i vaspitanja dece – UNICEF – otkrilo je da decu koja se najviše smeju i igraju gaje roditelji u Holandiji. Sistem te države u potpunosti podržava savremeno podizanje dece, što bi mogle da preuzmu i druge zemlje sveta.

 

“Svi ideali sveta ne vrede suze jednog deteta”, rekao je veliki Dostojevski, koji je odlično poznavao ljudsku dušu i shvatao nesreće koje je proizvodio ljudski um, a deca ispaštala. Nema sumnje da svaki roditelj želi da njegova deca budu srećna, ali su neki roditelji daleko uspešniji u tom nastojanju od drugih. Zašto je to tako?

najsrećnija deca

U poređenju sa drugim zemljama, Amerikanci prilično loše rade posao obezbeđivanja sreće svojoj deci. U izveštaju UNICEF-a, američka deca se po pitanju sreće nalaze na 26. mestu od 29 zemalja koje se nalaze na ovoj listi.

Dakle, pitanje je koja zemlja ima najsrećniju decu u svetskim okvirima. Prema ovom izveštaju, to je Holandija. Do ovakvog zaključka stiglo se nakon procene zemalja po pitanju zdravlja, bezbednosti, ponašanja, rizika, stanovanja, životne sredine, obrazovanja i materijalnog blagostanja. Šta to čine holandski roditelji u vaspitanju sopstvene dece, što bi roditelji ostatka sveta mogli da razmotre i eventualno usvoje u svojoj budućoj praksi.

U podizanju holandske dece identifikovano je nekoliko faktora koji se mogu smatrati važnim u procenjenoj uspešnosti ove važne roditeljske uloge.

Pre svega, holandska deca još dok su bebe imaju tendenciju da više spavaju, dok njihovi roditelji teže da ih više štite tokom spavanja i izbegavaju da ih uznemiravaju. Studija objavljena u “Evropskom žurnalu razvojne psihologije” otkrila je da je holandske bebe lakše umiriti kad su nervozne, dok npr. američke bebe pokazuju mnogo više straha i frustracija. Ovde je zanimljivo i to da holandski roditelji koriste i manje pomagala prilikom interakcije sa decom nego roditelji iz SAD.

Dalje se tvrdi da su holandski očevi mnogo više uključeni u živote svoje dece nego američke tate. Holandija je generalno poznata po tome što su posao i život dobro uravnoteženi, jer prosečna radna nedelja ima samo 29 sati, što roditeljima omogućava da provode više vremena sa decom negujući ih. Tate u Holandiji su sklonije da igraju ravnopravnu ulogu sa mamama u podizanja deteta, pa je tamo česta slika da očevi dovode svoju decu u školu, uspavljuju ih ili nose u prenosnim nosiljkama dok su u pokretu.

U Holandiji, značajan fokus usmeren je na dečje vreme provedeno u krugu porodice. Deca su centar porodice u holandskoj kulturi i roditelji streme ka tome da svoju decu poštuju kao individue, a ne kao “sopstveni produžetak”, dajući im mnogo više nezavisnosti. Za njih, sreća i uspeh idu ruku pod ruku, a bitan preduslov takvog stanja kod sopstvene dece je osloboditi ih stega i pritisaka koji bi mogli uticati na razvoj njihovog životnog puta.

Drugi važan faktor kod podizanja holandske dece jeste nešto niži akcenat važnosti koji se daje akademskim dostignućima i obrazovanju. Škola počinje kada dete napuni četiri godine, ali strukturirano učenje ne počinje pre šeste, dok tokom osmogodišnjeg obrazovanja holandska deca izuzetno retko imaju domaće zadatke.

Za decu u Holandiji je osobeno to da se dosta igraju napolju, bez obzira na to kakve su vremenske prilike. Zapravo, jedna tamošnja izreka, koja se često citira među roditeljima, najbolje pojašnjava koliko je vreme provedeno napolju u igri izuzetno važno za decu. Ona glasi: “Ne postoji loše vreme, već samo loša odeća”, u smislu da kiša ili sneg ne mogu ometati decu da se igraju ukoliko su ona adekvatno obučena.

Korist od vremena provedenog napolju ni na koji način ne treba potcenjivati. Američka deca uzrasta od 8 do 12 godina potroše u proseku šest sati dnevno uz medije (računar, mobilni telefon, video igrice…), umesto da to vreme provode posmatrajući prirodu, udišući svež vazduh, šutirajući loptu, sunčajući se po lepom vremenu i vežbajući, da gaje vrt ili uče na koji način svet funkcioniše.

Jedna studija sa Univerziteta Mičigen otkrila je da boravak u prirodi može u velikoj meri poboljšati pažnju i pamćenje kod dece. Osim toga, deca koja se igraju napolju pametnija su i zdravija, jer je njihov imuni sistem jači od dece koja to ne praktikuju. Jedna švedska naučna studija otkrila je da se dečiji mozak aktivno stimuliše kada učestvuje u brojnim aktivnostima na otvorenom prostoru.

Sve ovo navodi na zaključak da detinjstvo vrši ogroman uticaj na celokupan život jedne osobe. Londonska Ekonomska škola sprovela je istraživanje o tome šta ljude čini srećnim i tom prilikom pronašla da je emocionalno zdravlje osobe dok je bila dete najjača determinanta njihovog kasnijeg mentalnog zdravlja, što je sasvim jasan povod da roditelji treba da preuzmu aktivniju ulogu u životima svoje dece, obezbeđujući ispunjenje njihovih fizičkih i emocionalnih potreba.