SVEDOČANSTVO SVETOG LUKE
O Vaznesenju Gospodnjem nam od svih jevanđelista najdetaljnije pripoveda Sveti apostol i jevanđelist Luka. Ovaj događaj on opisuje na samom kraju svog Jevanđelja, zaokružujući tako sve događaje iz života Gospodnjeg i na samom početku Dela apostolskih, postavljajući im tako dobar temelj.
Na Svetoj Liturgiji na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, koji praznujemo u četvrtak šeste nedelje po Vaskrsu, o vaznesenju nam pripovedaju i Apostol (Dap 1, 1 12) i Jevanđelje (Lk. 24, 36 – 53). Evo kako nam Sveti apostol i jevanđelist Luka svedoči ovaj događaj u svom Jevanđelju:
„I dok oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njih, i reče im:
Mir vam!
A oni se uplašiše, i budući ustrašeni, pomisliše da vide duha. I reče im:
Što ste zbunjeni? I zašto takve pomisli ulaze u srca vaša? Vidite ruke moje i noge moje, da sam ja glavom; opipajte me i vidite; jer duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam.
I ovo rekavši pokaza im ruke i noge. A dok još ne vjerovahu od radosti i dok se čuđahu, reče im:
Imate li ovdje šta za jelo?
A oni mu dadoše komad ribe pečene, i meda u saću. I uzevši jede pred njima. A njima reče:
Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da se mora sve ispuniti što je o meni napisano u Zakonu Mojsejevu i u Prorocima i u Psalmima.
Tada im otvori um da razumiju Pisma. I reče im:
Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i vaskrsne iz mrtvih trećega dana, i da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijehova po svim narodima, počevši od Jerusalima. A vi ste svjedoci ovome. I evo, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimu dok se ne obučete u silu s visine.
I izvede ih napolje do Vitanije, i podigavši ruke svoje blagoslovi ih. I dok ih on blagosiljaše, odstupi od njih i uznošaše se na nebo. A oni mu se pokloniše i vratiše se u Jerusalim sa radošću velikom, i bjehu neprestano u hramu hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin!“
U Delima Apostolskim, Sveti apostol i jevanđelist Luka piše sledeće:
„Prvu ti knjigu napisah, o Teofile, o svemu što poče Isus i tvoriti i učiti do dana kada se uznese, pošto Duhom Svetim dade zapovjesti apostolima koje izabra, kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogim istinitim dokazima, javljajući im se četrdeset dana i govoreći o Carstvu Božijemu.
S njima boraveći zapovjedi im da se ne udaljuju iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje Oca, koje čuste, reče, od mene; jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom Svetim ne dugo poslije ovijeh dana. Onda oni koji bijahu sabrani pitahu ga govoreći:
Gospode, hoćeš li u ovo vrijeme uspostaviti carstvo Izrailjevo?
A on im reče:
Nije vaše znati vremena i rokove koje Otac zadrža u svojoj vlasti, nego ćete primiti silu kada siđe Sveti Duh na vas; i bićete mi svjedoci u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.
I ovo rekavši, dok oni gledahu, podiže se, i uze ga oblak ispred očiju njihovih. I dok netremice gledahu za njim kako ide na nebo, gle, dva čovjeka u haljinama bijelim stadoše pored njih, i oni rekoše:
Ljudi Galilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uznese na nebo, tako će isto doći kao što ga vidjeste da odlazi na nebo.
Tada se vratiše u Jerusalim sa gore zvane Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.“