BORBA I PODVIZAVANJE

Sveti Grigorije Niski u svojoj duhovnoj pouci govori nam o cilju života po Bogu i šta znači dar blagodati Svetog Duha. Grigorije je bio episkop Nise, malog grada u Kapadokiji, a inače mlađi brat Svetog Vasilija Velikog i blizak prijatelj Grigorija Bogoslova. Odlikovali su ga ogromna učenost i duhovno iskustvo.

 

Rast tela koje se razvija uopšte ne zavisi od nas, jer priroda ne usklađuje njegovu veličinu sa čovekovom voljom i željom nego se saobražava jedino svom kretanju i nužnosti.

o cilju života po bogu

Mera i lepota duše u obnovljenju duhovnog rođenja, koje se daju blagodaću Duha kroz usrdnost onih što primaju tu blagodat zavise, međutim, od naše volje. U onoj meri, u kojoj budemo rasprostirali svoje podvige zbog pobožnosti, zajedno sa njima rasprostiraće se i veličina duše, što se dostiže zahvaljujući tim podvizima i trudu. Na njih nas priziva Gospod govoreći: Borite se da uđete na uska vrata (Lk. 13, 24) i Carstvo nebesko s naporom se osvaja (Mt. 11, 12) i Koji pretrpi do kraja taj će se spasti (Mt. 10, 22), a takođe i Trpljenjem svojim spasavajte duše svoje (Lk. 21, 19).

I apostol kaže: Sa strpljenjem hitajmo u podvig koji nam predstoji (Lk. 12, 1) i Tako trčite da dobijete nagradu (1. Kor. 9, 24) kao sluge Božije u trpljenju velikom (2. Kor. 9, 4).

Zbog toga Gospod poziva da se borimo i podvizavamo, jer je dar blagodati srazmeran trudu onih što je primaju. Večni život i neizreciva radost na nebesima daruje nam se blagodaću Duha, a čast da primimo dar i okusimo blagodat omogućuje nam naša ljubav prema podvizima radi vere.

Saučestvujući u tom pravednom delu u kojem se podvizava duša, blagodat Duha povratno ispunjava dušu blaženim životom. Kada se pak blagodat i trud razdvoje jedna od druge, to ne koristi duši. Kao što ni blagodati Božijoj nije svojstveno da posećuje duše koje se klone spasenja, tako ni sila ljudske vrline sama po sebi nije dovoljna da povede ka savršenstvu duše, lišene blagodati.

Pismo kaže: Ako Gospod neće graditi doma, uzalud se muče koji ga grade; ako neće Gospod čuvati grada, uzalud ne spava stražar (Ps. 127, 1) i Ne zadobiše zemlje svojim mačem, niti im mišica njihova pomože iako se i mač i mišica upotrebljavaju u dvoboju nego Tvoja desnica i Tvoja mišica, i svetlost lica Tvoga (Ps. 44, 3). O čemu se ovde govori? O višnjoj pomoći poslenicima Gospodnjim, ali i o tome da oni, što misle da će sopstvenim trudom biti krunisani krunom spasenja, ne treba da se pouzdaju samo u ljudske napore. Nadu u konačno zadobijanje krune treba položiti na volju Božiju. Zbog toga je i neophodno da se zna kakva je volja Božija i motreći na nju, dužan je da se revnosno podvizava onaj, što usrdno teži blaženom životu i svoj ovdašnji život ustrojava saglasno stremljenju tom budućem životu.

Savršena volja Božija sastoji se u tome da se duša blagodaću očisti od svake nečistote, da se uzdigne iznad telesnih naslađivanja i da tako čista bude privedena Bogu ona koja žudi za Svetlošću i može da vidi tu natčulnu i neizrecivu Svetlost. Hrišćane, koji su to dostigli i Gospod naziva blaženima, govoreći: Blaženi čisti srcem, jer će Boga videti (Mt. 5, 8). Na drugom mestu On zapoveda: Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski (Mt. 5, 48). I Apostol nas poziva da težimo takvom životu, govoreći: Da bismo pokazali svakoga čoveka savršena u Hristu Isusu, za ovo se i trudim i borim (Kol. 1, 28-29).

Onima, što su svojim delima same sebe obukli u sramotu, zapoveda da strahuju od sramote i da je skinu sa sebe kao oskrnavljenu i nečistu odeću. On kaže i sledeće: Onda se ne bih postideo, pazeći na zapovesti Tvoje (Ps. 119, 6).

Vidiš, dakle, da Duh potvrđuje svoje prisustvo u punoći zapovesti. Takođe se kaže: Učini mi, Bože, čisto srce i duh prav obnovi u meni i duh vladalački neka me potkrepi (Ps. 51, 10-12). Na drugom mestu pita: Ko će izaći na goru Gospodnju, a zatim odgovara: U koga su čiste ruke i srce bezazleno (Ps. 24, 3-4).

Duh uzvodi na goru Gospodnju čoveka koji je u svemu čist, koji je do kraja ostao postojan i svoju dušu nije oskrnavio ni mišlju, ni znanjem, ni poročnim delima, nego je svojim dobrim delima pokazao Duhu vladalačkom da je ponovo stekao bezazleno srce, ranije izopačeno porokom.