SLATKA BOMBA PUNA ZDRAVLJA

Veoma slatko voće nalik grožđu koje raste u trnjem obraslom žbunu zove se ogrozd. Iako ga bogatstvo fantastičnim jedinjenjima čini jednom od najzdravijih voćki, danas je gotovo zaboravljen. Ukus džema ili slatkog od ogrozda koje su nekada davno pravile naše bake ostaje zauvek u pamćenju.

 

Plod ogrozda slične veličine je kao i plod grožđa, samo je čvršći i prozirniji. Razlika je i u tome što ogrozd na sebi ima sićušne dlačice i izduženu peteljku na dnu. Mesto na kom raste veoma je nezgodno – žbunje obraslo mnoštvom trnova, pa se do njega teško dopire.

ogrozd

Iako je njegovo stanište ukorenjeno u Evropi, ogrozd je gajen u Aziji i Africi mnogo pre nego što su Britanci počeli da razvijaju nove sorte tokom 16. veka. Sada je poznato oko 2.000 sorti, uz dva osnovna tipa: američki i evropski. Ovaj drugi je veći plodom i mnogo ukusniji, dok američki ogrozd raste kao divlja biljka na širokim prostranstvima Severne Amerike i Sibira.

Zanimljivo je da plod ogrozda dolazi u različitim nijansama žute, zelene, crvene ili crne boje, a može biti okruglog, ovalnog, kruškastog ili sasvim izduženog oblika. Najslađi od svih je ogrozd crvene boje. Zreo plod ovog voća obično je spreman za branje u julu.

Takođe, interesantno je i to što se u jednom grmu mogu zajedno sresti i kiselkasti i veoma slatki plodovi, ali svaki od njih sadrži mnoštvo malenih jestivih semenki.

Ogrozd najbolje napreduje tokom promenljivih godišnjih doba, uključujući suve zime i vlažna leta, pa se zbog toga svrstava u prilično tolerantne voćne vrste u odnosu na brojne druge.

Nažalost, ogrozd na svom žbunu može da „ugosti“ ozbiljne gljivične bolesti koje mogu da eliminišu i čitave četinarske šume, pa je njegovo uzgajanje zakonom zabranjeno u nekim državama SAD. Na tim područjima nije dozvoljena sadnja ogrozda na udaljenosti manjoj od jedan kilometar u odnosu na već postojeće šume belog bora.

Zdravstveno blago ogrozda

Flavonoidi i antocijani su jedinjenja koja se nalaze u ogrozdu, a za njih je utvrđeno da imaju brojne povoljne efekte protiv raka, starenja, upale i neuroloških oboljenja. Bogat je antioksidantnim polifenolima, sa sadržajem vlakana od čak 26 odsto dnevno preporučenog unosa, što znači da ima fantastičnu sposobnost da spreči rak debelog creva.

Ogrozd takođe sadrži veoma dobru dozu vitamina C – oko 69 odsto dnevne preporučenosti i skoro 20 puta više nego što ovog vitamina ima u pomorandži. Za ovaj fantastični plod treba reći i to da se u procesu kuvanja ne gubi apsolutno ništa od vitamina C. Naše prabake kao da su ovu činjenicu znale kada su svojevremeno pravile džem i slatko od ogrozda.

Širok spektar ostalih vitamina, minerala, proteina i omega 3 masnih kiselina čine ovu malu bobicu izuzetno hranljivom. Ogrozd u sebi sadrži vitamine A, B1, B5 i B6, a od minerala prisutni su gvožđe, kalcijum, magnezijum, kalijum, bakar, fosfor i mangan. Sva ova jedinjenja neophodna su ljudskom organizmu, a njihove prednosti su u tome što sprečavaju nastanak dijabetesa, jačaju srčani mišić i imaju antioksidativnu moć usporavanja procesa starenja. Osim toga, hranljive materije u ogrozdu sposobne su da poboljšaju kvalitet kože, a zatim spreče i povrate gubitak kose.

Ipak, kao što je to slučaj sa svim voćem, ogrozd treba konzumirati umereno, zbog fruktoze koja u prekomernim količinama može da bude štetna po zdravlje.