ŠOKANTAN MEDICINSKI NALAZ

Sasvim slučajno pronađen je u ljudskom grlu specifičan ATCV-1 virus, koji koči kognitivne sposobnosti čoveka i čini ga glupljim nego što jeste. Ovaj virus tek će biti detaljnije proučen, jer se još uvek ne zna način na koji on dolazi u dodir sa ljudima i inficira ih.

 

Istraživači sa Univerziteta Nebraska u SAD nedavno su otkrili jedan virus koji boravi u grlu zdravih odraslih osoba, a njegovo prisustvo povezano je sa nižim rezultatima na kognitivnim testovima kojima su podvrgnute te osobe.

atcv-1 virus

Ovi istraživači nisu namerno tražili ovaj virus. To se jednostavno desilo dok su analizirali mikrobe koji se nalaze u grlu, za potrebe jedne druge naučne studije. Tokom ove analize, u uzorcima mikroba nađenih u grlima ljudi, došli su do virusa ATCV-1, inače virusa koji se prethodno mogao naći samo u zelenim algama.

Autori ove studije izašli su sa ovakvim obaveštenjem stručne medicinske javnosti:

“Neočekivano, identifikovali smo DNK sekvence koje odgovaraju virusu ATCV-1, koji se sreće kod algi i ranije nije bilo poznato da može zaraziti ljude, sudeći prema orofaringealnim uzorcima koje smo uzeli od zdravih odraslih ljudi. Prisustvo ATCV-1 povezano je sa skromnim, ali merljivim smanjenjem u kognitivnom funkcionisanju tih osoba”.

Za potrebe ove studije učestvovalo je 92 pacijenta. Utvrđeno je da je 44 odsto njih nosilo virus ATCV-1. Pojedinci koji su bili nosioci ovog virusa postigli su u proseku od 7 do 9 bodova manje na kognitivnim testovima (uključujući i one testove za merenje prostorne svesti, pažnju i brzinu vizuelne prerade) od pojedinaca koji nisu bili pozitivni na ovaj virus.

Istraživači su zatim testirali efekte ovog virusa dalje na miševima, pa su jednu grupu miševa zarazili ATCV-1 virusom, dok je kontrolna grupa ostala nezaražena. Svi miševi su postavljeni u lavirint, a naučnici su primetili da su zaraženi miševi bili sporiji sa svakim ponovnim ulaskom u lavirint i manje pažnje obraćali su na objekte koji su postepeno ubacivani u lavirint.

Prema rečima rukovodioca ove studije, dr Roberta Jolkena, ovo je upečatljiv primer koji pokazuje da i “bezazleni” mikroorganizmi koje nosimo u sebi mogu da utiču na ponašanje i spoznaju.

“Mnoge fiziološke razlike između osoba A i B kodirane su u setu gena koje svako nasleđuje od roditelja, ali neke od ovih razlika su podstaknute dejstvom različitih mikroorganizama i načinima na koje su oni u interakciji sa našim genima”, tvrdi dr Jolken.

Još uvek je nepoznato kako ovaj virus dolazi u dodir sa ljudima i inficira ih, što će istraživanja o ATCV-1 u budućnosti sigurno pokazati. U međuvremenu, valja imati na umu da u prvom redu sistemske odbrane protiv bilo kog virusa ili invazije nekog drugog patogena stoji zdrav imuni sistem.