S Beogradom na Ti

Izađite iz zone komfora i upoznajte pravi duh Beograda!

 

Ne postoji ništa lepše od sunčanih dana. Proleća koje tek počinje da miriše i ljudi koji šetaju asfaltnim ulicama tek se navikavajući na svetlost i odsjaje, kao davljenici neki posle duge zime. Kao da čkilje dok kroz naočare tragaju za sledećim udahom, spokojem, mirom.

Beograd sav zamiriše.

Još uvek je blago toplo, poneka marama, tanja jakna, lagane cipele i sve ulice se otvaraju spremne da povedu nekud, ciljano ili bez cilja, ka nekom novom divnom kutku tek niklom ili davno znanom.

Ljudi hrle u njega, Beograd otvara svoje mnogobrojne smeštaje i apartmane, oaze nekih novih uspomena, i žurno otvaraju svoja vrata novim i starim posetiocima. Mnogi se u Beograd vraćaju opet i opet i opet. On je kao neka ljubav koja ne popušta, kao infuzija energije, lepote, starog i novog. Gde god išli, mnogi mu se vraćaju bar jednom godišnje, da napune baterije, osveže čula.

A toliko toga ima! Hrane, pića, parkova, prijateljstava. Kažu da su Srbi eksperti za meso i o tome već odavno bruji Evropa. Desi se da poneko ko se nastani u Beogradu pati za nekim delikatesom iz svoje zemlje, normalno. Ali izbora ovde ima. A i ako nečega nema-sigurno je da nešto još bolje može da se nadje. Ako nisu dovoljne internacionalne i orijentalne i egzotične kuhinje, bar se mogu naći razni začini i namirnice za kućnu radinost. Ali kad ste već tu, zavucite se u neki usputni lokal, neki van mapa, van svega, dopustite sebi da zalutate. I ako živite negde dugo, uđite negde gde niste bili. Život je previše kratak da baš nikad ne probamo nešto novo.

Izađite iz zone komfora i pitajte ima li mesta. Ma rezerviši tu sobu u centru grada za ludo partijanje tokom noći i zaboravi na prevoz. Zašto ne bi sami sebi priredili odmor u rođenom gradu? U gradu gde živimo. Pa jeste, deluje ludo, ali odmorite se. Dopustite sebi. Makar eksperimenta radi.

Idite na taj spa tretman. Idite u opštinu na dijametralno suprotnom kraju grada. Ako ste na Banovom brdu, ma idite u Zemun. Idite sa Karaburme u Surčin, a sa Mirijeva u Žarkovo ili idite do Avale sa korpom za piknik i planirajte taj roštilj već jednom.

Ada nije samo za kupanje, prošetajte.

Sedite kraj reke.

Sedite u park.

Sedite i dišite.

Živite u gradu koji živi ritmom trka, ali i on ume da uspori ritam. Sedite na vino u sred popodneva i naručite neki dobar tvrdi sir. Sladoled? Nema problema. Samo izaberite.

Popijte pivo sa društvom, prošetajte do kuće. Zaljubite se.

Ima li čega lepšeg od ljubavi u proleće? Što je ne pozovete da izađe, ili što mu ne javite da mislite na njega.

Šta čekate.

Smestite se udobno u svom životu i recite: Beograde, daj mi to što želim. Beograde, povedi me. Beograde, ti znaš šta da radim.

I poslušajte eho kaldrme, ona će vas povući.

Srećno!

Autor: Marija Gajić